SPROVOD FRA MATE DRAGIĆEVIĆA

SPROVOD FRA MATE DRAGIĆEVIĆA
velj 26 2019 Miriam

U ponedjeljak, 25. veljače 2019., u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, okrijepljen sv. sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo njegov sluga svećenik i naš brat fra Mate Dragićević u 70. godini života, 52. godini redovništva i 45. godini svećeništva.

Sv. misa zadušnica slavila se u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, u utorak 26. veljače 2019., u 13 sati.  Misno slavlje predvodio je biskup Ratko Perić. U koncelebraciji su bili provincijal fra Miljenko Šteko, fra Marko Dragićević (fra Matin brat), mostarski gvardijan fra Danko Perutina, generalni vikar don Željko Majić, župnik fra Bože Milić, humački gvardijan fra Dario Dodig i još 70 svećenika. Homiliju je izrekao provincijal fra Miljenko. Gvardijan fra Danko je na kraju svete mise pročitao fra Matin životopis i imena svih ljudi koji su poslali svoje izraze sućuti te je nekoliko njihovih rečenica izdvojio i pročitao. Sprovodne obrede i ukop na Novom groblju na Humcu predvodio je provincijal fra Miljenko.

Fra Mate Dragićević je rođen 23. listopada 1949. u Miletini, župa Međugorje. Osnovnu školu pohađao je u Miletini i Jablanici, a gimnaziju u sjemeništu u Visokome.

Filozofsko-teološki studij pohađao je od 1970. do 1975. na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i Würzburgu.

Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1967. godine na Humcu, a doživotne zavjete položio 31. ožujka 1974. u Tomislavgradu.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974. u Königssteinu.

Svećeničku službu započeo je kao odgojitelj bogoslova u Fuldi od 1974. do 1975. Nakon toga djeluje kao duhovni pomoćnik u župama Tepčići-Ploče, Blankenau i u Hosenfeldu. Tad postaje župnik u Müsu. Tu službu vrši od 1980. do 1988. godine. Od 1988. do 2000. godine obnaša službu magistra novaka na Humcu. Kroz to vrijeme izabran je za provincijskog vikara i definitora. Od godine 2000. do 2005. ide na Čerin kao župni upravitelj. Nakon te službe postaje gvardijan u Mostaru do 2010. godine. Nakon službe u Mostaru preuzima u Gradnićima službu župnika te se vraća u Mostar 2013. godine. Preuzima službu tajnika i ekonoma provincije. Uz svoje redovite službe preuzima od 2016. dodatnu službu kao upravitelj samostana Badija i voditelj radova na obnovi samostana. Do svoje smrti živi i djeluje kao župni vikar i ekonom provincije u samostanu u Mostaru.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

.........

Mostar, 26. veljače 2019., Homilija na sprovodnoj misi za fra Matu Dragićevića

Fra Miljenko Šteko, provincijal

 

„Sa smrću čovjeka sve njegovo stane: život, rad, stvaranje, planiranje, žrtva, samoprijegor. Smrt odnosi sve: sve što je čovjek za svog života sagradio, sve zašto je za života strepio, sve odluke koje je donosio, sve brige i snove…  (…) Unatoč tomu, mi kršćani imamo razloga za nadu. Evo još u ušima nam odjekuju riječi Isusa Krista, koji kaže: «Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada!»“

Poštovana obitelji pokojnog fra Mate, dragi fra Marko, preuzvišeni oče biskupe, braćo svećenici i redovnici, časne sestre, vjerni Božji narode!

Upravo sam citirao fra Matine riječi koje je izrekao prošle godine. Ponavljam ih sada kad se sjena smrti spustila u njegov život i uzela mu sve ovozemaljske brige i snove.

Dragi naš fra Mate!

Još pred mjesec i pol – 10. siječnja, radio si i obavljao sve svoje obveze. A nije ih bilo malo. Naglo Te zaboljelo, te si otišao u bolnicu. Stanje se vidno popravilo, pa onda opet naglo pogoršalo. Operiran si 18. siječnja. Bilo je bolje, čak si se i, na našu veliku radost, vratio u samostan. I onda opet pogoršanje. Redovno smo Te obilazili, interesirali se kod liječnika, molili za Tebe. A onda, kao udar groma iz vedra neba odjeknula je jučerašnja ranojutarnja poruka o svršetku Tvoje ovozemne egzistencije. Umro je fra Mate Dragićević. Pomiješali su se nevjerica, zatečenost, ganutost, žalost. Znali smo da je Tvoje zdravstveno stanje narušeno, što si i sam, mirno i kršćanski prihvatio. Ali nismo očekivali da će jučerašnje lagano izlaženje jutra biti ujedno Tvoja životna večer u misteriju smrti. Doduše, prije koji dan si mi, kad smo u večernjim satima sami ostali u izolaciji intenzivnoga liječenja, rekao sve što treba reći i dodao: „Ako uskoro odem Milosrdnome Ocu, neka ovo znaš!“ Uz sve manje bitno, glavna briga bijaše da sve primljene sv. Mise budu slavljene! I dok si mi to govorio, imao sam osjećaj da Te vidim pred Presvetim gdje moliš na koljenima: „O sveta gozbo, na kojoj se Krist blaguje, …daje nam se zalog buduće slave.“. Kao u sabirnome zrcalu, na zgusnut način, izražavao si sve dimenzije sv. mise dohvaćene milošću zaređenoga svećenika. A sada, u vremenski zbiljskom ishodištu ovoga sakramenta euharistije, a „očima“ vjere i u eshatološkom pogledu, ovdje smo u molitvi za Tebe, u nadi budućega dovršenja, očišćenja od svih grijeha. U nadi onoga biblijskog motiva - jednom biti zajednički sustolnici na nebeskoj svadbenoj gozbi.

