Svetkovina Krista Kralja

stu 17 2021 Miriam

Papa Franjo - Svetkovina Isusa Krista Kralja svega stvorenja 

…Krist se ponizio spustio do nas iz ljubavi prema nama i živio je ljudsku bijedu, pretrpio nepravdu, izdaju, napuštenost; okusio je smrt, grob, pakao. Naš Kralj nas nije prokleo, niti nas osvojio, niti je odbacio našu slobodu, već je pripremio put poniznom ljubavlju koja sve oprašta, svemu se nada, sve podnosi (usp. 1 Kor 13,7). Samo je ova ljubav nadvladala i nastavlja nadvladavati naše najgore neprijatelje: grijeh, smrt, strah. Podsjetio kako danas slavimo jedinstvenu pobjedu, kojom je Isus postao Kraljem i Gospodarom povijesti, a njegova vladavina ljubavi preobražava grijeh u milost, smrt u uskrsnuće, strah u povjerenje.

Narod je stajao uz križ i promatrao, svi šute, nitko se ne približava. Ljudi su na razdaljini, promatraju što se događa. To su oni isti što su ga iskali kad su nešto trebali, a sad stoje podalje. S obzirom na okolnosti naših života i mi možemo imati napast držati se podalje od Isusova kraljevstva, ne prihvatiti u potpunosti skandal ponizne ljubavi, koji nas uznemiruje. No narod koji je svet, čiji je kralj Isus, pozvan je slijediti njegov put vidljive ljubavi; pozvani smo pitati svakodnevno se pitati: Što od mene zahtijeva ljubav? Koji odgovor dajem Isus svojim životom?

Ako je Bog, neka pokaže svoju moć! Riječ je o napadu na ljubav: spasi sebe, a ne druge. Isusov odgovor je šutnja. On nastavlja ljubiti; oprašta, proživljava trenutak kušnje prema Očevoj volji, uvjeren da će ljubav uroditi plodom.

Koliko se često nastojimo prilagoditi sigurnostima koje ovaj svijet nudi. Koliko smo često kušani da se spustimo s križa. Privlačnost moći i uspjeha se čini kao lagan, brz način širenja Evanđelja; brzo zaboravljamo kako Kraljevstvo Božje funkcionira. Ova godina milosrđa nam pomaže otkriti srž. Vrijeme milosrđa nas poziva da pogledamo istinsko lice našeg Kralja, lice koje sjaji na Uskrsu, te otkrijemo mlado, predivno lice Crkve, čije lice zrači kad prihvaća; kad je slobodno, vjerno; kad je siromašna u sredstvima, a bogata u ljubavi. Milosrđe, koje nas vodi u srce Evanđelja, tjera nas da odbacimo navike i prakse koje su prepreka služenju Kraljevstvu Božjem.

Jedan od razbojnika uz Isusa nije bio zatvoren u sebe, već se, sa svojim greškama, grijesima i nevoljama, okreće Isusu. Zamolio ga je da ga se sjeti i okusio je Božje milosrđe: 'Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju' (r. 43). Čim Bogu damo šansu, on nas se sjeća. Spreman je potpuno i zauvijek izbrisati naš grijeh jer njegovo pamćenje ne pamti učinjeno zlo, niti ne bilježi pretrpljenu nepravdu. Bog se ne sjeća grijeha, već samo nas, svakog od nas, koji smo njegova ljubljena djeca. I vjeruje da je uvijek moguće početi iznova.

Zamolimo Bog za milost da nikad ne zatvorimo vrata pomirenja i praštanja, već radije da spoznamo kako ići iznad zla i razlika, otvarajući svaki mogući stazu nade. I kao što Bog vjeruje u nas, tako smo i mi pozvani ulijevati nadu drugima i pružati im priliku. Jer iako se Vrata milosrđa zatvaraju, istinska vrata milosrđa, koja su srce Kristovo, uvijek ostaju širom otvorena za nas. Iz probodenog boka Uskrsloga sve do kraja vremena teku milosrđe, utjeha i nada.

