SVEČANI ZAVJETI U MOSTARU

U nedjelju 18. rujna 2016., petorica naše braće: fra Jure Barišić (r. 1979.) iz Župe sv. Ante, Šuica; fra Dragan Bolčić (r. 1989.) iz Župe sv. Ivana Krstitelja, Konjic (nastanjen u Župi sv. Jakova ap., Međugorje); fra Jozo Hrkać (r. 1992.) iz Župe Uznesenja BDM, Široki Brijeg; fra Robert Kavelj (r. 1990.) iz Župe bl. Alojzija Stepinca, Chicago; fra Robert Pejičić (r. 1992.) iz Župe sv. Petra i Pavla, Mostar, položili su svečane (doživotne) zavjete u Mostaru. Svečano misno slavlje predvodio je provincijal hercegovačkih franjevaca fra Miljenko Šteko u koncelebraciji s mostarskim župnikom fra Božem Milićem, meštrom hercegovačkih bogoslova fra Ivanom Landekom ml., uz još tridesetak braće i brojnim pukom u mostarskoj crkvi. Misno slavlje uzveličali su svojim pjevanjem naši bogoslovi i novaci uz ravnanje fra Stanka Mabića. U liturgiji su u asistenciji služili naši bogoslovi, uz ravnanje ceremonijera fra Antonia Šakote.

U svojoj je propovijedi fra Miljenko mladu braću koja daju svečane zavjete pozvao na budnost, da im svjetla vjera bude potkrijepljena djelima i neka osvjetljava životni prostor ne samo njih nego i svih ljudi oko njih. Uz to je lijepo objasnio značenje čvorova na našem redovničkom pojasu: Na našem pojasu nalaze se tri čvora, tri zaveska, koji predstavljaju naše zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće – na koje se vi, dragi kandidati, večeras spremate svečano prisegnuti. Dok sâm pojas daje sigurnost našem fizičkom hodu, obdržavanje zavjetâ daje sigurnost našem najdubljem životnom hodu. Kad Isus nama danas kaže „neka vam bokovi budu opasani“, želi nam reći: Držite svoje zavjete! Samo tako vaš će životni hod biti uvijek stabilan i siguran, pa i u vrijeme moga iznenadnog dolaska.

Nakon homilije uslijedio je obred zavjetovanja, gdje su braća u rukama provincijala položila svoje doživotne zavjete u franjevačkome redu i potpuno se predali na služenje bratstvu. Na kraju misnoga slavlja nazočne je pozdravio mostarski gvardijan fra Danko Perutina te uputio čestitke svečano zavjetovanoj braći. Nakon mise u dvorani samostana upriličena je zajednička večera uz čestitke i druženje.

Homilija provincijala fra Miljenka

Draga braćo kandidati za svečane zavjete, fra Jure, fra Dragane, fra Jozo i dvojica fra Roberta! Drage obitelji naših kandidata, draga braćo iz Provincije, časne sestre, braćo i sestre!

Većina gostiju koja nas namjerava posjetiti najavljuje svoj dolazak. To osobito čine visoki gosti, koji očekuju poseban doček.

            Večeras smo čuli u Evanđelju posebnu poruku najvišeg Gosta, koji kaže da će sigurno doći, ali neće najaviti vrijeme svoga dolaska. Čak više, taj Gost kaže da može doći u svako vrijeme dana i noći. Umjesto termina svoga dolaska rekao nam je nešto posve drugo: Neka vam bokovi budu opasani, a svjetiljke zapaljene! Budite pripravni! Što znače „bokovi opasani“, što znače „svjetiljke upaljene“, što znači  biti pripravan za dolazak toga visokog Gosta?

            Ljudi u Isusovo vrijeme nosili su dugu gornju haljinu. Preko nje su stavljali pojas, jer samo s pojasom imali su siguran hod. Bez pojasa spoticali su se o haljinu i mogli su pasti. Mi franjevci imamo sličnu haljinu. I mi stavljamo pojas preko nje. Bez pojasa i naš fizički hod je nesiguran. Ali ima tu još nešto veoma važno: osim fizičkog hoda postoji onaj dublji životni hod oko kojeg se moramo više potruditi. Na našem pojasu nalaze se tri čvora, tri zaveska, koji predstavljaju naše zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće – na koje se vi, dragi kandidati, večeras spremate svečano prisegnuti. Dok sâm pojas daje sigurnost našem fizičkom hodu, obdržavanje zavjetâ daje sigurnost našem najdubljem životnom hodu. Kad Isus nama danas kaže „neka vam bokovi budu opasani“, želi nam reći: Držite svoje zavjete! Samo tako vaš će životni hod biti uvijek stabilan i siguran, pa i u vrijeme moga iznenadnog dolaska.

            Gospodin Isus kaže da njegovog dolazak može biti i noću. Dakle, valja biti pripravan i noću. A nitko ne može biti pripravan u noći, ako je u mraku, ako ne upali svijeću. Svjetlo razgoni tamu i rasvjetljuje noć.

Zato, dragi kandidati, neka vam svjetiljke budu upaljene: Neka svijetli vaša vjera potkrijepljena djelima, neka osvjetljava životni prostor ne samo vama nego i svima oko vas. Neka ljudi vide vaša dobra djela te slave vašeg Oca nebeskog! (usp. Mt 5,16)

            Našu pripravnost za njegov dolazak Isus uspoređuje s pripravnošću slugâ koje očekuju iznenadni dolazak svoga gospodara. On uzima tu sliku, jer je u to vrijeme bdijenje slugâ bila najstroža vrsta bdijenja. Sluge nisu smjele zakazati u bdijenju. Sluge su bili robovi koji su mogli dobiti tešku kaznu, ako ne vrše gospodarevu volju. Zapravo, mogli su biti kažnjeni i bez ikakvog razloga. Mi nismo Isusovi robovi. On nas je nazvao svojim prijateljima (usp. Iv 15,15b). Za nas bdjeti ne znači strahovati pred njegovim dolaskom, nego, izloženi Njegovu beskrajnom milosrđu i ljubavi, radovati se Njegovoj pojavi, u bilo koje vrijeme on došao. On sam kaže što će učiniti kad nas zateče budne. To što će on učiniti, to ne rade gospodari robova. On će se opasati, postati naš poslužitelj i poslužiti nas. Još više: razlomit će samoga sebe i dati nam se za hranu – kao u ovoj Euharistiji. Stoga, za nas bdjeti znači ne samo čekati njegov dolazak, koji se zapravo trajno događa, nego bdjeti i nad svakim poticajem njegove milosti da činimo dobro. Takvim bdjenjem mi ga naviještamo drugima. Draga braćo kandidati, ovim nepovratnim činom, opašite zavazda bokove našim franjevačkim pasićem i upalite svjetiljke na način kako to Gospodin želi! Mi se radujemo vašem svjetlu! Amen!

 

zavjeti-4 zavjeti-13 zavjeti-5 zavjeti-6 zavjeti-10 zavjeti-11