ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ime tvoje, Go­­spo­dine, jer je ­dobrostivo.    (Ps 54, 6.8)

Zborna molitva
Molimo te, Gospodine,  budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav, da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ti si u jedinoj žrtvi svoga Sina ispunio razne žrtve starog Saveza. Primi ovaj naš dar, bla­goslovi ga kao i prinos Abelov: što svaki od nas prikazuje tebi na čast nek bude na spasenje svima. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Evo, na vratima stojim i kucam, govori Gospodin: posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.  (Otk 3, 20)

Popričesna molitva
Budi, Gospodine, uza svoj narod. Nahranio si nas nebeskim otajstvima: daj da iz stare greš­nosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.

Prvo čitanje   Mudr 12, 13.16-19
Daješ pokajanje za grijehe.

Čitanje Knjige Mudrosti
Osim tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve Poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 86, 5-6.9-10.15-16a

Pripjev:  Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš.

Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat se tebi, Gospodine,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.

No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje!

Drugo čitanje   Rim 8, 26-27

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja  usp. Mt 11, 25
Blagoslovljen da si, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva Kraljevstva objavio malenima.

Evanđelje   Mt 13, 24-43
Jedino Bog sudi ljudska srca.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu pri­spodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek ­oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, ­iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. T­ada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Odakle kukolj?

Dok je u prispodobi o sijaču prevladavalo čuđenje, kako to da tek mali dio posijanoga sjemena uopće padne na plodno tlo, iznikne i donese rod, ovdje se susrećemo s pravom uzbunom zbog onoga što se dogodilo na njivi gdje je sjeme normalno izraslo, a što je gospodaru dalo nadu da će donijeti obilat rod. No odjednom eto slugu s alarmantnom viješću i ujedno tjeskobnim pitanjem: „Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Odakle onda kukolj? (13,27). U toj Isusovoj slikovitoj rečenici o pšenici i kukolju sažeto je sve čovjekovo iskustvo s ovim svijetom koji je u isto vrijeme pozornica i dobra i zla. Sa svijetom u kojemu dobro i zlo egzistiraju jedno pored drugoga ili smjenjuju jedno drugo.

To je problem cijele Biblije koja nas takoreći na svakoj svojoj stranici uvjerava kako zlo nije od Boga već od čovjeka. Bog je svijet stvorio iz ljubavi i utisnuo mu pečat svoje dobrote. Tek nakon toga dogodilo ne nešto što je došlo u sukob sa Stvoriteljevim planovima. Isus je vrlo kratak i jasan u svom odgovoru: „Neprijatelj čovjek to učini“ (13,28). Pitanje odnosa dobra i zla pitanje je ogromnoga broja književnih djela i filmova. Treba samo žaliti što su rješenja koja se tamo nude često vrlo jeftina. Obično se potkraj romana ili filma pojavi neki dobar čovjek koji svojom dobrotom sve „iskupljuje“ i onda sve poprima sretan ishod. No život nas uči da nije tako, da je borba između dobra i zla grčevita i dugotrajna. Katkad nam se čini da je zlo i previše jako, da bismo se uopće mogli nadati pobjedi dobra.

Manjak budnosti

Prema Isusovoj priči, kukolj se pojavio kratko nakon što je na njivi posijano dobro sjeme. Dosta je bilo da se čovjeku koji je posijao dobro sjeme i njegovim ljudima samo malo popusti budnost i zlo je već tu: „Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode“ (13,25). Koliko bi ljudi moglo ovo potvrditi iz svoga vlastitog iskustva! Uzmimo roditelje koji su sve učinili za dobar odgoj svoje djece, da ih usmjere na pravi put, a onda najednom sve je ispalo suprotno. Ne mogu prepoznati svoje dijete. Kao da je preko noći netko došao i posijao opako sjeme.

Koliko puta smo čvrsto odlučili biti istinoljubivi, a u isto vrijeme smo osjećali nekakav tihi glas u svojoj nutrini koji nam je šaputao kako to neće ići. Svi se služe sitnim, a katkada i krupnim lažima. Drukčije se ne može opstati u tom grubom svijetu. Zaklinjali smo se na pravdu, a u isto vrijeme smo potiho osjećali da se tako ne može uspjeti u životu. Mladić i djevojka koji iskreno cijene ideale čistoće i vjernosti u isto vrijeme slušaju sladunjavu melodiju o tome kako je zanimljivo upustiti se u avanturu slobodne ljubavi, jer to čine toliki.

