Sabrana djela

Sabrana djela

 

Autor: Fra Dominik Mandić

RIJEČ IZDAVAČA

…. Značenje i cilj pisanja povijesti jednog naroda vezani su prvenstveno uz budućnost, a ne samo uz sadašnjost i prošlost. To znači: iako smo mnogo puta čuli misao o tome kako je važno okrenuti se budućnosti, a ne samo prošlosti, možemo i moramo se s tim složiti kako jednostavno ne možemo tako lako i ugodno živjeti s teretom prošlosti.

Sve navedeno treba nam pomoći kako bismo se dostatno životno i u svakom nam drugom normalnom pogledu povezali sa svojom bližom i dalekom nacionalnom, vjerskom i inom prošlošću. U tome nam velikim dijelom pomaže već napisana povijest. Ovdje mislimo na našu nacionalnu i neizostavno zavičajnu povijest, koju je tako marljivo, stručno i opširno dugi niz godina pisao jedan od najuglednijih sinova našega hrvatskog naroda i jedan od najuglednijih franjevaca u našoj Domovini fra Dominik Mandić.

Zacijelo, fra Dominik Mandić poznat je i priznat u bosansko-hercegovačkoj i hrvatskoj javnosti kao povjesničar, franjevac, političar koji je većinu svojih radova objavio u emigraciji. Želim reći da je naš brat fra Dominik svojim iznimno vrijednim znanstvenim radom obogatio bosansko-hercegovačku i hrvatsku misao, te ga se s pravom naziva velikim hrvatskim povjesničarom.

Najveći dio Mandićeva povjesničarskog opusa nastao je u inozemstvu, poglavito u SAD-u. Središnja i omiljena piščeva tema jest hrvatska starija povijest, a u tome prvenstveno Bosna i Hercegovina. Mandićev rad karakterizira velika temeljitost u radu, umješno baratanje izvorima na više jezika (uz klasične, služio se i talijanskim, francuskim ruskim, španjolskim, engleskim, njemačkim, poljskim, mađarskim, češkim i slovačkim jezicima), arhivarska strpljivost i pedantan rad, kao i sjajno poznavanje nijansa crkvene i vjerske povijesti – posebice s osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Stoga su Mandićeve povijesne knjige prepune podataka koje je autor skupio iz mnogih izvora (spominjemo prije svih Vatikanski arhiv), te su zato i nezaobilazna preporuka za svakoga tko cjelovito promišlja i piše o povijesti Bosne i Hercegovine, te to objavljuje.

Neposredni povod višegodišnjeg rada na priređivanju Sabranih djela fra Dominika Mandića bila je želja zauzete braće hercegovačkih franjevaca da se konačno skupi na jedno mjesto i to onda objaviti u Domovini u jednoj cjelini sve ono što je ugledni član naše Provincije fra Dominik Mandić napisao i objavio u raznim publikacijama, i na više jezika.

Tako su još početkom 2009. godine u ime Zajednice neka naša braća započela marljivo skupljati diljem svijeta sve što je moguće naći kako bismo priredili što cjelovitija Sabrana djela fra Dominika Mandića, čija građa do našeg vremena nikada nije u cijelosti i dostatno obrađena. Tu se posebno misli na srednjovjekovnu povijest. Stoga je oblikovanje ovih Mandićevih djela od iznimne važnosti za proučavanje povijesnih i arheoloških nepoznanica naše zemlje posebno iz spomenutog vremena.

Uz obiman rad pri skupljanju materijala, trebalo je uključiti stručne ljude koji će uraditi kvalitetan i odgovarajući osvrt za pojedina Mandićeva djela, naša su braća priređivači i nositelji ovog hvale vrijednog projekta pozvali na znanstvenu i stručnu suradnju neka od najistaknutijih imena iz područja povijesti kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz Republike Hrvatske. Tu treba uključiti i brojne tehničke poslove koji se odnose na kvalitetnu grafičku pripremu i završni, izvedbeni, rad brojnih grafičkih suradnika i djelatnika (kao npr. fotokopiranje tekstova po raznim sveučilišnim knjižnicama u inozemstvu i tuzemstvu, prepisivanje brojnih Mandićevih tekstova, profesionalno uređenje istih, jedinstvena kazala imena mjesta i osobnih imena, itd.). U tom pogledu velik doprinos dali su djelatnici iz pripreme naše tiskare „FRAM ZIRAL“ iz Mostara.

Svjestan sam i u isto vrijeme ponosan što će objavljena Mandićeva djela u našoj javnosti na najbolji način popuniti sve praznine u kulturnoj baštini ovih krajeva. S njima ćemo, doista, jedinstveno obogatiti sve bosanskohercegovačke knjižnice u vlasništvu crkve i države Bosne i Hercegovine, kao i Republike Hrvatske. Tu posebno mislim na sve fakultete u našoj Domovini koji se po svome poslanju profesionalno bave prvenstveno poviješću, arheologijom i sličnim znanstvenim istraživanjima iz ovog važnog područja. Dakako, na taj ćemo dostojan i častan način oteti od zaborava važna povijesna zbivanja i širom rasvijetliti presudno važne uloge brojnih istaknutih i zaslužnih osoba iz naše slavne i mučeničke prošlosti, kako u društvu, tako i u vjerskim gibanjima.

