24. siječnja 2021.
Ulazna pjesma
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu. (Ps 96, 1.6)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha da nam budu na spasenje. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, ne će hoditi u tami, nego će imati svjetlosti života. (Iv 8, 12)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu: daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.
Prvo čitanje Jon 3, 1-5.10
Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.
Čitanje Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 25, 4bc-5b.6.7bc-9
Pripjev: Pokaži mi, Gospodine, putove svoje!
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj!
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Drugo čitanje 1Kor 7, 29-31
Prolazi obličje ovoga svijeta.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mk 1,15
Približilo se kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte evanđelju!
Evanđelje Mk 1,14-20
Obratite se i vjerujte evanđelju.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
fra Bože Milić
Isus je propovijedao na obali Galilejskog mora. Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje, obratite se i vjerujte evanđelju. Evanđelist Marko je Isusovu opširniju propovijed vjerojatno sažeo u dvije glavne misli: Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte evanđelju.
Obraćenje ima početak, ali nema kraja dok god smo živi. Potrebna nam je svijest da nam je potrebno obraćenje. Živjeti sa sviješću da smo slabi i grešni, da se imamo od čega obraćati, da možemo biti bolji, i, ako hoćete, trebamo biti svjesni da smo sposobni učiniti svaki grijeh, da se u nama kriju klice svakoga zla. Ali, ne moramo živjeti u strahu ni od svoje slabosti ni od svoje grešnosti, ni u strahu od samih sebe, jer bi to bilo teško i naporno. Bili bismo prenapeti i ukočeni. Dobro je biti svjestan: grešan sam i valja mi se svakodnevno obraćati. To je kao ovo ljudsko stanje u kojem čovjek treba jesti i piti. Mi znamo, svakodnevno nam je potrebna hrana i piće. Ako ogladnimo ili ožednimo, nećemo grčevito početi trčati okolo i tražiti nešto za jelo ili pilo. Ako ne pronađemo štogod jestivo u nekom kratkom roku, nećemo odmah umrijeti. Tako je i s obraćenjem. Ne trebamo očajavati zbog toga što nam se potrebno svakodnevno obraćati. Ali je dobro živjeti s tom istinom i činjenicom.
Sveti Pavao nas poziva na sličan stav. Neobičan govor: Koji imaju žene kao da ih nemaju, koji plaču, kao da ne plaču, koji se vesele kao da se ne vesele, koji kupuju kao da ne posjeduju, koji uživaju kao da ne uživaju, jer prolazi obličje ovoga svijeta. Pavao nas poziva da budemo svjesni toga da prolazi obličje ovoga svijeta, da nam se ne valja ni za šta zalijepiti. Da ne mislimo da smo ovdje na zemlji našli konačno, apsolutno rješenje, nešto čemu se možemo u potpunosti predati. Ni kupnja, ni prodaja, ni materijalne stvari, ni uživanje, žena ili muž, čak ni plač ni tuga nije apsolutna. Pavao nas želi rasteretiti. Često nas u životu neke stvari toliko zaokupe da mislimo da ne postoji ništa drugo. Mogu biti dobre ili loše, lijepe ili ružne, radosne ili tužne, ali je uvijek problem ako nešto apsolutiziramo. Ništa nije vječno na ovome svijetu. Zato nam se ne valja ni za što potpuno privezati. Ali, sigurno, Pavao nam ne želi reći da živimo malodušno, da se ne mučimo, da se ne zalažemo, da ne ulažemo napor i srce, nego da sve pustimo, jer ionako će sve proći. Ne! To bi bilo vrlo pogrešno. Potrebno je držati konce života u svojim rukama, moramo se truditi, ulagati se i zalagati, ugrađivati se kao kamenje u građevinu i svog života i svoje obitelji i čitave Crkve. Ali valja znati prema svemu imati jednu distancu. Znati biti blizu, a istovremeno daleko. Znati biti uključen, ali ne zalijepljen, znati biti nazočan, ali ne navezan, znati uživati, ali ne izgubiti pamet, znati žalovati, ali ne pasti u očaj. To je kao biti dovoljno blizu vatri da se ogriješ, a da se ne opržiš. Znati pojesti onoliko koliko ti treba da budeš sit, a da se ne prejedeš. Uzeti pravu količinu lijeka. U pravoj količini lijek djeluje, u pretjeranoj količini je droga. Jedan duhovni autor reče: „Izvor svake ljudske patnje je u ovome: vidjeti kao stalno ono što je prolazno“. Svakomu i svačemu u svom životu trebamo odrediti pravu vrijednost i pravo mjesto. Ako nešto precijenimo, automatski nešto drugo trpi na račun toga. Ako nešto podcijenimo, opet će se dogoditi isto. Ovdje se radi o onim malim, tako važnim razlikama. I uistinu je potrebno dobro i bistro oko i mirno srce koje će znati napraviti razliku. Ovdje se pokazuje prava mudrost. A takvu samo Bog može dati i valja za nju moliti.
Bog ima plan za svakog čovjeka, jedinstven i originalan. On nas poziva da ga prihvatimo, da zdušno prionemo uz njega svojim životom. Međutim, mi nismo uvijek spremni da to i učinimo. I ništa novo. Vidimo čak i Jona prorok, čovjek Božji, bježi od svoje zadaće, od zadatka i plana koji Bog ima s njime. Ne želi propovijedati neprijateljskom i krvoločnom narodu asirskom u Ninivi da se obrati. Ne želi im dati čak niti priliku da čuju Božju riječ. Jona bi najradije da ih Gospod odmah uništi. I bježi na more, ali na moru se diže strašna oluja, i mornari po nekom svom vjeovanju misle da je netko na brodu kriv zbog te oluje i pronalaze Jonu. On im priznaje da bježi od Boga. Oni ga bacaju u more. Tek tada se smiruje oluja. Jonu proguta kit, tri dana bude u utrobi kita, kit ga ispljune na obalu morsku. Nakon toga Jona ide propovijedati, izvršiti ono što mu je Bog naložio.
Kad Čovjek ne prihvaća Božji plan onda nastaje nered, oluja, more se uzvitla i prijeti pogibao. Ako čovjek prihvati Božji plan, ma kako to teško bilo, onda se sve smiri, nastane utiha, more bude mirno i miroljubivo. Isus poziva i apostole. I oni se odmah odazivaju. Njihov svijet bijaše more, čamac i mreža. Sve se vrtjelo oko toga. Bog gradi na postojećoj situaciji: Pođite za mnom, i sa mnom ćete biti ribari i sa mnom će te krpati mreže. Ali od sada će te loviti ljude u mreže spasenja, istine, smisla i ljubavi. Lovit će te ljude od besmisla, laži, grijeha i zla i krpat ćete rasparane mreže ljudskih života, ranjenih duša, iskidanih obiteljskih i prijateljskih odnosa, izgubljenih smjerova. Bog želi svakom od nas u našem poslu i zvanju, nadodati duhovnu nadogradnju. Jona je bio lokalni prorok, Bog ga je učinio međunarodnim prorokom. Šimun i Andrija bijahu ribari, Isus ih je učinio ribarima ljudi. Sveti je Franjo bio trubadur, Bog ga je učinio svojim trubadurom.