TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU B

stu 09 2018 Miriam

11. studenoga 2018.

Ulazna pjesma
Nek dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome, Gospodine. (Ps 88, 3)

Zborna molitva
Svemogući milosrdni Bože, ukloni sve protivštine duha i tijela, da ti služimo slobodna i radosna srca. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, obazri se na ovu pomirnu žrtvu. Daj da pobožnošću i ljubavlju postignemo što slavimo u otajstvu muke tvoga sina, Isusa Krista. Koji živi.

Pričesna pjesma
Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora; na vrutke me tiha ne vodi i krijepi dušu moju. (Ps 23, 1-2)

Popričesna molitva
Zahvaljujemo ti, Gospodine, za svete darove, po kojima smo primili nebesku snagu. Molimo te, prožmi nas svojim Duhom, da budemo iskreni i postojani. Po Kristu.

Prvo čitanje    1Kr 17, 10-16
Umijesi udovica od šačice brašna kolačić i donije Iliji.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ustade Ilija prorok i krenu u Sarfatu. Kad je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on je zazove i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, Boga tvoga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i umremo.« Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ’U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.’« Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču ­nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 146, 6c-10

Pripjev: Hvali dušo moja, Gospodina!

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvog Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo čitanje   Heb 9, 24-28
Krist se jednom prinese da grijehe mnogih ponese.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Krist doista ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka ­svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se ­prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Mt 5, 3
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Evanđelje   Mk 12, 38-44
Ova je sirota udovica ubacila više od svih.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama;  proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Raskrinkani pismoznanci

«Čuvajte se pismoznanaca!» Te Isusove riječi uvod su u važnu pouku kojom želi upozoriti svoje učenike na opasnost dvoličnosti u životu. A židovski pismoznanci su očito bili dvolični. Kao dobri poznavaoci i tumači riječi Božje, umjesto da joj ponizno služe, oni traže prva mjesta i povlastice u životu. Isus ne dovodi u pitanje njihovo poznavanje, pa čak i tumačenje riječi Božje, već njihov život koji odudara od toga. Zato će u drugoj zgodi biti još izravniji: «Činite i održavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli» (Mt 23,3-4). Je li uopće moguće zamisliti težu osudu onih koji su sebe smatrali primjerom neporočna života?

Da bismo shvatili svu ozbiljnost i težinu Isusovih riječi, dobro je znati nešto više o tim pismoznancima. Daleko od toga da su to bili moralno loši ljudi. Naprotiv, oni su bili najbliži hramu i oltaru, oni su marljivo čitali i narodu tumačili riječ Božju, nastojeći vršiti sve što stoji u Zakonu. Ali živjeli su za svoju vlastitu slavu, iako su morali znati da je već starozavjetni vjernik znao kako je Jahve «Bog ljubomoran» (Izl 20,5) koji svoju slavu ne želi dijeliti s ljudima.

U osudi pismoznanaca i njihove nedosljednosti Isus je za sva vremena osudio svaku ljudsku dvoličnost i potrebu isticanja vlastite veličine na račun drugih. Nasuprot tome on ističe primjer siromašne udovice koja djeluje iz iskrenih pobuda (usp. Mk 12,41-44). Isus je uvijek branitelj malog i iskrenog čovjeka koji na prvo mjesto stavlja Božju slavu i koji je spreman samo njemu služiti. Kod ljudi to nije tako. Povijest nas uči da su uvijek bili slavljeni velikaši, kraljevi i carevi, bogataši i moćnici. Mali, siromašni ljudi se spominju samo kao dio mase koja je takvima služila i za njih radila. Biblija je jedina i zato jedinstvena knjiga svijeta u kojoj je u središtu mali čovjek i njegova veličina.

