TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim.      (Ps 47, 2)

Zborna molitva
Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ti daješ učinak svojim otajstvima. Molimo te da naše služenje bude sveto kao i tvoji darovi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!    (Ps 103,1)

Popričesna molitva
Gospodine, žrtva koju smo prinijeli i primili nek nas ojači da uvijek ostanemo u tvojoj ljubavi i donosimo plod u postojanosti. Po Kristu.

Prvo čitanje   2Kr 4,8-11.14-16a
Svet je onaj čovjek Božji, neka ostane kod nas.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima
Jednoga je dana Elizej prolazio kroz Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. Ona reče svome mužu: »Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.« Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. Onda upita svoga slugu: »Dakle, što da učinimo za nju?« A on reče: »Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.« A on reče: »Pozovi je!« Pozva je, a ona stade kod ulaza. »Dogodine u ovo doba«, reče joj, »zagrlit ćeš sina u naručju.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 89, 2-3.16-19

Pripjev:   O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka. 

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.
 

Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.
 

Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.

Drugo čitanje    Rim 6,3-4.8-11
Krštenjem smo zajedno s njime ukopani, hodimo u novosti života.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   1 Pt 2,9
Vi, rode izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puče;
naviještajte silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.

Evanđelje   Mt 10,37-42
Tko ne uzme križa, nije mene dostojan. Tko vas prima, mene prima.
 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.
Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku;
tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik,
zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Naći i(li) izgubiti

Kad planiraju bilo kakav pothvat, ljudi se obično pitaju što im to donosi. Hoće li se uloženi trud i novac isplatiti ili će se na kraju pokazati kao promašena investicija, čisti gubitak? No kad su u pitanju ideje do kojih je ljudima jako stalo, pogotovo ako su to drage osobe koje puno znače, nestaje te računice. Nju potiskuje ljubav prema spomenutoj ideji ili osobi, a ljubav nema cijene i mjere. Ona ne kalkulira već se nesebično daje. Te pretpostavke su nam nužno potrebne da bismo razumjeli nevjerojatno zahtjevne Isusove riječi. Tko želi biti njegov učenik, taj ne može više ljubiti ni oca ni majku, ni sina ni kćer nego njega.

Uostalom Isus govori onima koji su već prije čuli njegov poziv: ostavi sve i pođi za mnom! Slijedeći njega, zasigurno su već čuli i njegovu riječ: „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Mt 20,28). To je cijena Isusove ljubavi prema učenicima i to je opravdanje njegova zahtjeva učenicima. Ako je čovjek vrijedan njegove vlastite smrti, zar onda može biti išta što bi opravdalo čovjekovu veću ljubav prema bilo kome nego prema Isusu. Ljubav se ne može zapovjediti, već može samo doći kao uzdarje za već primljeni dar. Isus je to znao i zato u njega nema „moraš“ ili „trebaš“, već svojim: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan“ učenike podsjeća na ono što je učinio za njih, ostavljajući im potpunu slobodu da sami odgovore tko bi im mogao biti važniji od njega.

Križ kao znak ljubavi

Iz sljedećih Isusovih riječi učenicima jasno je da on ne želi u njih probuditi nekakve osjećaje niti ih pozvati da isti čas aklamacijom potvrde kako im je on važniji od svega. On ih priprema na život u kojem će se suočiti s izazovima koji će biti ispit njihove ljubavi prema njemu. I tu je Isus sasvim otvoren i ništa im ne uljepšava: „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan“ (10,38). Prihvaćanje vlastitog križa nije ništa drugo nego logičan odgovor na ljubav koju je Isus pokazao uzimajući svoj križ.

Već se Platon stoljećima prije Krista pitao, kako se može otkriti pravedna čovjeka. Zaključio je: pravednost nekoga čovjeka pokazuje se tek u njegovoj spremnosti da trpi i zbog nepravde. Jer tek tako je moguće vidjeti, hoće li se pravdati i braniti, boriti za ugled kod ljudi, ili mu je stvarno stalo samo do pravednosti. Doista, pravedna čovjeka može se upoznati tek kad je progonjen, kad je suočen s križem. Njemački umjetnik Willi Fries naslikao je u vihoru 2. Svjetskog rata raspinjanje. Sve je prenio u sadašnjost. Jeruzalem je sličan nekom tipičnom njemačkom selu, vojnici nose njemačke kacige, a među svjetinom koja viče: „raspni ga, raspni“ mogu se prepoznati također i svećenici i biskupi s Biblijom u ruci. Umjetnik je time žalio reći kako je Isus i danas raspinjan i to često i od onih koji se diče njegovim imenom,  koji bi zajedno s njime trebali nositi svoj križ.