Jasno je da bez mukotrpnog rada i znanstvenog doprinosa fra Dominika Mandića i njemu sličnih, današnje generacije Hrvata i kršćanskih vjernika ne bi mogle znati i čitati brojne povijesne činjenice koje su popunjale i popunile našu nacionalnu i vjersku prošlost. Bojim se da su zaborav tih i takvih narodnih činjenica, koje su za nas svetinja nad svetinjama, svjesno planirali i željeli ostvariti svi osvajači ovih naših krajeva, a bilo ih je kako nas uči povijest mnogo. Ovdje ću spomenuti samo neke od tih.

Kao prvo, zahvaljujući spomenutim povjesničarima i njihovim profesionalnim otkrićima povijesnog mozaika mi danas znamo kako su na ovim našim područjima prije dolaska franjevaca postojale župe sa župnicima glagoljašima, koji su bogoslužje obavljali na staroslavenskome crkvenom jeziku i većinom su bili slabo obrazovani i siromašni, te su živjeli sličnim životom kao i njihovi župljani.

Glagoljaši su se služili rimskim obredom, staroslavenskim jezikom i glagoljskim pismom. Djelovanje glagoljaša na osobit je način odražavalo posebnost ovdašnje Crkve, pa su ih upravo zbog toga tuđinske vlasti nastojale iskorijeniti. Bili su to revni i pobožni svećenici, među kojima nije bilo otpadnika od vjere, odnosno pripadnika nekršćanskih sljedbi. Narod ih je poštivao kao revne pastire, pomalo sažalijevao i smatrao pravim narodnim svećenicima.

Drugo, katoličanstvo u Bosni i Hercegovini tokom svoje duge povijesti bilo je usko povezano s djelovanjem Franjevačkog reda, koji je početkom XIII. stoljeća utemeljio sv. Franjo iz Asiza. Na tlu Bosne i Hercegovine franjevci su prisutni od 1291. godine, od kada kao duhovnici neprekidno djeluju sve do naših dana. Prvobitno su došli sa zadatkom da u okrilje katoličanstva vrate bosanske krstjane – pripadnike inovjerne Crkve, poznate i pod imenima bogumila i patarena. Stjecajem povijesnih okolnosti, franjevačka je djelatnost kasnije postala puno obuhvatnija, unatoč tome što neke djelatnosti nisu proizlazile iz same naravi njihova poziva.

Zasluga franjevaca za održanje katolicizma na ovim prostorima je neupitna i nesumnjivo velika. Istina, rad tadašnjih franjevaca hvalili su mnogi bosansko-hercegovački vladari, velikaši, papinski legati i drugi. Unatoč tome, može se reći da su te zasluge, ipak, često preuveličavane, pa su takve informacije mnogi povjesničari različito tumačili.

Premda su franjevci po svom dolasku radili iskreno i zauzeto, te s više ili manje umješnosti prihvaćali dostignuća i običaje puka, postali su domaći tek onda kada su u Bosni i Hercegovini počeli odgajati domaći kler. Ipak, katolička infrastruktura u ovoj zemlji teško je poljuljana i postupno gotovo posve uništena prodorima Osmanlija i uspostavom njihove vlasti. U takvim okolnostima franjevci su svoje djelovanje usredotočili na politička središta i novonastale varoši. Dakako, to je bilo važno i zbog toga što su za četverostoljetne osmanske vladavine franjevci bili gotovo jedini izobraženi ljudi u narodu.

Kao provincijal, ugledne i u povijesti ovih krajeva izuzetno zaslužne Hercegovačke franjevačke provincije, želim zbog pravičnosti i budućih čitatelja naše povijesti istaknuti, a smatram to svojom dužnošću, da Mandićeva Sabrana djela ne bi ugledala svjetlo dana da nije bilo velike i nesebične pomoći fra Bazilija Pandžića, koji je dugo vremena bio u svakom pogledu najbliži fra Dominiku, zatim upornog i ustrajnog zalaganja fra Ivana Ševe, te neumornog i stručnog priređivača ovog djela prof. dr. sc. Miroslava Akmadže, koji živi i radi na Hrvatskom institutu za povijest i predaje na raznim fakultetima u gradu Zagrebu, a potječe iz ljubuškog Humca, Hercegovina. Ovoj grupi zaslužnih pripada još dr. sc. Milko Brković iz HAZU Zadra, Republika Hrvatska.

U ime cijele Provincije velika hvala svima koji su svojim trudom, svojom mudrošću i svojom materijalnom pomoću pomogli da su Sabrana djela fra Dominika Mandića ugledala svjetlo dana.

Dr. sc. fra Miljenko Šteko,
provincijal