PRVA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Zazvat će me a ja ću ga uslišiti, spasit ću ga i proslaviti, nasitit ću ga danima mnogim. (Ps 91, 15-16)

Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme. S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista. Koji živi.

Pričesna pjesma
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. (Mt 4, 4)

Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba.
Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom, kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.

Prvo čitanje   Post 2, 7-9; 3,1-7
Stvaranje praroditelja i grijeh

Čitanje Knjige Postanka
Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ­života. Tako postane čovjek živa duša. I ­Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smje­sti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u ­vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga ­niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i ­upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 51, 3-6a.12-14.17

Pripjev: Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

……….
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.

……..
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

………
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta ćemoja navješćivati hvalu tvoju.

Drugo čitanje   Rim 5, 12.17-19 (kraća verzija)
Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt…
Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po ­je­dno­me, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Je­dnome, Isusu Kristu. Dakle, grijeh jedno­ga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Je­dnoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jedn­oga čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Je­dnoga mnogi postati pravednici. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Usp. Mt 4, 4b

Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Evanđelje   Mt 4, 1-11
Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne isku­ša­-vaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Tada mu pristupi napasnik

Znademo da evanđelja ne sadrže sve ono što je Isus govorio, a kamoli proživljavao. Svaki je evanđelist za potrebe svoga zamišljenoga djela iz mnoštva predaje o Isusu izabrao samo ono što mu se činilo posebno važnim. Zato se evanđelja, uza svu sličnost, uvelike razlikuju. Na prvi pogled može nam se činiti neobičnim da čak trojica od njih četvorice donose izvješće o Isusovoj kušnji koju mu je priredio đavao prije početka njegova javnog djelovanja. Ako se prirodni ljudski osjećaj nekako teško miri s onako niskim načinom njegova dolaska na svijet i siromašnim životom među siromašnim ljudima, tim više se čudimo da je dopustio đavlu da ga onako drsko napastuje. Da smo mi slabi ljudi trajno napastovani, to još nekako shvaćamo, ali on, Sin Božji…

Postoje dva različita objašnjenja za takve naše reakcije. Ponajprije, mi slabi i površno shvaćamo što znači da je Isus postao čovjek, da je uzeo ljudsko tijelo. Nedovoljno ozbiljno uzimamo Apostolovu riječ da nam je postao u svemu jednak osim u grijehu, a kušnja još nije grijeh. Ona je sasvim prirodna čovjeku. Drugo, mi ne shvaćamo dovoljno ozbiljno ni onu strašnu silu koju nam Novi zavjet prikazuje kao tamnu pozadinu Isusova djelovanja, a koju zove sotona ili đavao. Ta sila se od početka grčevito opire Isusovoj namjeri da ljudima navijesti kraljevstvo Božje. Ona je utjelovljena u različitim otporima na koje je Isus nailazio, a najdrastičnije u mnogim opsjednutim ljudima, koje je Isus liječio.

Zamamnost kušnje

Na početak svoga javnog nastupa pred ljudima Isus se htio pripraviti četrdesetodnevnim postom u pustinji. U tih četrdeset dana tražio je Očevu blizinu i trudio se da se posve preda njegovoj volji. No onda je na scenu stupio napasnik koji je htio sve usmjeriti drukčije. On Isusa suočava s nečim puno lakšim i zamamnijim od njegova posta i poslušnosti Ocu. U ta tri oblika kušnje, kako ih evanđelje donosi, sadržana je bit svih kušnja koje stoje pred svakim čovjekom: za materijalna dobra odreći se duhovnih; ponizno služenje Bogu i ljudima zamijeniti umišljenom sebičnošću; umjesto Bogu jedinomu, izabrati poklonstvo njegovu protivniku – đavlu.

„Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom“ (Mt 4,3). U trenutku kad je poslije dugog posta Isus morao osjećati glad, bila je velika snaga te kušnje. Moglo je to biti u obliku nekakve sumnje, ima li post ikakva smisla, koja nije strana nikomu tko je pokušao strogo postiti. Zašto se odricati hrane, zašto gladovati? Gotovo prijateljski đavao podsjeća Isusa da kao sin Božji može i kamenje pretvoriti u kruh i utažiti svoju glad.

