TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU B

lis 24 2018 Miriam

28. listopada 2018.

Ulazna pjesma
Neka se raduje srce onih što traže Gospodina. Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!   (Ps 105, 3-4)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove što ih prinosimo. Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Daj nam, Gospodine, radovati se pobjedi tvojoj, dizati stjegove u ime Gospodina Boga svojega! (Ps 20, 6)

Popričesna molitva
Gospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima. Po Kristu.

Prvo čitanje   Jr 31, 7-9
Slijepe i hrome utješene vraćam.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ovo govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku narodâ! Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov! Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 126, 1-6

Pripjev: Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
Silna im djela Gospodin učini!«
Velika nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući,
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje   Heb 5, 1-6
Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sâm zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sâm sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   usp. 2 Tim 1, 10
Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrt i učini da zasja život po evanđelju.

Evanđelje   Mk 10, 46-52
Učitelju moj, da progledam.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe ­Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Kraj puta

            Slijepci su uvijek spadali u kategoriju najugroženijih ljudi. Obično se sažalimo kad promatramo kako čovjek s tamnim naočalama, bijelim štapom u ruci ili kako uz pomoć psa vodiča nesigurnim korakom prelazi preko ulice. Možda u danim okolnostima ponudimo i neku malu pomoć. U Isusovo vrijeme njihova sudbina bila je još teža, jer su bili prepušteni sami sebi. Nije bilo nikakvih ustanova koje bi skrbile o njima. Njihovo mjesto bilo je redovito kraj puta, gdje su kao prosjaci bili upućeni na milostinju onih koji su prolazili. Isus je zacijelo suosjećao s njihovom sudbinom, kad čovjeku koji ga je ugostio savjetuje da, ako želi plaću od Boga, na svoju gozbu ne poziva bogate koji mu mogu uzvratiti, već «siromahe, sakate, hrome i slijepe», jer oni mu «nemaju čim uzvratiti» (Lk 14,13s).

            Sad najednom Isus se sam našao u neobičnom i dirljivom susretu s jednim takvim slijepcem koji ne traži milostinju već puno više, on traži ozdravljenje. Dok se Isus na svom putu nalazi nadomak Jeruzalema, tu pokraj puta najednom čuje prodoran vapaj: «Sine Davidov, smiluj mi se!». Uzalud ga mnoštvo nastoji ušutkati, kako bi zaštitili Isusa koji je možda u tom trenutku upravo tumačio nešto važno. Isusu međutim nije promakao taj vapaj, on poziva čovjeka k sebi, ozdravlja ga, a on se pridružuje njegovim pratiocima i nastavlja put s njim. Tako bi se ukratko dala sažeti čitava scena, ali time nismo ni dotaknuli ono zbog čega ju je Marko uvrstio u svoje evanđelje. Razlog za to nije ni Isusovo sažaljenje nad tim jadnim čovjekom i njegovom sudbinom, a još manje samo čudo vraćanja vida o čemu zapravo nije ništa ni rečeno.

            Sama činjenica da je to jedino čudo koje Marko donosi u drugom dijelu svoga evanđelja, u kojem se više ne govori o Isusovoj aktivnosti već je posvećen Isusovoj sudbini i njegovu tumačenju te sudbine učenicima, govori o njegovu dubljem značenju koje treba znati prepoznati. Ono se nalazi u nekoliko izraza od kojih svaki sadrži u sebi nešto dublje od onog što te riječi same po sebi znače.

