Dopis Generalnog Ministra i Definitorija za blagdan Sv. Franje

ruj 29 2021 Miriam
Draga braćo i sestre
 
Gospodin vam dao mir!

Red je nedavno proslavio svoj Generalni kapitul i ovo je po prvi puta da vam se obraća­mo kao braća Generalnog definitorija. Počeli smo raditi kao definitorijalno bratstvo i teme­ljito analiziramo naloge i smjernice, koje nam je generalni kapitul povjerio, kako bi izradili smjernice za animaciju Reda u narednih šest godina. Nadamo se da ćemo vam ponuditi ove prijedloge što je prije moguće.

Između krhkosti i promjene

Franjevačka slika koja nam u ovo vrijeme pomaže jest Franjin povratak iz Svete zemlje. Po nekim tradicijama on je proveo jednu če­trdesetnicu na jednom otoku Venecijanske lagune, gdje je iskusio krhkost svoga svijeta, krizu bratstva, svoje unutar je borbe, u tami i tjeskobi. Franjo je, ipak, ostao u stavu zahval­nosti utemeljenom na viziji nade (Usp. NPr 23).

I danas se Red muči između nada i obe­shrabrenosti, između porasta u nekim po­dručjima i propadanja u drugim. Krećemo se između obnove našega identiteta Manje braće i klerikalizma koji nudi moć i sigurnost i daje nam da vjerujemo kako nam nitko ne treba, udaljujući nas od našeg poslanja Manje bra­će. Stoga moramo još jednom dopustiti da nas dotakne moto Generalnog kapitula: „Probudi se“ …i zasvijetljet će ti Krist“ (Ef 5,14).

Nalazimo se u trenutku promjena koje se tiču svih i vjerujemo da se i mi trebamo po­zicionirati u ovoj klimi duboke transformaci­je, nalazeći nove i pozitivne smjerove. Ov nije samo izazov, već i dar vremena u kojem se na­lazimo. Sadašnjost nas izaziva, stavlja nas pred situacije preživljavanja i ranjivosti. Duboko je to iskustvo našega postojanja koje nas zove bolji hod i na produbljivanje načina života koji smo zavjetovali, jer priznajemo da ponekad to zaboravimo i ne živimo po karizmatskom nadahnuću koje nas poziva da budemo manji i braća. Iskustvo ranjivosti nam dopušta da priznamo naše osobne i bratske slabosti i da idemo među narod s poniznošću, jednostav­nošću i radošću.

Da nas ohrabre i podrže u nadi u ovo vri­jeme promjena, krhkosti i ranjivosti, određeni stavovi mogu nam pomoći:

a. Priznati i prihvatiti našu ljudsku krh­kost, u našem bratstvu i u svijetu koji nas okružuje.

b. Priznati dobrotu, ljepotu, pravednost, vrednote utisnute u srcima muškaraca i žena našega vremena da rastemo i radujemo se dok pratimo druge i da se radujemo onome što Svevišnji čini u njihovim životima, obiteljima i zajednicama, gdje žive i rade.

c. Poslušati poziv na promjenu da bi smo mogli voljeti bez straha, ići putem oslobođe­nja i odlaziti u ranjiva područja, gdje život trpi i viče svom svojom snagom. Ti krici uzlaze do Boga i on ih sluša.

Nekoliko poziva

U Završnom dokumentu generalni kapi­tul nam je darovao pet poziva koji predstav­ljaju program za sve nas: poziv na zahvalnost, poziv na obnovu naše vizije, poziv na obraće­nje i pokoru, poziv na poslanje i evangelizaciju i poziv na prihvaćanje naše budućnosti. Za nas manju braću ovi pozivi nisu fakultativni već pokazuju kao neophodni kriteriji za ustrajava­nje na putu vjernosti zajedno s pet prioriteta Reda, već poznate svima.

Iščitavajući ove pozive, svjesni smo da smo pozvani početi od zahvalnosti za pri­mljena dobra, koja rađa konstantnom zahval­nošću i vraćanjem svih dobara Bogu. Među tim dobrima prepoznajemo i rast Reda na ne­kim kontinentima kao što je Afrika i Azija, i posvuda, iskreno svjedočenje mnoge braće u korist potrebitih. Ova zahvalnost je dar Duha Svetoga koji obnavlja naš pogled na svijet i po­vijest, prepoznajući znakove vremena i Božju nazočnost.

Ipak, da bi bila istinita, ova obnovljena vi­zija mora nam otvoriti oči za potrebu obraće­nja i pokore, tako da možemo zaista obnoviti mnoge naše stavove kojima treba pročišćenja. Područja koja trebaju obnovu i obraćenje su prije svega naš bratski život i naša malenost, jer kako se kaže u Završnom dokumentu kapi­tula, fraternitas i minoritas su dva plućna krila našega identiteta. Bratstvo i malenost mora­mo, naravno, živjeti među sobom, ali trebaju karakterizirati i naš pristup ljudima koje su­srećemo, da bi smo bili braća i manji svima. Siromašni i koji trpe i žive u potrebi privilegi­rani su adresati naše želje da budemo braća i manji, i priznajemo ih svojim učiteljima (Usp. GK 93§ 1). Kao što nam je rekao papa u svo­joj poruci kapitularcima: „Nemojte zaboraviti da obnovljeni pogled, koji bi bio u stanjenu otvoriti nas za Božju budućnost, dobivamo od blizine sa siromašnima, žrtvama suvremenog ropstva, prognanicima i isključenima ovoga svijeta. Oni su vaši učitelji. Prigrlite ih kako je učinio Sv. Franjo!“.