Engleski novinar i obraćenik M. Muggeridge u svojoj knjizi o Isusu Kristu prisjeća se jedne scene sa snimanja filma o Isusu u Svetoj zemlji. „Upravo kad smo počeli sa snimanjem, pogled mi je pao na poljanu prekrivenu plosnatim kamenjem koje je svojim oblikom nevjerojatno podsjećalo na okrugle i tanke kruhove kakvi se još uvijek tu peku. S kakvom je lakoćom Isus mogao takav kamen pretvoriti u kruh za jelo…Sve u svemu đavolska ponuda bila je mudro smišljena, upravo zavodnički. Njegove su ponude inače uvijek takve…Međutim, ubuduće vrijedi upravo ono što Isus reče sotoni: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (4,4).

Znati odoljeti kušnji

Sva evanđelja nam svjedoče da Isus svoju božansku moć nikada nije sebično iskoristio sebi u prilog. On će je upotrijebiti samo onda kad treba nagraditi vjeru bolesnih koji mole za ozdravljenje, nahraniti mnoštvo u pustinji koje sluša njegovu riječ, spasiti učenike iz oluje na moru… „Ako si Sin Božji, baci se dolje!“ (4,6) dobacuje napasnik Isusu dok se nalazi na vrhu velebnog jeruzalemskog hrama. I pred Isusom su se na početku njegova djelovanja ukazivale dvije različite mogućnosti koje se nude svakom čovjeku: tiho i ponizno služiti Bogu i ljudima ili uporno tražiti svoju popularnost i slavu. Isus se bez oklijevanja opredjeljuje za prvu mogućnost, no đavao se opet preoblači u savjetnika koji mu nudi nešto bolje, podsjećajući ga čak na riječ Pisma: „Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen“ (Pnz 6,13). Unatoč svemu, za Isusa bi to bilo kušanje Boga koje on odbija.

Đavao koji nikad ne pokazuje odmah svoje pravo lice otkriva ga tek kod treće kušnje: „Sve ću ti dati ako mi se ničice pokloniš“ (4,9). Zadnji cilj svega njegova truda jest da se ne ostvaruje Božje nego njegovo kraljevstvo. Zato Isusova kušnja ostaje opomena Crkvi i kršćaninu svakog vremena da u svojim kušnjama mogu pobijediti samo s Isusom. Njegovi odgovori su jasni i nedvosmisleni. U njega nema pogađanja. Kršćanin treba slijediti njegov primjer kad mu se nudi obilje umjesto duhovnih vrednota, popularnost i slava umjesto poštenog i skromnog života, kad mu se smiješe razni idoli i kumiri koji mu žele nadomjestiti vjernost i služenje Bogu.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, poniznom se molitvom utecimo svemogućemu Bogu,
moleći za snagu vjere koja nadvladava svaku kušnju. Recimo zajedno:

Gospodine, stvori u nama novi duh.

  1. Rasvijetli, Gospodine, svojim Duhom put Crkve da u svim svojim nastojanjima uvijek traži tvoje lice i vjerno služi ostvarenju tvoga kraljevanja u svijetu, molimo te.
     
  2. Prodahni, Gospodine, mudrošću evanđelja sve pastire Crkve da po njihovom vodstvu i svetosti života tvoj narod uvijek raste u spoznanju tebe i u odgovornoj brizi za sav svijet, molimo te.
     
  3. Okrijepi našu vjeru za djela nesebične ljubavi: daj nam istinske sućuti prema svima koji su u potrebi kako bi naša vjera bila ljubavlju djelotvorna, molimo te.
     
  4. Pohodi, Gospodine, svojom milošću naše obitelji: okrijepi ih ljepotom zajedništva i snagom molitve da u svim životnim brigama i tjeskobama prepoznaju tebe kao svjetlo života, molimo te.
     
  5. Prati, Gospodine, svojim svjetlom naša nastojanja na putu vjere: pomozi nam odgovorno prihvatiti tvoju riječ i odbaciti sve što nas odvaja od tebe, molimo te. 

Bože, izvore dobrote i obraćenja, ne dopusti da nas kušnje i teškoće života udalje od tebe. Daruj nam mudrost koja uvijek razaznaje put spasenja i pomozi da trajno rastemo u predanju tebi. Po Kristu.