Veličina u velikodušnosti

Isus je vjerojatno bio jedini koji je u velikom jeruzalemskom hramu i u masi koja se tiskala oko hramske riznice zapazio siromašnu udovicu. Nije ju zapazio po veličini dara koji je tamo ostavila, jer dala je najmanji mogući novčić koji je bio u opticaju, kvadrant. Isus je tu ženu zapazio po velikodušnosti kojom se odrekla svega što je imala. Jer, dok su drugi davali od svoga viška, u uvjerenju da zbog toga neće trpjeti njihovi poslovi ni uzdržavanje vlastite obitelji, ta žena je, ostavši bez ičega, tim činom najbolje očitovala snagu svoje vjere i svoga pouzdanja u Boga. Isus zato nije propustio istaknuti je kao primjer za nasljedovanje. A to znači da Bogu nije važna veličina našega dara već velikodušnost kojom činimo to što činimo. U našem daru Bog traži naše srce, našu odanost, nas same.

Poučna je priča o nekoj siromašnoj ženi koja je, pošto po to, htjela imati udjela u gradnji crkve koju je neki kralj odlučio sam izgraditi svojim vlastitim novcem, bez udjela bilo koga drugoga. Kad je crkva već bila gotova, kralj je zapovjedio da se iznad ulaznih vrata postavi ploča na kojoj će zlatnim slovima pisati kako je on podigao tu crkvu. Rečeno, učinjeno! No sljedećeg jutra na ploči je, uz njegovo ime, osvanulo i ime neke žene. Kralj se jako naljuti i zapovijedi da moraju pronaći tu ženu i dovesti je k njemu. Kad su je doveli, kralj je zapita ozbiljnim glasom, je li znala za njegovu odluku, da sam podigne crkvu i zašto se toga nije držala. Žena odgovori iskreno da je znala za odluku i da izravno nije ništa doprinijela izgradnji crkve, tek je nekoliko puta sijenom nahranila konje koji su vukli kamen potreban za tu gradnju. Čuvši to iskreno priznanje i vidjevši dosjetljivost te žene, kralj se sam smekša i dade joj dovoljno novca da je čitav život mogla mirno živjeti.

Priča na nešto drukčiji način ističe ono isto na što je Isus upozorio u hramu. Veličina dara u Božjim očima ne ovisi ni o položaju darovatelja, ni o novčanoj vrijednosti, nego o veličini srca koje iza toga stoji i o čistoći namjera s darom. I kralj je gradeći crkvu zasigurno mislio na Božju slavu, ali mu je očito bilo stalo i do vlastite, a možda i u prvom redu do vlastite slave. Ta žena, zadržavajući u tajnosti svoj mali dar, zaslužila je na kraju da on bude javno priznat i nagrađen. Dok slušamo današnje evanđelje, ne možemo izbjeći pitanje: bi li Isus mogao pohvaliti ono što sami činimo za Crkvu i posebno za siromahe? Činimo li to iz čistih pobuda i namjera?

Molitva vjernika

Braćo i sestre, pozvani na iskrenost vjere i zajedništva s Bogom, s pouzdanjem se utecimo Ocu nebeskom, zajedno moleći:

Daruj nam, Gospodine, čisto srce.

  1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: ukloni s njezinoga lica sve što nije tebe dostojno i obnovi u njoj dar svetosti koji si milosno utkao u srce svakoga vjernika, molimo te.
     
  2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: ne dopusti da se obeshrabre pred protivljenjima svijeta; daj da uvijek budu odani vodstvu tvoga Duha te se zdušno zauzimaju za evanđeoski život tvojih vjernika, molimo te.
     
  3. Za sve koji oskudijevaju materijalnim dobrima: ne dopusti da trpljenje koje podnose bude u njima razlog beznađa, već ih obraduj pouzdanjem u tvoju dobrotu i darežljivom ljubavlju tvojih vjernika, molimo te.
     
  4. Za sve koji upravljaju dobrima ovoga svijeta: potakni ih na odgovornost i brigu za slabe i za one koji oskudijevaju; neka mudrost tvoje ljubavi prodahne sve nas odgovornošću za kršćansko lice našega društva i hrvatske nam domovine, molimo te.
     
  5. Za nas ovdje okupljene: otvori nam oči vjere da prepoznamo prave vrijednosti života te budemo spremni sve uložiti da bismo čuvali ljepotu zajedništva s tobom, molimo te.

Svemogući Bože, usliši nam smjerne prošnje. Otkloni od nas svaku laž i licemjerje; obdari nas duhom poniznosti pred tobom i snagom radosnoga služenja bližnjima. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

Propovijedi