TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU B

stu 16 2018 Miriam

18. studenoga 2018.

Ulazna pjesma
Gospodin govori: Ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – naume mira a ne nesreće: zazivat ćete me i ja ću vas uslišati i sabrat ću vas iz svih naroda. (Jr 29, 11-12.14)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost, jer duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da nam darovi, prineseni tvome imenu, udijele vjernost u tvojoj službii vječno zajedništvo s tobom u slavi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Milina mi je biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Gospodinu (Ps 73, 28)

Popričesna molitva
Častili smo se, Gospodine, svetim otajstvom što smo ga prinijeli na spomen tvoga Sina, kako nam je on naredio. Daj da po njemu rastemo u ljubavi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Dn 12, 1-3
U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti.

Čitanje Knjige proroka Daniela
U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki, koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 16, 5.8-11

Pripjev:  Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje   Heb 10, 11-14.18
Jednim prinosom zauvijek usavrši posvećene.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijehâ. A Krist, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Lk 21, 36
Budni budite, u svako doba molite da uzmognete stati pred Sina Čovječjega.

Evanđelje   Mk 13, 24-32
Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Sadašnjost i budućnost

            Pred kraj svake crkvene godine u liturgiji crkve čitamo one Isusove riječi koje se odnose na budućnost svijeta, a one nisu nimalo ugodne: «U one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati, i mjesec neće više svijetliti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati…» (Mk 13,24s). Unatoč upozoravajućem karakteru ovih riječi s obzirom na budućnost svijeta, Crkva se ne želi pridružiti onima koji trajno nagađaju o tome što će se točno dogoditi s ovim svijetom, a pogotovo ne onima koji mu prijete propašću ili je štoviše priželjkuju, već svojim vjernicima želi skrenuti pozornost da je budućnost svijeta samo u Božjim rukama i da pravi vjernik nikad ne treba imati straha pred budućnošću.

            U Isusovo vrijeme velik dio židovskog naroda živio je u napetom iščekivanju skorog svršetka svijeta. Cvjetala je apokaliptička literatura koja je, služeći se vizijama i slikama, vrlo zorno opisivala kako će sve svršiti u vatri i pepelu i kako će Bog tada uspostaviti svoje kraljevstvo u kojem neće više biti zla. Isus se nije priključio takvim očekivanjima, a pogotovo ih nije ispunio. On je govorio o Bogu koji ne želi uništiti svoje stvorenje, već ga mijenjati i preobraziti. S Isusom Kristom već je započelo posljednje vrijeme ljudske povijesti u kojem je Bog posebno na djelu, želeći preko ljudi snagom svoje milosti mijenjati ovaj svijet mijenjajući čovjeka. Sv. Pavao zato s pravom govori o novom stvorenju u Kristu (usp. Gal 6,15; 2 Kor 5,17). To što se ima na kraju dogoditi bit će samo dovršenje onoga što je već s Kristom započelo i što ljudi u njegovo ime ostvaruju u svom životu.

            No, tu je i stanoviti trajni nesporazum između Isusa i brojnih kršćana. I danas mnogi vjernici žele samo zaviriti u budućnost svijeta, znati što će se sutra dogoditi, zaboravljajući ono bitno, a to je sadašnji trenutak njihova života. Cijelo Isusovo učenje usmjereno je upravo na sadašnjost života, o kojoj ovisi i naša budućnost. Na to upozorava i sljedeća priča. Početkom 20. st. u jednoj saveznoj američkoj državi zasjedala je skupština, kad se u po bijela dana najednom pojavio mrak. Svi su poskakali sa svojih mjesta i počeli u strahu vrištati. Samo je predsjednik sačuvao prisebnost i rekao: «Gospodo, postoje samo dvije mogućnosti: ili je ovo svršetak svijeta ili nije. Ako jest, onda ostanimo na svojim mjestima i nastavimo raditi, da nas Gospodin nađe na poslu. A ako nije svršetak svijet, onda i tako nema mjesta za uznemirenost.»

