Trideset i druga nedjelja kroz godinu C

stu 09 2019 Miriam

10. studenoga 2019.

Ulazna pjesma
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome, Gospodine. (Ps 88, 3)

Zborna molitva
Svemogući milosrdni Bože, ukloni sve protivštine duha i tijela da ti služimo slobodna i radosna srca. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, obazri se na ovu pomirnu žrtvu. Daj da pobožnošću i ljubavlju postignemo što slavimo u otajstvu muke tvoga Sina, Isusa Krista. Koji živi.

Pričesna pjesma
Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora; na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. (Ps 23, 1-2)

Popričesna molitva
Zahvaljujemo ti, Gospodine, za svete darove po kojima smo primili nebesku snagu. Molimo te, prožmi nas svojim Duhom, da budemo iskreni i postojani. Po Kristu.

Prvo čitanje     2Mak 7, 1-2.9-14
Kralj svijeta uskrisit će nas na život vječni

Čitanje Druge knjige o Makabejcima
U one dane: uhvatiše sedmoricu braće zaje­dno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. Jedan od njih progovori u njihovo ime: »Što nas želiš pitati i od nas saznati? ­Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!« Drugi izdišući reče: »Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.« Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. Junački reče: »Od neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.« I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke. Kad je taj preminuo, podvrgli su ­četvrtoga istim mukama. Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: »Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrs­nuća na život!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam     Ps 17, 1.5-6.8b.15

Pripjev: Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.

Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!

Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Sakrij me u sjenu krila svojih
a ja ću u pravdi gledati lice tvoje
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje. 

Drugo čitanje     2Sol 2, 16 – 3,5
Utvrdio vas Gospodin u svakom dobrom djelu i riječi.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ­ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! Ali, vjeran je Go­spodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapo­vijedamo. A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja     Otk 1, 5a.6b
Isus Krist je Prvorođenac od mrtvih: njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!

Evanđelje     Lk 20, 27-38
Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat ­koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ­ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmo­rica su je imala za ženu.« Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi ­uskrsnuća.« »A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Stanko Mabić

Čitamo u evanđelju kako su Isusu prišli ljudi (saduceji) koji su nijekali uskrsnuće od mrtvih. Nekako postavljam sebi pitanje koliko ja puta prilazima Isusu u svojim molitvama a u isto vrijeme niječem uskrsnuće svojim grijehom ili još više propustom. Tradicionalna i deklarativna vjera u uskrsnuće ne znači puno. U Hrvatskoj je preko 80 posto deklariranih katolika, vjernika u uskrsnuće a u isto vrijeme svjesno i promišljeno glasuju za zakone koji niječu to uskrsnuće. Ne govorim ovdje o trenutnim slabostima i grijesima koji iz tih slabosti proizlaze nego o svjesnom i promišljenom opredjeljenju.

Emil Zole rekao je jedanput za lurdske događaje: «Ne vjerujem u čuda, pa ni tada ne bih vjerovao, kad bih sam vidio kako su u Lourdu izliječeni svi bolesnici i mrtvi uskrsnuli.» Ovaj poznati francuski književnik ovom svojom rečenicom jasno ukazuje da je vjera dar koji primamo od Boga i ne možemo je zaslužiti ničim. Ono što se od nas traži jest da živo čeznemo za tim darom i da se molimo za taj dar poput onog ožalošćenog oca iz Biblije koji moli za ozdravljenje svoga sina: „Gospodine vjerujem pomozi mojoj nevjeri“. Gospodin nikada neće uskratiti svoj dar onima koji taj dar istinski traži od njega. On ostaje vjeran svojoj riječi i ne može sebe zanijekati. Vjera dakle ne nastaje onda kada se događaju čuda oko nas, nego milošću Božjom koju primamo na koljenima a ne u raspravama i filozofiranjima.

Za razliku od Emila Zole koji ne vjeruje i kada vidi, čujmo i riječi jednoga čovjeka koji je napisao ove riječi u užasu varšavskog geta na jednom zidu i to ne kredom ili sprejem nego bojom svoje krvi. Samo tri rečenice ali rečenice koje ostavljaju bez teksta: 

«Vjerujem u sunce, iako ga ne vidim;

Vjerujem u ljubav, iako je ne osjećam;

Vjerujem u Boga, iako ga ne doživljavam.»

