TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU B

stu 04 2018 Miriam

4. studenoga 2018.

Ulazna pjesma
Gospodine, ne ostavljaj me, Bože moj, ne udaljuj se od mene! Požuri se meni na pomoć, Gospodine, spase moj. (Ps 38, 22-23)

Zborna molitva
Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost da ti dostojno i uzorno služimo. Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, nek ova žrtva u tvojim očima bude čista, a nama plemenit dar tvoga milosrđa. Po Gospodinu.

Pričesna pjesma
Pokazao si mi stazu života, obradovat ćeš me licem svojim, Gospodine. (Ps 16, 11)

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas nebeskim otajstvom. Molimo te, nek djeluje u nama sve snažnije i pripravi nas na dar što ga obećava. Po Kristu.

Prvo čitanje   Pnz 6, 2-6
Čuj, Izraele: Ljubi Gospodina svim srcem svojim!

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
U one dane: Mojsije reče narodu: »Svega vijeka svoga boj se Gospodina, Boga svoga – ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina – vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se veoma razmnožiš jer ti je Gospodin, Bog otaca tvojih, obećao zemlju kojom teče med i mlijeko. Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 18, 2-4.47.51ab

Pripjev:  Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja,
spase moj!

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga,
tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.

Drugo čitanje:   Heb 7, 23-28

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo! Mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima. Takav nam veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od gre­šnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   1Iv 14,23
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći.

Evanđelje   Mk 12, 28b-34
Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.« Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Ljubiti Boga i bližnjega

Ljudi su uvijek nastojali duge i nepregledne tekstove skraćivati i sažimati kako bi ih lakše upamtili. To posebno vrijedi za one tekstove koji se izravno tiču čovjekova života i ponašanja. Tako se primjerice uz veliki katekizam koji sadrži čitav nauk Crkve, redovito tiska i mali katekizam, kako bi svaki vjernik mogao upamtiti ono najvažnije. Tako su se i Židovi teško snalazili u pravoj šumi propisa Mojsijeva zakona koji je brojio 248 pozitivnih zapovijedi i 365 zabrana. Svaki pobožni Izraelac suočavao se s ozbiljnim pitanjem, kako se u svakidašnjem životu postaviti prema tako brojnim propisima, da čovjek, unatoč ljudskoj slabosti, može ispuniti volju Božju i postići svoje spasenje? Tako je pitanje ovog pismoznanca upućeno iskreno i u ime mnogih: «Koja je zapovijed prva od sviju» (Mk 12,28)?

I prije Isusa bilo je u židovstvu pokušaja da se izrazi što je bitno u cijelom Zakonu. Tako je primjerice veliki židovski pismoznanac Hilel na slično pitanje odgovorio: «Ne čini svome bližnjemu ono što je tebi mrsko; u tome je cijeli Zakon, a sve ostalo je samo tumačenje». Tu imamo jedan od rijetkih primjera u židovstvu, da se u ljubavi prema bližnjemu gleda sažetak cijelog Zakona. Primjer povezivanja zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu imamo prije Isusa u Filona Aleksandrijskog: «Postoje takoreći dva osnovna učenja, kojima su pridodana bezbrojna druga učenja i zakoni: u odnosu na Boga to je zapovijed čašćenja Boga i pobožnosti, a u odnosu na čovjeka to je zapovijed ljubavi prema bližnjemu i pravednosti».     

Isusova novost je u tome što on te dvije zapovijedi koje su Mojsijevu zakonu stajale daleko jedna od druge, u posve različitim spisima, povezuje u jedno. Prva je stajala na početku Izraelova priznanja vjere koje je svaki Izraelac morao recitirati ujutro u uvečer: «Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom» (Pnz 6,4s). S tom «prvom» zapovijedi Isus izjednačuje drugu koja stoji u takozvanom Zakonu svetosti koji uređuje odnose čovjeka prema drugom čovjeku: «Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe» (Lev 19,18). Osim što je izjednačio jednu i drugu zapovijed, Isus je donio još jednu veliku novost. Dok su Židovi pojam bližnjega ograničavali samo na svoga sunarodnjaka, Isus to zapovijedi u prispodobi o milosrdnom Samarijancu daje univerzalni karakter (usp. Lk 10,30-37). Čovjekov bližnji kojemu je dužan iskazati ljubav nije samo sunarodnjak, već svaki čovjek koji je potrebit te ljubavi.