Sud se već događa

            Ljudi se boje suda na kojem će se trebati jednom pojaviti pred Bogom koji će izreći sud o njihovu životu. To je posve prirodno, jer ni jedan čovjek ne može biti potpuno uvjeren u svoju pravednost. No za kršćanina nije prirodno zaboraviti da će taj sud ipak biti susret s Kristom koji nas je poučio kako nam je živjeti da postignemo kraljevstvo Božje. Upitan, kad će doći kraljevstvo Božje, on je odgovorio: «kraljevstvo je Božje među vama» (Lk 17,21), želeći time reći kako njegov učenik već sada odlučuje o svojoj budućnosti. Zato kršćanin nikad ne može biti ravnodušan prema sudbini svijeta, niti gledati svoje vlastito spasenja u bijegu iz njega. On se mora svim silama zalagati za ostvarenje Božjega svijeta već ovdje na zemlji, znajući u isto vrijeme da je za to potreban poseban Božji zahvat na kraju vremena. Nije dakle na nama da odgonetamo kada i kako će se to dogoditi, već da živimo tako da nas to ne može zaskočiti i iznenaditi.

            Poučna je priča o čudnovatoj knjizi u kojoj su bile sve tajne uspjela života, koju je neki čovjek našao i sav sretan mislio da je time riješio pitanje svoga života. Sav sretan, požuri kući da prouči tu knjigu, ali putem naiđe velik požar koji su ljudi gasili. On odloži knjigu i pridruži im se. No kad je požar bio ugašen, on knjigu više nije mogao naći, jednostavno je nestala. Ipak, odluči živjeti najbolje kako je znao, kao da je knjigu proučio. Pristupajući nakon smrti sudištu Božjem, čovjek je sav u velikom strahu smišljao kako će reći: «Gospodine, izgubio sam knjigu prije nego sam je uspio proučiti. Ne znam jesam li živio kako treba. Oprosti mi!» No kad se našao pred Bogom, na njegovo veliko iznenađenje, Bog zapovijedi anđelima: «Donesite njegovu knjigu!» I dok je on očekivao kako će ponovo ugledati zagonetnu knjigu, počnu se pred njim pojavljivati, jedan za drugim, ljudi kojima je u životu na bilo koji način pomogao, koje je utješio, ohrabrio, nahranio, napojio…Uto začuje Božji glas: «To je tvoja knjiga. Ti si shvatio i bez čitanja.»

Molitva vjernika

Braćo i sestre, usrdno zamolimo nebeskog Oca da nas ispuni čvrstom vjerom i sigurnom nadom u Kristov slavni dolazak:

  1. Za Crkvu u svijetu: budi joj svjetlo na putu kroz svijet da uvijek ostane vjerna tvojoj riječi te svjedočanstvom života ustrajno gradi tvoje Kraljevstvo među svim ljudima, molimo te.
     
  2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: okrijepi ih proročkom hrabrošću i radosnom brigom za sve tvoje vjernike, kako bi svi mogli rasti na putu svetosti, molimo te.
     
  3. Za braću i sestre koji još ne upoznaše Kristov dar spasenja: obdari ih svjetlom vjere, a sve kršćane potakni da im svojim životom pruže živo svjedočanstvo Istine koja je u tebi, molimo te.
     
  4. Za nas ovdje okupljene: usmjeri nam pogled prema vječnome životu i ne dopusti da nas zamamnost svijeta i zemaljske brige odvoje od tebe i od tvoga dara spasenja, molimo te.
     
  5. Za sve koji po smrti napustiše ovaj svijet: iskaži im svoje milosrđe i uvedi ih u radost svoje vječnosti, molimo te.

Oče nebeski, ti nas svakodnevno pohađaš djelima svoje ljubavi i ne prestaješ nam otkrivati znakove svoje blizine. Ne dopusti da nas obeshrabri prolaznost vremena i daj da radosna srca hodimo ususret dolasku tvoga Sina. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

 

Propovijedi