Dragi fra Mate, kao predstaviti tragove Tvoga ovozemnog života, ako ne velikim darom tvoje prisutnosti među nama!? Iznjedrila Te izrazito pobožna, Crkvi i Bogu odana obitelj Dragićevića. Franjevačkoj ste Provinciji dali mnoge svoje dične članove obitelji: fra Pavu, povjesničara i profesora naše Provincije, Tvoga izvanjskoga djeda, pa fra Marka i fra Vinka, Tvoje stričeve, i onda vas dvojica braće, fra Marko i Ti fra Mate.

Svi koji su te sreli, ponovit će isto: pobožan, odgovoran, uvijek stremio izvrsnosti. Od najmanjih nogu. Odgojen u mnogobrojnoj obitelji, fratarsku si Zajednicu volio kao svoju obiteljsku. Tvoje kolege od sjemeništa, preko Novicijata i Bogoslovije, od jučer šalju sućuti i naglašavaju da si bio uvijek odličan i čestit. A nakon svršetka studija i primanja svetoga reda, dao si se na posao i obavljao mnoge dužnosti. Od onih najobičnijih do onih najodgovornijih i počasnih. I uvijek si to činio istom mjerom i predanošću. Kao da si sve htio dići na dodatnu izvrsnost. Znao si u našim razgovorima, kada bismo pričali o svom radu i djelovanju, naglasiti da si bio najmlađim župnikom u Njemačkoj. Kako tamo, tako ovdje - uvijek stalan, čvrst, pobožan, pouzdan. Tolike si lijepe prostore crkava, naših kuća i samostana uređivao, davao im sadržaj, smisao i onu ljepotu kojom su poslije zračile. I ništa ti to nije bilo teško, naprotiv, kilometre bi i kilometre prešao ili prevozio, da bi stigao do onog boljega. Najboljega.

Ovdje moram spomenuti da i generacije Tvojih učenika, meštre fra Mate, stoje danas uz Tvoj lijes. Od prvih novaka, pa evo do ove generacije postulanata. U srcu Te nose. Bio si strog, ali vjerni sluga, najprije prema sebi, a onda s onim osmijehom punim ljubavi i prema onima koje si odgajao. Ćutio si odgovornost prema Zajednici i Crkvi Božjoj. Uvijek si govorio onima koje si odgajao: ne smijemo ničim iznevjeriti ljude.

Rođen u Miletini, u župi Međugorje, podno Križevca, s majčinskim si mlijekom usisao ljubav prema Bogu, prema nebeskoj Majci Mariji. Uz Tvoj lik je nekako pristajala krunica, molitva. Uživao si u misnim slavljima, ljubio pobožnosti, bio sav u homiliji, onoj predanoj, punoj Božje snage, ritma božanske milosti, i primjera koji su zračili nadu u bolje sutra. Svugdje gdje si djelovao, navikao si vjernike na lijepe i dirljive propovijedi. Bog Ti je dao poseban glas kao stvoren za pučkoga propovjednika. Tvoje su propovijedi bile mile neuku i učenu, mladu i staru. Rado su te župnici zvali za svečane propovijedi, a Ti si u tom vidio svoju duboku predanost Bogu i Crkvi. To su vjernici prepoznavali i zato su ti rado dolazili na razgovore i ispovijedi.

Znao si i s fratrima bratski živjeti u slozi i ljubavi, uz šalu i bratsku susretljivost. Nedostajat ćeš ovdje u crkvi. Falit ćeš Jasenici i Rodoču, mnogim pučkim i večernjim svetim misama, klanjanju s Presvetim, nedostajat će Tvoje duhovne misli na radiopostajama. Nedostajat će mnogim zajednicama tvoje duhovne obnove i vježbe. Nedostajat ćeš i našoj Badiji i svemu onom što si u tom drevnom samostanu na franjevačkom otočiću pokrenuo, potakao i predano vodio.

Dragi fra Mate, obnašao si ove zadnje godine odgovornu dužnost ekonoma naše Provincije. Iskreno sam Ti zahvalan za Tvoju predanost, povjerljivost i pošteno gospodarenje našim dobrima. Činio si to poput odgovorna i predana oca ili brižljive majke, koji na srcu nose odgovornost za sve povjereno im za dobro obitelji. Hvala Ti, dobri i časni moj brate fra Mate.

Iskrena sućut Tvojoj obitelji. Tvome i našem bratu fra Marku, Vinku, Franji, sestrama Ivi, Vidi i Dragici i njihovim obiteljima. Bio si njihov ponos i njihovo bogatstvo. Iskrena sućut cijeloj našoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji i našoj mjesnoj Crkvi.

Dragi fra Mate, zatečeni smo Tvojim odlaskom. No, odlaziš duboko pomiren s dragim Bogom i u dubokoj vjeri da Te prima Tvoj Spasitelj. Tvoje lice nakon preminuća izgledalo je tako blago, baš kao da Ti je Gospodin objavio svoje beskrajno milosrđe!

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Propovijedi

Duhovnost

POTVRĐENO PRAVILO FRANJEVAČKOG REDA

GENERALNE KONSTITUCIJE REDA MANJE BRAĆE

GENERALNI STATUTI REDA MANJE BRAĆE

Bazilije S. Pandžić, HERCEGOVAČKI FRANJEVCI – sedam stoljeća s narodom