Kao sebe samoga

Ljudi obično imaju problem s motivom za ljubav prema bližnjemu. Nije rečeno da bi to trebalo biti zbog Boga, dakle čovjek kao takav je jedini razlog te ljubavi. Mnogi se međutim pitaju, čime drugi zaslužuje moju ljubav.  Za njih mnogi ljudi zbog svog ponašanja zaslužuju samo prezir, a ne ljubav. Ako im njihova sebičnost uopće dopušta da misle na druge i iskazuju im ljubav, onda bi za takve ljude mogli doći u obzir samo oni koji su im simpatični ili su ih nečim zadužili. Isus uopće ne ulazi u takve razloge. Njegov jedini motiv glasi: «kao sebe samoga» (Mk 12,31). Što to znači? Isus očito polazi od urođene potrebe svakog čovjeka da učini sve kako bi svoj život sačuvao i kako bi ga učinio ljepšim i ugodnijim. To bi trebala biti mjera ljubavi i prema drugom čovjeku. A to znači, čovjek mora biti spreman istu maštu i kreativnost kojom se brine za svoj život upotrijebiti i za dobrobit drugoga.

Treba reći da se u Isusovoj riječi pretpostavlja nešto što se ne razumije baš uvijek samo po sebi: da svatko doista ljubi sebe. Ne kaže se uzalud za neke uvijek natmurene, mrzovoljne i drske ljude da «ne vole ni same sebe». To su ljudi koji nisu pomireni sa svojim vlastitim životom, nisu zadovoljni darovima koje im je Bog dao, ulogom koja ih je zapala u životu, uspjehom koji su postigli. Ti ljudi se uspoređuju s drugima i ne nalaze razloga da budu zadovoljni sa sobom. Takvi ljudi zasigurno ne mogu pravo ljubiti ni Boga ni drugoga čovjeka. Preduvjet za to jest da čovjek zahvalno prihvati svoj život i da ga radosno živi. Ako toga nema, drugi čovjek ne samo da neće biti predmet njegove ljubavi, već će u njemu gledati vuka («homo homini lupus»).

Prije više godina jedan njemački dnevni list objavio je kako su posjetitelji jednog zoološkog vrta ostali šokirani kad su na jednom zidu ugledali veliki grafit: «ako izliječiš bolesnog psa, možeš biti siguran da te kasnije neće ugristi. To je glavna razlika između čovjeka i životinje». Je li to plod modernog životnog optimizma bez Boga? U naše vrijeme očit je porast ljubavi prema životinjama. Ništa lošeg u tome, kad u mnogih ljudi to ne bi bio znak nepovjerenja u čovjeka. Zato upravo danas nema ništa potrebnije od Isusova jasnog upozorenja da je smisao čovjekova života u ljubavi prema Bogu i drugom čovjeku, i to upravo u toj neodvojivoj povezanosti, jer prava ljubav prema Bogu uvijek je izvor ljubavi prema čovjeku.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, dotaknuti snagom Kristove blizine, s pouzdanjem se utecimo nebeskomu Ocu, moleći snagu njegove ljubavi na svim našim životnim putovima.

  1. Rasvijetli, Gospodine, hod svoje Crkve na putu svetosti: pomozi joj da svima pruža svjedočanstvo tvoga spasenja i ljubavi kojom tražiš svakoga čovjeka, molimo te.
     
  2. Prodahni, Gospodine, mudrošću svoga Duha sve pastire Crkve: daj da budu mudri i hrabri predvodnici tvoga naroda na putu evanđelja i s ljubavlju se zauzimaju za dobro svih koje im povjeravaš, molimo te.
     
  3. Nama ovdje okupljenima otvori, Gospodine, oči vjere da prepoznamo blizinu Kristova dolaska; prodahni nas radosnom i darežljivom ljubavlju prema svim siromašnima, osamljenima i prezrenima, molimo te.
     
  4. Okrijepi nas svojim Duhom da dar vjere koji si u nama začeo urodi plodom dobrih djela; daruj nam hrabrosti da riječju i životom svjedočimo tvoju ljubav pred svima koje stavljaš na naš životni put, molimo te.
     
  5. Iskaži svoju ljubav prema našoj pokojnoj braći i sestrama: primi ih u svoje nebesko kraljevstvo, molimo te.

Bože, izvore svake dobrote i spasenja, ti si nam u muci i smrti svoga Sina pokazao veličinu svoje ljubavi. Čuvaj u nama dar spasenja i pomozi da se u svim našim djelima i odnosima trajno zrcali ljepota tvoje ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

Propovijedi