SVETKOVINA PRESVETOGA TIJELA I KRVI KRISTOVE

Ulazna pjesma
Narod svoj hrani pšenicom najboljom, siti ga medom iz pećine. (Ps 81, 17)

Zborna molitva
Gospodine Isuse Kriste, u divnom otajstvu ostavio si nam spomen svoje Muke. Daj da tako slavimo svete tajne tvoga tijela i krvi da vazda uživamo plod tvog otkupljenja. Koji živiš.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti jedan kruh od mnogo zrnja i vino iz mnogo grozdova. Molimo te, obdari svoju Crkvu jedinstvom i mirom što ih ovi darovi tajanstveno označuju. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu, govori Gospodin.  (Iv 6, 57)

Popričesna molitva
Gospodine, pričest tvoga dragocjenog tijela i krvi predokus je buduće slave. Molimo te, privedi nas uživanju tvoga božanstva u vječnosti. Koji živiš.

Prvo čitanje   Pnz 8, 2-3.14b-16a
Hranio te manom za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Sjećaj se svega ­puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pusti­nji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš  li ­držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti po­­kaže kako čovjek ne živi samo o kruhu ­nego da čovjek živi o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih. Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga ­svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz ­kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 147, 12-15.19-20 

Pripjev:    Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje   1Kor 10, 16-17
Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Iv 6, 51
Ja sam kruh živi koji sam s neba sišao, govori Gospodin;
tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.

Evanđelje    Iv 6, 51-58
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?«  Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Tijelo moje za život svijeta

Uz slavljenje Tijelova dobro je postaviti pitanje, što Crkva ustvari na tu svetkovinu slavi. Ako odgovorimo da slavi tajnu Isusove nazočnosti pod prilikama kruha i vina, time zasigurno nismo izrazili nikakvu posebnu poruku ove svetkovine. Jer tu tajnu Crkva slavi uvijek kadgod se okuplja oko euharistijskog stola, a njezino ustanovljenje na poseban način slavi svake godine na Veliki Četvrtak. Zajednica Isusovih učenika od samog početka se okupljala na „lomljenje kruha“, poslušna Isusovoj riječi: „Ovo činite meni na spomen!“ No prema Isusovim riječima u Ivanovu evanđelju to nije zadnji cilj okupljanja. Slavljenje euharistije očito ima cilj koji prelazi granice zajednice Isusovih učenika, a taj cilj jest cijeli svijet: „Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta“ (Iv 6,51). Kao što je Gospodin poslao učenike u cijeli svijet, tako je i sebe predao za „život svijeta“.

U dugom Isusovom govoru o kruhu života, koji je potaknut njegovim čudesnim znakom umnoženja kruha, evanđelist je razvio cijelu teologiju euharistije koja se ne zaustavlja kod pojedinca, pa čak ni u okvirima zajednice učenika, već ima za cilj preobrazbu cijeloga svijeta. Nakon što je Isus čudesno umnožio kruh i nahranio pet tisuća ljudi (6,1-15), Isus prvo podsjeća na čudesan dar mane u pustinji, kojom je Mojsije nahranio izgladnjelo mnoštvo, da bi u usporedbi s njom kao prolaznom hranom sebe proglasio  živim kruhom s neba (6,31-35).  Isus govori da će svakog tko povjeruje  njegovoj riječi i bude blagovao od njegova kruha „uskrisiti u posljednji dan“ (6,40), jer „Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre“ (6,50).

Jedan njemački duhovni pisac opisao je kako je u Africi među urođenicima doživio preobražajnu i sjedinjujuću snagu euharistije. „Klečeći s nekoliko tih urođenika na pustinjskom pijesku, slavili smo euharistiju. Nisam razumio ni riječi njihova jezika, a ni oni mojega. Ali kad sam rukom napravio znak križa nad kruhom i izgovorio ime Isus, zasjala su njihova crna lica. Jeli smo od istog kruha i pili iz iste čaše i bili smo sretni. A nismo se nikad prije vidjeli. Među nama je bilo stotinu granica: i kulturnih i zemljopisnih i socijalnih. Pa ipak sve su nas grlile ruke koje nisu od ovoga svijeta. Tu su mi se otvorile oči i počeo sam dublje shvaćati čudo Crkve i euharistije.“

Preobražajna snaga

Na svetkovinu Tijelova posebno bi trebalo u prvi plan istaknuti tu preobražajnu snagu euharistije. Ona od mnogih pojedinaca koji blaguju od jednoga kruha tvori jedno tijelo u Kristu (usp. 1 Kor 10,16sl). A taj živi organizam Crkve koji se hrani Kristovim tijelom postaje jamstvom preobrazbe svijeta (6,51). To najbolje simbolizira tijelovska procesija koja prolazi ulicama kršćanskih gradova, pokazujući tako da kršćaninovo poslanje ne završava slavljem euharistije u crkvi, već se nastavlja u njegovu životu u svijetu. To nema ništa magijsko u sebi, već polazi od činjenice da svjesni kršćani, koji se hrane kruhom života, svojim životom mijenjaju svijet.  

