VELIKI PETAK

tra 03 2021 Miriam

Muka po Ivanu je iscrpan izvještaj o zadnjim trenucima Isusova života. Što reći i što misliti nakon ovoga? Da osjećamo tugu, ne znam je li to pravi osjećaj. Žalost, ne znam je li i njoj mjesto ovdje. Nije naše da žalimo Isusa jer, sjetimo se što je rekao jeruzalemskim ženama. Nije cilj da doživljavamo neke posebne osjećaje, nego da shvatimo što Veliki petak znači za nas. Isus koji je umro raspet na križu nakon tri sata teške muke, koji je večer prije proživljavao pretešku agoniju misli i osjećaja, neizvjesnosti, straha i nepravde, predan u ruke svjetine, vojnika i vlasti, religiozne i svjetovne, čitav se svijet urotio protiv njega koji nije učinio ništa loše. Što sve ovo nama želi reći? Želi nam se reći da nam je Bog blizu, da je naša sudbina njegova sudbina i obrnuto. On je naš suputnik. Da je Bog tako realan. Ljudi pate… A on kao da govori, i ja ću patiti. Ljudi su sami, i ja ću biti sam, ljudi su osramoćeni, povrijeđeni, poniženi, zaboravljeni, i ja ću to biti, mnogi su neshvaćeni, nepravedno optuženi i ja sam to, ljudi su žrtve zloće, sebičnosti, grijeha, gluposti, smišljene urote, i ja sam to. Čovjek ne može ni zamisliti kakve sve patnje, probleme, trpljenja, nepravde i zla ljudi podnose, Isus ih je sve u svojoj muci obuhvatio, kao pravednik, nevini patnik i Sin Božji. Bog nije promatrač na pozornici povijesti - Bog je sudionik, supatnik. I to u liku čovjeka Isusa Krista, pravednika. Sve nas danas u liturgiji Velikog petka tjera da razmišljamo o križu koji u sebi sažima svu ljudsku patnju i grešnost koju je Isus uzeo na se, da bi je prikazao ocu kao žrtvu za naše spasenje. Prvo što ćemo mi osjetiti jest možda neka emocija povezana s osobnim iskustvom. Ali, emocije dođu i prođu, a ono što treba sačuvati u srcu jest svijest da je Bog sa mnom, ma što se dogodilo, da mi on, kao i anđeo Isusu u Getsemaniju, govori da ne klonem, da idem dalje. Isus nam po muci govori da patnja, koja je u biti besmislena, pogotovo patnja nevinih, ima neki svoj smisao, da je to na neki način ljudska sudbina, da je život borba. Isus nas uči najvažnijoj školi u ljudskom životu, a to je: što sa životnim križevima, kako se s njima nositi. Isus nije tražio križ, on ga nije izmislio, niti je trčao za njim. Sjetimo se da su ga već prije htjeli nekoliko puta ubiti, ali bi im se on sakrio. Htjeli su ga i zakraljiti, ali je on pobjegao od te slave i nastavio svoj put. Ali kad je došao dan muke, vrhunac i rasplet povijesti i njegova javnog djelovanja, tada više nije bježao. To je bio trenutak kad se patnja prihvaća iako ju se do kraja ne razumije, iako se zbog događaja za koje znaš da dolaze, lije krvavi znoj. Trenutak u kojem Pravednik pati, jest trenutak kad patnja dobiva svoj smisao. Oni koji su to shvatili, od tada znaju kad je vrijeme da se patnja i križ prihvate, kad je vrijeme da se prekine uzaludna borba i bijeg od životnih nedaća. U jednom trenutku svatko od nas dođe do zida pred kojim su potrošene sve vlastite snage za otpor i bježanje, svi dođemo do raskrsnice gdje jedan krak vodi u očaj, besmisao, samosažaljenje, izgubljenost, a drugi korak je korak vjere koja svjesno prihvaća ono teško što je život donio i s pouzdanjem u Boga i mirom u srcu nastavlja svoj put. Nemojmo zaboraviti da nam je Bog najbliže kad nam je najteže. Da je on uz  nas kao vjeran prijatelj koji te ne napušta ni kad te svi ostave. Kao majka koja neprestano bdije uz bolesno dijete.

Zato okupljeni danas na Veliki petak, razmatramo Isusovu muku, liturgijski slavimo njegovu smrt u nadi uskrsnuća, prikazujemo Gospodinu one kojima je najpotrebnija njegova pomoć i molimo da nas osnaži u našim životnim kušnjama.

Sveopća molitva vjernika.

Danas cijela Crkva moli istu molitvu vjernika, Sveopću molitvu vjernika. Svjesna zasluga koje je Isus svojom mukom i smrću zaslužio, Crkva na ovaj dan moli na velike nakane i za sve potrebe.             

Otkrivanje križa

Na Veliki petak križevi u crkvama su zastrti, oltari ogoljeni, nema cvijeća ni svijeća, ni blagoslovljene vode. Slijedi obred otkrivanja križa koji je postao znakom našega spasenja. Nakon što se otkrije križ, poljubit će ga samo svećenici, a vjernici će ljubiti križ na kraju obreda nakon svete pričesti.

Sveta pričest

Danas Crkva ne slavi euharistiju, ali nas ne ostavlja bez svete pričesti. Na pričest dolazite kao i redovito. Pobožno, polako i strpljivo.

Ljubljenje križa

Slijedi obred ljubljenja križa. Biti će četiri križa: dva ispred oltara i dva pored bočnih vrata. Vi koji ćete dolaziti pred oltar, poljubite križ i iziđite kroz sakristiju. Vi koji dolazite na bočna vrata, poljubite križ i iziđite na ta vrata. Vas koji ste vani molimo da za vrijeme ljubljenja križa ne ulazite u crkvu na bočna vrata, nego isključivo na glavna vrata kako ne bi nastajala gužva. Nakon što poljubite križ iziđite iz crkve i idite u miru. Milostinja koja se danas skuplja u cijeloj Crkvi ide za potrebe kršćana u Svetoj Zemlji, te za održavanje svetih mjesta, posebno Kristova Groba.

fra Bože Milić

 

 

 

 

 

Propovijedi