TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu. Ps 96, 1.6

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha, da nam budu na spasenje. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Pristupite ka Gospodinu i razveselite se, da se ne postide lica vaša. Ps 34, 6

Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu: daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 8, 23b – 9, 3
U Galileji poganskoj narod vidje svjetlost veliku!

Čitanje Knjige proroka Izaije
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebuluno­vu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more,
s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 27, 1.4.13-14
Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
……….
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
……….
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Drugo čitanje    1Kor 1, 10-13.17
Svi budite iste misli!

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdije­ljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Mt 4, 23
Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu, i liječio svaku bolest u narodu.

Evanđelje   Mt 4, 12-23
Nastani se u Kafarnaumu da se ispuni što je rečeno po Izaiji.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulu­novu i Naftalijevu da se ispuni što je ­rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one ­strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost ­jarka osvanu.« Otada je Isus počeo ­propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebe­sko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najraz­ličiti­jih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Ispunjeno obećanje

Govoreći o pojavi Isusa iz Nazareta, njegovu učenju i djelovanju, svi evanđelisti to povezuju s poviješću spasenja o kojoj govori Stari zavjet i sve to prikazuju kao ispunjenje Božjih obećanja koja se tamo nalaze. Svi to čine na svoj prepoznatljiv način i u tome se poprilično razlikuju. Za Mateja su posebno karakteristični brojni citati ispunjenja koje on izrijekom navodi, pa se zato katkada zovu i „refleksijski citati“. Tako je i ovaj put. Dok Marko i Luka samo podsjećaju da je Isus svoje djelovanje započeo u Galileji (Mk 1,14; Lk 4,14) i nastavljaju donoseći sažeto njegov navještaj blizine kraljevstva Božjega i njegov poziv na obraćenje, Matej Isusov nastup želi prikazati kao veliki početak koji se ne tiče samo Izraela već i poganskih naroda. Pritom mu izvanredno dobro dođe riječ velikog Izraelova proroka Izaije: „Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu“ (Iz 8,24-9,1 – Mt 4,15-17).

Čitatelji i Markova i Lukina evanđelja znali su da su Židovi Isusova vremena Galileju smatrali poganskom, jer su se tamošnji žitelji od vremena asirskih osvajanja miješali s poganskim došljacima, primajući često i oblike njihova vjerovanja i kulta. U Izaijinu citatu, što ga Matej donosi izričito je rečeno da je to „Galileja poganska“ i da je svjetlost zasjala „narodu što je sjedio u tmini“. Isti prorok Izaija najavljuje Slugu Jahvina kao onoga tko će one što su u tami izvesti na svjetlo (Iz 49,9). Zato je Isus u Novom zavjetu i prikazan kao svjetlo koje dolazi da prosvijetli svakoga čovjeka.

Poziv na obraćenje

Svojim pozivom ljudima na obraćenje Isus je i sličan Ivanu Krstitelju i različit od njega. Riječ poziva glasi jednako i u jednoga i u drugoga, ali motivacija je posve različita. Dok Ivanu kao motivacija ili poticaj ljudima na obraćenje služi prijetnja sudom srdžbe Božje, ako se ne obrate, u Isusa taj motiv je blizina kraljevstva Božjega ili, kako u Mateja stoji „kraljevstva nebeskoga“. Ako pođemo od sadržaja Isusova navještaja, koji govori o Božjemu milosrđu i blagosti spram grješnika, onda motiv nije strah od suda, već radost zbog darovane prilike spasenja. Drugim riječima, Isusov poziv na obraćenje nije ništa drugo nego logična posljedica njegova navještaja Evanđelja, radosne vijesti.