Od pogleda siromašnih i poraženih

U kontekstu pandemije koju kao čovje­čanstvo zajedno proživljavamo, braća kapitu­larci nas pozivaju da se potrudimo iščitavati stvarnost, povijest, kulturu, ekonomiju i Cr­kvu s pozicija siromašnih, poraženih i mar­ginaliziranih. Na taj način, s novim dubokim pogledom, vjerničkim, utjelovljenim i teološ­kim, možemo prigrliti siromašne i poražene i dopustiti da nas oni prigrle. Stoga trebamo pročistiti i preobraziti našu viziju, na Isusov način, na način Asiškog siromaška i tisuće braće i sestara koji su se u ovih 800 godina znali pozicionirati na rubu povijesti, s istin­skim franjevačkim stavom.

Kao i za Sv. Franju, to otvara put itine­ranciji, životu kao „putnici i hodočasnici u ovom svijetu“ (PPr 6,2), slobodni za poslanje i evangelizaciju, kao kontemplativna bratstva u poslanju, s očima upravljenim prema buduć­nosti, usmjeravajući naše korake prema dru­goj obali, prema Isusovom pozivu učenicima. Ne trebamo se bojati krenuti novim putovi­ma, odgovarajući svijetu koji se ubrzano mi­jenja. Ne možemo se zadovoljiti ponavljanjem onoga što se uvijek činilo, s dužnim poštova­njem prema velikoj povijesti, koja je bila veli­ka upravo zato što se znala obnavljati tijekom osam stoljeća.

Naše vrijeme iziskuje posebnu pozornost za zajedničku kuću, u perspektivi cjelovite ekologije, kako nas uči papa Franjo. Novost ove perspektive je u cjelovitom gledanju na cjelokupnu stvarnost, od odnosa s Bogom do pozornosti na ambijent i angažmana za mir i pravednost, vjerujemo da je to urgentan iza­zov za sve nas. Ukoliko naš stil života, u kome ima mjesta određenom komoditetu, nije uvi­jek kompatibilan s ovom perspektivom, mo­ramo priznati da nam i ovdje treba obraćenja i pokore. Važno je voditi računa o papinim enciklikama Fratelli tutti i Laudato si’, koji po­buđuju u nama spremnost da se zaputimo na put, da proučavamo i trudimo se kako djelo­vati za dobrobit života. One su, između osta­log, proročki znak koji nam pokazuje kako je moguće živjeti i odnositi se u svjetlu evanđelja i prakse Sv. Franje i Sv. Klare, po duhu koji nas uči biti dobri upravitelji a ne vlasnici, dijeliti a ne gomilati. Nada se iznova rađa kada se ne plašimo započinjati što češće možemo. Idemo naprijed svi zajedno: iza nas je bogata povijest, koju ćemo sljedećih godina slaviti brojnim franjevačkim obljetnicama, i ispred nas je budućnost koju želimo s nadom prihvatiti. Želimo ponuditi riječi povjerenja i nade našem svijetu, za kojima uvelike čezne.

Sve one koji se osjećaju nadahnuti Sv. Fra­njom, pozivamo da budu zahvalni Onome tko oblikuje život svakoga od nas i sve osobe koje susrećemo na jedan ili drugi način na život­nom putu i povijesti. Pozvani smo sudjelovati na odgovoran način u kulturi pružanja skrbi, trudeći se da naša bratstva i svi pastoralni am­bijenti budu zdravi i znakoviti, gdje nitko neće osjećati prijetnju za svoj život, integritet i do­stojanstvo.

Pozvani smo biti graditelji mostova, ko­munikacija i dijaloga. Želimo se svrstati s onima koji su socijalno, kulturalno i crkveno napušteni, kao i s onima koji su iz ekonom­skih i političkih razloga prisiljeni biti migran­ti, radeći s drugim ljudima dobre volje, kao i s laičkim udrugama koje se trude na ovom po­dručju. Tako će naš franjevački život biti stal­no život utjelovljenja i bratskog i političkog truda sa svim blaženima u kraljevstvu Božjem (Mt 5,1: 25,31-46).

U zaključku

Draga braćo i sestre, ne gledajte na Gene­ralnu kuriju kao na neko daleko mjesto: ov­dje smo za vas i želimo vam biti blizu. Učinit ćemo što je do nas da tražimo kontakt s vama i sa svim Entitetima franjevačke obitelji i uzda­mo se u vašu dobru volju da ostvarite kontakt s nama.

Po uzoru na papu Franju, koji završava svoje govore uvijek tražeći da molimo za nje­ga, i mi se vama obraćamo i istom molbom za molitvu za nas.

Sretana vam svetkovina Sv. Franje s našim bratskim zagrljajem

Generalni ministar s Definitorijem

Roma 2021

Duhovnost

POTVRĐENO PRAVILO FRANJEVAČKOG REDA

GENERALNE KONSTITUCIJE REDA MANJE BRAĆE

GENERALNI STATUTI REDA MANJE BRAĆE

Bazilije S. Pandžić, HERCEGOVAČKI FRANJEVCI – sedam stoljeća s narodom