Trideseta nedjelja kroz godinu C

lis 26 2019 Miriam

27. listopada 2019.

Ulazna pjesma
Neka se raduje srce onih što traže Gospodina. Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! (Ps 105, 3-4)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove što ih prinosimo. Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu. Po Kristu.

Pričesna pjesma 
Krist nas je ljubio i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. (Ef 5, 2)

Popričesna molitva
Gospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima. Po Kristu.

Prvo čitanje   Sir 35, 12-14.16-18
Molitva poniznog prodire kroz oblake.

Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka. Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 34, 2-3.17-19.23

Pripjev: Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Drugo čitanje   2Tim 4, 6-8.16-18
Čeka me vijenac pravednosti.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   2Kor 5, 19
Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio i položio u nas riječ pomirenja.

Evanđelje   Lk 18, 9-14
Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenji-vahu, reče Isus ovu prispodobu: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Stanko Mabić

Ako bismo iz ovoga današnjeg evanđelja zaključili da su bolji kršćani oni koji stoje na dno crkve kraj vrata nego oni koji kleče pred oltarom, pogriješili bismo.  Ako mislimo da je bolje moliti izdaleka nego se približiti svetohraništu – to ne bi bio ispravan zaključak. Ima dobrih kršćana i pred oltarom i na ulazu u crkvu. Ima pobožne molitve i kod onih koji dolje stoje, ali i kod onih koji pred oltarom kleče.

Skloni smo iz današnjeg evanđelja donijeti zaključak kako je carinik dobar čovjek a farizej ne valja. Moj je savjet da i u jednom i u drugom možemo naći puno toga dobroga. Farizej ima puno dobroga kod sebe: discipliniran je, živi po pravilu i zakonu i toga se drži, pomaže siromašnima, pristojno se oblači i odijeva, potrudio se da stekne i obrazovanje, dakle nije lijen, kruh svoj zarađuje svojim trudom i radom. Međutim, nedostaje mu poniznosti pa s visoka gleda druge i osuđuje ih. Uspoređuje se s drugima i u toj usporedbi sebe doživljava boljim od njih.

Carinik je čovjek koji radi za okupatora, ubire od svog vlastitog naroda i daje okupatoru a pri tome i nešto za sebe ukrade i uzme pored redovite plaće. To što ukrade od sirotinje to onaj farizej pomogne i nadomiri od one svoje desetine koju odvaja od svoje sveukupne zarade. Ne radi pošteno niti pošteno živi. Ipak svjestan je svoga grijeha pa ponizno moli Boga da mu oprosti. Bog je očito jako slab na ponizno i raskajano srce.

Jednostavno možemo puno toga naučiti i vidjeti lijepoga i kod farizeja i kod carinika. Nemojmo ih osuđivati nego od njih učimo. Budimo im zahvalni što nas poučavaju. Nemojmo nikad negativno pristupati ljudima bez obzira koji ugled uživaju u društvu ili su prezreni u istom tom društvu ili okolini. Uvijek ih pogledajmo s pozitivne strane. Kako druge tako i sebe same.

Kada je Grgur postao papa (bio je monah), odmah je neki monah prigovorio kako on, kao monah, može sada živjeti u luksuznim papinskim palačama? Monah treba živjeti skromno i siromašno a ne raskošno u raskošnim papinskim palačama. Odmah je dobio i dogovor od priora samostana: „Koliko ja poznajem Grgura, njemu je manje stalo do tih palača nego tebi do tvoga mačka.“

Ono što mislimo i osjećamo prema drugima, posebno prema onima koji nam se manje sviđaju, to više govori o nama samima nego o drugima.

Naši su stari mislili slično kad su rekli da čovjek na sebi nosi dvije vreće. Jednu na prsima, a drugu na leđima. U onu prvu, pred sobom, ubacuju tuđe grijehe i uvijek ih vidi i o njima priča. U onu na leđima ubacuje svoje grijehe, ne vidi ih i o njima ne priča iako ga ta vreća teško pritišće.

Ako smo svjesni tih „vreća“, posebno one na leđima, imat ćemo ponizno srce i raskajano pred Gospodinom i samo takvi možemo otići kući svojoj opravdani. U hram se odlazi da bi se iz njega opravdani vratili svojim kućama. Znamo što znači kad roditelji opravdavaju svoju djecu u školi zbog nekog lošeg ponašanja ili nedolazaka u školu. Tako i Isus nas i naše prijestupe opravdava pred Ocem nebeskim svojom krvlju s križa. Opravdanje dobivamo na temelju vjere i povjerenja i pouzdanja u Isusa a ne na temelju svojih zasluga i svoje pravednosti. Zato nam treba jako puno poniznosti.

Početna ljudska situacija jest takva da je čovjek pred Bogom grešan i da ga samo Bog po Isusu može opravdati, a ne može ga opravdati nikakva njegova samozadovoljna svijest o vlastitom pravovjerju, vlastitoj pobožnosti i vlastitim zaslugama. „Gospodine, ti ne bivaš veći po našim hvalospjevima nego mi stječemo milost spasenja.“ (Opće predslovlje)

Zato je važna poniznost u molitvi jer ona je uvijek u temelju svake naše kreposti kao što je i oholost u temelju svakog našega grijeha. Majka Terezija jednom prigodom kaže: „Draži su mi pogreške učinjene u poniznosti i sućuti nego dobra djela u oholosti.“

Sirah nam u današnjem prvom misnom čitanju lijepo o poniznosti govori: „Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda.“ (Sir 35,16)