TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU B

lip 27 2018 Miriam

28. lipnja 2015.

Ulazna pjesma
Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. (Ps 47, 2)

Zborna molitva
Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ti daješ učinak svojim otajstvima. Molimo te da naše služenje bude sveto kao i tvoji darovi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! (Ps 103, 1)

Popričesna molitva
Gospodine, žrtva koju smo prinijeli i primili nek nas ojači, da uvijek ostanemo u tvojoj ljubavi i donosimo plod u posto­janosti. Po Kristu.

Prvo čitanje   Mudr 1, 13-15; 2, 23-24
Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.

Čitanje Knjige Mudrosti
Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna. Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 30, 2.4-6.11-12a.13b

Pripjev:  Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje   2Kor 8, 7.9.13-15
Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   usp. 2 Tim 1, 10
Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrt i učini da zasja život po evanđelju.

Evanđelje   Mk 5, 21-24.35b-43 (kraća verzija)
Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ­ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, ­jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu ­dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I ­dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djete­tova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Čovjekova nemoć pred smrću

Iako iz iskustva znade da je smrt sastavi dio svakog života, čovjek se u biti s time ne miri. Nitko ne misli rado o tome da je život kao takav zapravo polagano umiranje, jer svakim danom čovjek je još jedan korak bliže grobu. Ako se smrt ne da izbjeći, ljudi čine sve da je barem što je moguće dalje odgode. Sve bolnice su pune teških bolesnika koji, najčešće i protiv vlastitog uvjerenja, očekuju da od liječnika čuju za njih spasonosnu riječ: «Nije ništa opasno!» Kad čuju za nekoga tko je uz pomoć trava ili biljnih preparata uspješno izliječio neke bolesnike, ljudi su spremni prevaliti velike razdaljine i potrošiti velike novce u nadi da će baš njima pomoći. Nerijetko se o takvim ljudima ispredaju prave bajke, gotovo se od njih stvara prave čudotvorce.

Ipak, u toj upornoj i sve skupljoj borbi medicine protiv bolesti smrt može izgubiti samo po koju bitku, ali nikada rat. Pronalazak lijeka protiv bilo koje opake bolesti uvijek je smatran velikim događajem, iako čovjek znade da to nije i lijek protiv smrti i da on nikad neće biti pronađen. Medicina uspijeva produžiti ljudski život za koju godinu, ali često je to i produženje muka i neizvjesnosti. Na kraju smrt uvijek slavi pobjedu. Pritom je najlošije za bolesnika što ga se ostavlja u nadi kao da mu smrt neposredno ne prijeti. Tako mu se oduzima prilika da se pripremi za ono što neminovno dolazi. Krajnja posljedica za mnoge ljude jest posvemašnje gubljenje vjere u besmrtni život i nakon smrti.

U Isusu Kristu pred nas stupa jedini liječnik koji ima stvarni lijek protiv smrti. On nije samo govorio o budućem životu, već je tvrdio da on s njime počinje već ovdje na zemlji, a to je potvrdio i svojim čudesima na mrtvacima, a pogotovo svojim vlastitim uskrsnućem. No on nikad nije ljudima tajio stvarnu istinu o životu, a ta je da je svakom čovjeku umrijeti i nakon toga dati Bogu račun o svom životu. Zato on nije nastupao kao veliki iscjelitelj kojemu bi to bio glavni cilj, već vraćanje u život umrlih o kojima govori evanđelje treba shvatiti kao Isusovu nagradu vjere onih koji su za njih molili. On želi da se to tako i shvati i zato cijelo izvješće završava riječju evanđelista: «On im dobro priprijeti neka toga nitko ne dozna» (Mk 5,43).

Moć vjere

Čitava scena zamišljena je i prikazana kao izraz ljudske nemoći pred smrću i trijumf vjere. Na putu prema Jairovoj kući dolazi do iznenadnog susreta Isusa i žene na kojoj su svi liječnici pokazali svoju nemoć. Ipak ta žena nije zbog toga klonula, još manje očajala. Ona je zapravo nosila lijek u sebi u obliku svoje čvrste vjere da je dosta samo doći do Isusa i dotaknuti ga se: «Dotaknem li se samo njegovih haljina bit ću spašena» (Mk 5,28). I doista nije se prevarila u svom očekivanju, a Isus otkriva svima što je bilo jače od njezine do tada nepobjedive bolesti: «Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!» (5,34).