Prvi kaže: «Ne bih vjerovao ni kad bih vidio» a drugi: „Vjerujem iako ne vidi“.

Jedna od najgorih rečenica koju pacijent ne želi čuti jesu riječi liječnika koji kaže: «Vi bolujete od raka!» Te riječi smrzavaju svaku čovjekovu misao. Premda je postignut velik napredak u liječenju raznih oblika raka, oporavak može biti dug i bolan, a mnogi i ne prežive operaciju.

Vrlo revan kršćanin, imenom Daniel, izgubio je bitku s tom opakom bolešću. Međutim, njegov je život pokazao da mu je čak i u tijelu koje mu je bilo razoreno rakom, duh ostao netaknut, pobjedonosan. Na njegovu pogrebu pročitane ove njegove riječi:

Moje tijelo umire od raka a ja sve više spoznajem kako je taj rak doista posve ograničen…

Ne može osakatiti ljubav; ne može uzdrmati nadu; ne može nagristi vjeru; ne može izjesti mir; ne može uništiti pouzdanje; ne može ubiti prijateljstvo; ne može izbrisati sjećanja; ne može oduzeti hrabrost; ne može okupirati dušu; ne može ukinuti vječni život; ne može ugasiti Duha Svetoga; ne može umanjiti snagu uskrsnuća.

Ako je vaše tijelo napala neizlječiva bolest, ne dopustite da vam napadne i dušu. Ako vam je tijelo teško bolesno, imat ćete velike borbe. Ali pouzdajte se u Božju ljubav pa će i vaš duh ostati snažan.

Naš najveći neprijatelj nije bolest već očaj.

Što jedan kirurg može vidjeti u mozgu ili srcu dok ih operira. Može li vidjeti što čovjek u dubinama srca osjeća pa ako i zareže u najdublji dio srca. Ili može li vidjeti što čovjek misli ako i zareže u najdublji dio mozga. Medicina to nikada neće moći. Medicina se bavi samo tijelom, a čovjek je puno, puno više od toga.

Kad sam imao 20 godina bio sam mlad i dobrog zdravlja. Sad nisam, istina, nešto posebno ostario ali zdravlje je svakako nešto lošije. Za kratko vremena ću i ostarjeti i još više izgubiti zdravlje a još ću i jednog dana i umrijeti. Dakle, ovaj život na zemlji je vrlo nestalna priča ako se ne oslanja na vječnost, na uskrsnuće od mrtvih. 

U evanđelju susrećemo saduceje, koji su tvrdili da uskrsnuća nema, pa ih je žestilo što Isus naviješta uskrsnuće i život vječni. Htjeli su ga nadmudriti, čak ismijati pitajući ga čija bi o uskrsnuću mrtvih bila žena, koja je za zemaljskoga života izmijenila sedmoricu muževa, tj. sedmoricu braće. No Isus je na lijep način zaobišao saducejsku zlobu. Objasnio im je da brak pripada životu u ovome tijelu, a život u uskrslome tijelu ne poznaje ni braka ni smrti.

Tako smo došli do odgovora koji ne objašnjava ono što je nama neobjašnjivo, nego samo upravlja naš pogled u pravome smjeru. A mi i ne možemo zamisliti koja je nagrada i  kakav je život koji nas očekuje. Upravo kako to, neponovljivo, govori sama Božja riječ: «Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube» (!Kor 2,9) Zato doista možemo biti i mirni i radosni. Ne trebamo glavu razbijati o vječnosti – kakva će ona biti, jer to ionako nikada sebi ne možemo predočiti jer smo preograničeni da bismo to shvatili. Ono što Bog za nas čini, po Isusu Kristu, tajna je naše vjere. 

Iz Evanđelja da se vidjeti da su farizeji i saduceji upravo iz očaja i zavisti sve te smicalice Isusu činili ili bolje rečeno pokušali učiniti. A red farizeja sigurno neće izumrijeti do posljednjega dana dokle mi budemo hodati po ovoj zemlji. Ali bez obzira na sve to, Bog još uvijek voli ovaj svijet i nas ovakve u tom svijetu.

 

Propovijedi