Uputi se za njim

            Taj čovjek je morao imati neograničeno povjerenje u Isusu kad se nakon što je ozdravio, ne oklijevajući ni jednoga časa, uputio za njim. Njemu ne smeta, kao Isusovim sugrađanima u Nazaretu, što je on samo jedan od njih, što je s njima odrastao. Na temelju onog što je doprlo do njegovih ušiju, slijepac je uvjeren da je u Isusu Bog na djelu, da je on Sin Davidov, Izraelov Mesija, a on je od proroka najavljen kao onaj koji će «liječiti svaku bolest i nemoć u narodu» (Mt 4,23; 9,35). To uvjerenje dobiva nagradu u obliku Isusova priznanja: «Idi, vjera te tvoja spasila» (Mk 10,52). Time nije samo istaknuto kako je ozdravljenje plod čovjekove vjere, već je rečeno još puno više. Zanimljivo je da Isus ne kaže: «ozdravi!» ili «progledaj!», već koristi glagol koji ni slijepac ni prisutni zasigurno nisu očekivali: «idi!»

            Bez sumnje, to bi se moglo shvatiti u smislu da slijepac ne mora više sjediti pored puta, već da može početi hodati, ali time nismo iscrpli Isusovu namjeru. Nju nam otkriva evanđelist kad dodaje: «I odmah progleda i uputi se za njim». Zajedno s tjelesnim očima, njemu su se još jače otvorile oči vjere i on je Isusov put prepoznao kao svoj te se «zaputio za njim». Značenje te riječi postaje nam još jasnije kad je promatramo u suprotnosti s prethodnim tekstovima, kad se sjetimo da se bogati mladić, unatoč početnom oduševljenju, nije zaputio za Isusom, da i njegovi učenici, unatoč opetovanoj pouci, doduše idu s Isusom, ali još ne razume njegova puta, pa Jakov i Ivan žele prva mjesta u njegovu kraljevstvu. Tu treba imati na umu i mnoštvo koje doduše ide s njim, koje će uskoro prilikom njegova uzlasku u Jeruzalem slavodobitno klicati, ali će se brzo staviti na stranu Isusovih protivnika.

            U slijepom čovjeku Isus je dobio jednog od rijetkih sljedbenika koji se odlučno «zaputio za njim» i kojeg evanđelist očito želi staviti za uzor svojim čitateljima. Polazeći od ovog mjesta, možemo lakše shvatiti onu ponešto apstraktnu Isusovu riječ iz Ivanova evanđelja: «Ja sam put, istina i život» (Iv 14,6). Ovdje vidimo kako Isus može postati naš put. Tako da s pogledom na njega i mi odlučno prihvaćamo svoj životni put, otvoreni uvijek za volju Božju koju ima s nama, ali istodobno otvoreni i za potrebe onih «pored puta», koji su potrebni naše pomoći.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, s vjerom i pouzdanjem izrecimo pred Ocem nebeskim svoje prošnje, zajedno moleći:

Smiluj nam se, Gospodine!

  1. Za Crkvu, kojoj se svakodnevno daruješ u svojoj riječi i u zbilji sakramenata: daj da vjerno čuva zajedništvo s tobom te, hodeći putem evanđelja, bude svjetlo narodâ i putokaz spasenja svim ljudima, molimo te.
     
  2. Svima kojima si povjerio službu pastira i učitelja u tvome svetom narodu: uresi ih svetošću života da po njihovu radosnom predanju i svjedočenju tvoja istina bude svjetlo svima koji te traže, molimo te.
     
  3. Za ljude koje je grijeh udaljio od tebe i od zajedništva tvoje Crkve: pohodi ih svojim milosrđem i rasvijetli im srca da iznova spoznaju ljepotu evanđelja i snagu zajedničkoga ispovijedanja vjere, molimo te.
     
  4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: oslobodi nas sumnji u vjeri, okrijepi nam srca pouzdanjem u tvoju dobrotu i ne dopusti da svojim nemarom u životu vjere budemo sablazan onima koji te traže, molimo te.
     
  5. Za preminulu našu braću i sestre: uvedi ih u svjetlo nebeskoga kraljevstva, molimo te.

Bože, izvore mudrosti koja rasvjetljuje svijet, primi naše smjerne molitve; daj da u tvome svjetlu prihvaćamo sve ljude i svima otkrivamo ljepotu tvoje ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

 

Propovijedi