Svi bez razlike osjećamo kako zapravo i prije nego smo se uopće iskreno založili da u sebi njegujemo sjeme dobra u nama već klija i sjeme zla. Što nam je onda činiti? Isusova prispodoba nudi dva rješenja, čovjekovo i Božje. Čovjek koji zlo vidi uvijek dalje od sebe, u drugima, nudi Bogu svoje usluge: „Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?“ (13,28). Drugim riječima, iskorijeniti zlo u korijenu. Bog odbija takvu mogućnost, jer zna da se takvim čišćenjem uništi i puno dobra. Njegovo je rješenje, da sve na njivi zajedno raste do žetve, a onda će se razdvojiti jedno od drugoga.

Zlo ne može pobijediti

Iz riječi gospodara u ovoj prispodobi izbija nevjerojatna sigurnost s obzirom na budućnost dobroga sjemena. Iako mu je sužen životni prostor od strane kukolja, ne postoji nikakav strah za budućnost pšenice. Ona će sigurno dočekati žetvu. Budući da je žetva u Bibliji slika posljednjeg suda, to znači da će Bog u svom kraljevstvu sve do tada trpjeti i dobre i zle. Isus nas uvjerava da vrijeme Crkve nije vrijeme savršenog kraljevstva Božjeg, ali da to još nije ni vrijeme suda. Vrijeme Crkve je vrijeme velikog Božjeg strpljenja i milosrđa. Takav Isusov stav samo je krajnja posljedica njegove Radosne vijesti kojoj je u središtu poruka ljubavi. Bog ljubi čovjeka i ostaje dosljedan svojoj ljubavi. Zato on želi svima, i dobrima i zlima dati priliku da ostvare spasenje.

Promatrajući kako mnogi dobri ljudi ili umiru prerano od neizlječivih bolesti ili tragično stradaju, netko je rekao kako Bog dobre uzima sebi da ne trpe u zlom svijetu, a zle ostavlja da propadnu zajedno s tim zlim svijetom. Prvi dio rečenice mogli bismo još nekako prihvatiti, ali drugi nikako. Bogu je doista svejedno kad će svoje pozvati u vječnost. No on nije stvorio ni svijet ni bilo kojega čovjeka da ih uništi, pa zato zle ljude ne ostavlja da propadnu, već im daje priliku da se mijenjaju. To ima posljedice i za naš odnos prema ljudima, za naše prakticiranje ljubavi prema bližnjima. Kršćanin ne smije svoju ljubav ograničiti samo na one koji su dobri, već mora ljubiti svakog čovjeka, kao što i Bog čini. Dostojevski je dobro upozorio kako u čovjeku treba ljubiti ono što je Bog u njemu zamislio, a ne što je čovjek po svojoj slabosti ostvario.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bogu Stvoritelju, koji nam je u svojoj ljubavi podario život i obdario nas snagom za dobra djela, uputimo svoje molitve zajedno proseći: 

Obnovi nas, Gospodine, milošću svojom.

  1. Crkvu svoju okrijepi snagom Duha da uvijek bude poslušna tvojoj volji i postojana na tvome putu pred svim iskušenjima svijeta, molimo te.
     
  2. Budi svjetlo papi našemu Franji, (nad)biskupu našemu I. i svim pastirima Crkve: obdari ih mudrošću vodstva kako bi u tvome narodu rasla vjernost prema tebi, a evanđeoska ljubav preobražavala sva nastojanja i sve odnose među ljudima, molimo te. 
     
  3. Pohodi milošću svoga Duha sve one koji siju laž, mržnju i zlo, daruj im milost obraćenja i povedi ih putem spasenja, molimo te.
     
  4. I u nama je, Gospodine, skriveno još toliko zla: oslobodi nas od svakoga robovanja grijehu i daj nam rasti u tvojoj milosti da budemo kvasac novoga svijeta, molimo te.
     
  5. Našoj braći i sestrama koji umriješe ovomu životu oprosti svaki grijeh i po svome milosrđu uvedi ih u dom svoje vječnosti, molimo te.

Gospodine, po svome daru spasenja u nas si pohranio sjeme božanskoga života. Okrijepi nas svježinom svoga Duha da vjerno hodimo putem tvojih zapovijedi te se nikad ne umorimo činiti dobro. Po Kristu Gospodinu našemu.