Učenici su svoju oproštajnu večeru sa svojim Učiteljem najbolje upamtili po znakovitoj gesti lomljenja kruha i dijeljenja svima da od njega blaguju. Zato je najstariji izraz za slavljenje Večere Gospodnje u prvoj kršćanskoj zajednici bio „lomljenje kruha“. Opisujući njihov život, Luka kaže: „Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu“ (Dj 2,46). Liturgičari i bibličari su na na II. Vatikanskom saboru osjetili potrebu temeljito preispitati dotadašnji način slavljenja euharistije koji je bio poprimio posve individualistički oblik. U isto vrijeme na više oltara slavilo je više svećenika, svaki svoju misu. Tu nije više bilo nikakva traga ni od zajedničkog lomljenja kruha, ni od zajedničkog blagovanja. Došlo se do zaključka da se nešto što bitno pripada euharistijskom stolu s vremenom posve izgubilo.

Zajedništvo u Kristu

Euharistijski kruh se lomi, dijeli, razdaje i onda zajednički blaguje te stvara zajedništvo svih u Kristu. To je ono što Pavao želi dozvati svojoj zajednici u Korintu u pamet kad je čuo da se, nakon što su upravo proslavili euharistiju i znakovito očitovali svoje zajedništvo, bogatiji izdvajaju od ostalih kako bi sami blagovali svoju bogatu večeru, dok drugi gladuju (usp. 1 Kor 11,17sl.). Da zajedništvo vjernika u Gospodinu mora imati prednost pred osobnom „pobožnošću“ pojedinca, to je bilo odlučno polazište liturgijske obnove II. Vatikanskog sabora. Zato je u tom obnovljenom obredu svećenik okrenut vjernicima licem, a pričesna klupa koja je služila kao pregrada između prostora za vjernike i svetišta uklonjena je.

Osim toga, i pripremanjem darova i načinom dijeljenja pričesti željelo se što jače i znakovitije izraziti to jedinstvo što ga stvara euharistija. To je posebice moguće u manjim skupinama, gdje se pričeka dok svi uzmu euharistijski kruh i onda svi zajedno blaguju. Jedan njemački svećenik kaže kako je u svojoj kršćanskoj zajednici, nakon te promjene, dobio više pisama zahvale od kojih jedno glasi: „Najvažnije i najljepše kod ove pričesti bilo je što smo sveti kruh zajedno blagovali. Tek tada sam prvi put shvatio da smo mi tijelo Kristovo, da spasenje ne možemo postići sami, bez ljubavi prema drugima.“

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Krist Gospodin je po svome križu i smrti predao sebe za život svijeta. S vjerom ga zamolimo da u ovome slavlju sakramentalnoga zajedništva obnovi u nama ljepotu božanskoga života.

  1. Za Crkvu, kojoj se daruješ u otajstvu euharistije: da se svakodnevno obnavlja tim darom te i sama postaje kruhom koji se lomi za život svijeta, molimo te. 
     
  2. Za svećenike, služitelje svetih otajstava: obnovi ih u svetosti života te uvijek budu dostojni dara što su ga primili, molimo te. 
     
  3. Za sve koji osjećaju duhovnu glad: pomozi im da prihvate tvoju riječ i u njoj nađu put života, molimo te. 
     
  4. Za nas okupljene oko stola riječi i stola euharistije: da nas ovo blagovanje okrijepi za novo zajedništvo s tobom i za djelatnu ljubav prema braći ljudima, molimo te. 
     
  5. Za braću i sestre koji u vjeri usnuše: učini ih dionicima svoje nebeske gozbe, molimo te. 

Gospodine Isuse Kriste, ti nas u slavlju euharistije krijepiš svojom riječju i hraniš svojim tijelom i krvlju. Tom spasonosnom hranom obnovi nam duh da nam sav život bude na hvalu tebi. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.