To dolazi do izražaja u brojnim prispodobama koje Isus pripovijeda kako bi dočarao narav i bit kraljevstva nebeskoga. On nigdje nije rekao što je to kraljevstvo Božje, nije ga definirao, ali je na različite načine svoje slušatelje suočio s njegovom stvarnošću, prepustivši njima da se slobodno odluče. Obratiti se, znači ostaviti dosadašnji stav i prihvatiti tu novost koju Bog nudi u Isusu iz Nazareta. To ponajprije za grješnike znači ostaviti se grješna života i započeti drukčiji, ali i za one koji misle da nisu grješnici već sebe smatraju pravednima ostaviti se svake iluzije da se čovjek može Bogu svidjeti bez Boga, bez njegove milosti. A to znači u Isusu upoznati pravu sliku o Bogu i prihvatiti je.

Pitanje naše osobne vjere

Priča se kako su jednom nekoga kršćanina iznenadili pitanjem: „Gdje je tvoje kršćanstvo? Pokaži nam u čemu se ono sastoji!“ – Nakon kraće zbunjenosti, dođe mu na pamet da postavljačima pitanja pokaže svoju Bibliju koju je redovito čitao i koju je baš taj čas držao u rukama. Pa tu je sve o kršćanstvu, pomisli. Da, ali isti čas se sjeti da ga oni pitaju baš za njegovo osobno kršćanstvo. Prođe na brzinu u mislima sva svoj dobra djela na koja je bio iskreno ponosan: sve svoje svakodnevne molitve, redovito pohađanje svete mise, milostinju koju je redovito davao. Ipak mu se činilo da ne može ni to ponuditi kao uvjerljiv odgovor, jer sam je shvatio da to ne može biti sve.

No budući da ga to pitanje nije ostavljalo na miru, počne sljedeći dan temeljitije promišljati svoj život. Pritom mu postane jasno kako i on i svi drugi ljudi u životu igraju različite uloge: ulogu djece, ulogu braće i sestara, ulogu bračnoga druga, ulogu oca, radnika, činovnika itd. Na kraju mu se još jače nametne pitanje: Pa dobro, gdje je tu pored svih tih uloga još i uloga kršćanina? Zato pođe onom tko mu je postavio pitanje i reče: „Možeš li ti meni reći, gdje je u jelu sol, u kruhu kvasac? Ili, gdje je ljubav tvoje žene prema tebi? – Pa u čitavom našem zajedničkom životu – odgovori ovaj. Zašutjeli su na trenutak oba, ali su shvatili što je Isus htio kad je svojima rekao da su sol zemlji i svjetlo svijetu, da su kvasac koji je potreban da bi kruh dobio svoj ukus. To je uloga onih koje je Isus pozvao i koje uvijek iznova poziva da u njegovo ime naviještaju kraljevstvo Božje i pozivaju ljude na obraćenje.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog je u Kristu pohodio svijet i obdario nas svjetlom koje pobjeđuje svaku tamu i svaki grijeh. U otvorenosti tome daru spasenja molitvom se utecimo Kristu Gospodinu:

  1. Rasvijetli, Gospodine, svojim Duhom put Crkve da uvijek bude vjerna evanđeoskom poslanju te u svim kušnjama i izazovima svijeta svjedoči Novost života koju si nam darovao, molimo te.
  2. Obdari, Gospodine, svojom mudrošću papu Franju i sve pastire Crkve da tvoj narod vjerno predvode u istini i ljubavi, te svi vjernici budu svjedoci radosti evanđelja, molimo te.
  3. Probudi u srcima naših mladih radosnu spremnost da se odazovu tvome pozivu na život u svećeništvu i redovništvu, molimo te.
  4. Pogledaj, Gospodine, nas ovdje sabrane i pomozi da u tvome pogledu prepoznamo svjetlo koje oslobađa od svake tame i otvara put novoga života, molimo te.
  5. Primi, Gospodine, u nebesko Kraljevstvo našu pokojnu braću i sestre: nagradi ih radošću vječnoga gledanja tvoga lica, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, ti si evanđelje spasenja došao navijestiti svim narodima. Usliši molitve ovdje okupljenih vjernika i svojim nas Duhom okrijepi da životom budemo nositelji radosti spasenja koje nam daruješ. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.