No to ozdravljenje bijaše samo najava još većeg Isusova čuda. U drugom slučaju još je veći kontrast između ljudske nemoći i snage vjere. Isus sam hrabri oca djevojčice naočigled njegovih ukućana koji razočarani dolaze s crnim vijestima za oca: «Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?» (5,35). No Isus ne dopušta da to bude zadnja istina o djevojčici i zato hrabri njezina oca: «Ne boj se! Samo vjeruj!» (5,36). Na ulazu u kuću nadstojnika sinagoge Jaira Isus se susreće s novim dokazom ljudske nemoći pred smrću. Rodbini i prijateljima ostalo je još jedino naricanje nad gubitkom mladoga života. No za Isusa to nije smrt, već samo san iz kojeg će on probuditi djevojčicu. Tako se po ljudskoj vjeri Božja svemogućnost očituje i nad samom smrću, a po Isusu Bog se objavljuje kao gospodar i života i smrti, koji će jednom otvoriti sve grobove i mrtve pozvati na život (usp. 1 Kor 15,52s).

Poruka ovog evanđelja glasi: Vjera je jača od smrti, jer ona se temelji na Isus Kristu koji je za sebe rekao: «Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će» (Iv 11,25). Zato, tko vjeruje, taj je najveći realist u životu. On u vjeri znade da mu je kroz smrt proći u život i zato on u svojoj vjeri nalazi jedinu pravu sigurnost i u bolesti i u smrti. A. Solženjicin u svom «Odjelu za rak» opisuje mladića Jefrema koji se nalazi u bolničkoj sobi zajedno s drugim teškim bolesnicima, ali on je drukčiji, jer vjeruje. Promatra te ljude prikopčane na aparate koje još samo tanka nit drži na životu i čudi se kako od sebe odgone svaku pomisao na smrt, kao da im je ostalo još puno života. U mislima ih uspoređuje s mnogim starim ljudima kojih se sjeća iz svoga djetinjstva koji su vjerovali i koji su zato imali još toliko smirenosti i vremena da prije smrti svojoj djeci dadu zadnje upute i savjete, a onda su tako jednostavno odlazili s ovoga svijeta kao da prelaze iz sobe u sobu. Netko je zgodno upozorio kako se smrt ne da improvizirati. Za nju se treba cijeli život pripremati živeći svjesno snagom vjere, po onoj Isusovoj: «Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga» (Mk 8,35).

Molitva vjernika

Braćo i sestre, s vjerom se utecimo svemogućemu Bogu da nas obnovi svojom milošću i ozdravi od svega što priječi radost života s njim i s braćom ljudima.

  1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: da po otvorenosti tvojoj Riječi i po zajedništvu ispovijedanja vjere bude jasan znak tvoga Kraljevstva u svijetu, molimo te.
     
  2. Za braću i sestre, pogođene bolešću i trpljenjem: obdari ih pouzdanjem u tebe i budi im bliz po ljubavi tvojih vjernika, molimo te.
     
  3. Za sve kojima si povjerio brigu za bolesne i nemoćne: obdari ih snagom nesebične ljubavi da ondje gdje vlada trpljenje, unose radost tvoje blizine i tvoga otkupljenja, molimo te.
     
  4. Za nas sabrane u tvoje ime: rasvijetli nas mudrošću Duha Svetoga da u svojim životima umijemo prepoznati znakove tvoje dobrote, molimo te.
     
  5. Za naše pokojnike: po Kristovoj pobjedi nad smrću uvedi ih u radost vječnoga kraljevstva, molimo te.

Primi i usliši, svemogući Bože, naše smjerne molitve i daj da živeći dar otkupljenja budemo dionici tvoje pobjede nad grijehom i smrću. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

Propovijedi