Naći život

Vrhunac Isusova zahtjevna, za uho čovjeka kojeg nije oplemenilo evanđelje zapravo neshvatljiva govora jest u rečenici punoj paradoksa: „Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga“ (10,39). Svaki čovjek želi „naći“, to jest ostvariti svoj život. Pitanje je samo u čemu ljudi vide to ostvarenje. Iz Isusove riječi jasno proizlazi da su granice ovoga svijeta preuske, da bi mogle zadovoljiti dubine čovjekove potrebe za srećom.

U drugim prigodama Isus je govorio kako je važno imati „blago na nebu“ i za njim težiti. U protivnom, ako je čovjek sve podredio zemaljskim ciljevima, na kraju će se to pokazati kao gubitak života. A onaj tko je spreman za svoje visoke ideale vjernosti Kristu svoj križ nositi do kraja, do gubitka samoga života, taj će ostvariti duboki smisao svoga postojanja. Isusov križ s kojim se vjernik trajno susreće nije samo podsjetnik što je Isus jednom učinio za čovjeka, već trajni poziv čovjeku da ne zaboravi vjerno nositi svoj križ.

Plaća nasljedovanja

Drugi dio Isusova govora za učenike je ohrabrujući. On obećava nagradu njihovoj vjernosti u nošenju križa. Ona je u tome što će ih ljudi rado primati zbog Isusa i što će oni tako ispuniti svoje poslanje. A on će sve one koji ih zbog njega budu primili, obilato nagraditi. Tu se zatvara krug teških zahtjeva i obećanja. Tko zbog njega sve stavi na kocku, taj će sve dobiti. U tome vlada zakon apsolutne slobode. Čovjek se vjerom izručuje u ruke vječnome Bogu i prepušta se njegovu vodstvu. U tom slobodnom opredjeljenju on je otvoren za različita iskustva, pa i ona najgorča u životu. Ali upravo takva iskustva rađaju pravim plodovima.

Čovjekova prava sreća je u tome što s Bogom nikad neće doći do kraja, jer Bog je uvijek drukčiji i veći. Isusov križ može razumjeti samo onaj tko ga prihvati. Ništa čovjeka ne čini čovjekom kao iskustvo patnje, jer jedino u tom iskustvu on je trajno okrenut Bogu i njegovoj neshvatljivosti. To potvrđuje i zanimljivo priznanje kršćanske pjesnikinje Marie Noël o vlastitom mističnom iskustvu: „Bože moj, jesmo trpjeli, jedno za drugo. Ti zbog moje malenosti, slabosti, nesavršenosti, mojih pogrešaka. A ja zbog tvoje veličine“. Sve dotle dok čovjek svjesno i dragovoljno trpi zbog Božje veličine, njegovo trpljenje će biti gubitak koji rađa dobitkom života.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Krist Isus svojom ljubavlju prema nebeskomu Ocu pokazao nam je put ljubavi koja nadvisuje svaku ljudsku ljubav. Molimo Oca nebeskoga snagu ljubavi koja preobražava svijet.

  1. Rasvijetli put svoje Crkve da proročkom hrabrošću hrabro naviješta istinu evanđelja te, vjerna Kristovoj ljubavi na križu, bude ustrajna nositeljica tvoje blizine svakomu čovjeku, molimo te.
     
  2. Prodahni svojom mudrošću papu Franju i sve pastire Crkve: čuvaj ih hrabrima pred svim protivljenjima svijeta i nadahni ih jasnoćom naviještanja tvoje Istine, molimo te.
     
  3. Otvori nam oči vjere da te umijemo prepo­znati u svojim bližnjima i u svima koji trpe; daruj nam snagu radosne i darežljive ljubavi prema
    svima koji su u potrebi, molimo te.
     
  4. Pomozi nam, Gospodine, da s radošću prigrlimo križ života; oslobodi nas svake navezanosti na svijet i zemaljska dobra kako bismo bili dostojni dara vječnosti, molimo te.
     
  5. Primi u svoj očinski zagrljaj našu pokojnu braću i sestre i obraduj ih darom vječnoga zajedništva s tobom, molimo te.

Svemogući Bože, izručujemo tvojoj očinskoj dobroti svoje molitve. Ne dopusti da nas na putu kroz svijet zaslijepi i zaustavi ono što je prolazno i daj da, slijedeći mudrost Kristova križa, vjerno hodimo prema daru vječnosti. Po Kristu Gospodinu našemu.