Toliki su osjetili Božju veliku dobrotu i na tome zahvaljujemo, dok se prisjećamo da smo primili milosrđe kako bismo bili milosrdni, da postanemo oruđa milosrđa. Idimo ovim putom zajedno.

……………

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 22. studenog 2009

Isusova vlast ljubavi – Svetkovina Krista Kralja

Draga braćo i sestre!

Na ovu posljednju nedjelju liturgijske godine slavimo svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenog, koja je relativno novijeg datuma, no koja ipak ima duboke biblijske i teološke korijene. Naslov "kralj" koji se pridaje Isusu veoma je važan u Evanđeljima i omogućuje steći potpuni uvid u njegov lik i njegovo poslanje spasenja. Može se u vezi s tim primijetiti jedna progresija: polazi se od izraza "kralj Židova" i prispijeva do izraza "kralj svega", Gospodar svega stvorenoga i povijesti, dakle mnogo više od očekivanja koja je gajio židovski narod. U središtu toga puta objave kraljevstva Isusa Krista ponovno je otajstvo njegove smrti i uskrsnuća. Dok je Isus visio križu, židovski su ga glavari ismijavali govoreći: "Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!" (Mt 27,42). Ustvari, upravo zato jer je Sin Božji, Isus se slobodno predaje na muku, a križ je paradoksalni znak njegova kraljevstva, koje se sastoji u pobijedi volje ljubavi Boga Oca nad neposluhom grijeha. Upravo prinoseći samoga sebe kao žrtvu okajnicu Isus postaje Kralj svega, kao što će on sam reći prilikom ukazanja apostolima nakon uskrsnuća: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" (Mt 28,18).

Ali u čemu se sastoji ta Isusova kraljevska "vlast"? To nije vlast kraljeva i vladara ovoga svijeta; to je božanska vlast dati život vječni, osloboditi od zla, pobijediti vlast smrti. To je vlast ljubavi, koja zna izvući dobro iz zla, smekšati otvrdnula srca, unijeti mir i u najžešći sukob, upaliti nadu u najgušćoj nadi. To se Kraljevstvo pravednosti nikada ne nameće i uvijek poštuje našu slobodu. Krist je došao dati svjedočanstvo za istinu (usp. Iv 18,37) – kao što će izjaviti pred Pilatom –: onaj tko prihvati njegovo svjedočanstvo, staje pod njegov "stijeg", da se poslužim slikom koja je tako draga svetom Ignaciju Loyolskom. Pred svakom se savješću, dakle, nameće izbor: koga želim slijediti? Boga ili zloga? Istinu ili laž? Opredijeliti se za Krista ne jamči uspjeh prema kriterijima svijeta, nego jamči onaj mir i onu slavu koju samo On može dati. Pokazuje to, u svakom dobu, iskustvo tolikih muškaraca i žena koji su se, u Kristovo ime, u ime istine i pravde, znali oduprijeti zavodljivostima zemaljskih vlasti s njihovim različitim krinkama, sve dotle da su mučeništvom zapečatili tu svoju vjeru.

Draga braćo i sestre, kada je anđeo Gabriel donio naviještaj Mariji, unaprijed joj je navijestio da će njezin Sin naslijediti Davidovo kraljevsko prijestolje i vladati zauvijek (usp. Lk 1,32-33). I Sveta Djevica je povjerovala još prije no što ga je donijela na svijet. Mora da se, bez sumnje, u sebi pitala kakvo biti to novo Isusovo kraljevstvo. Shvatila je to slušajući njegove riječi a napose sudjelujući u otajstvu njegove smrti na križu i uskrsnuća. Molimo Mariju da i nama pomogne slijediti Krista, našega Kralja, kao što je ona to činila i pružiti svjedočanstvo za Njega čitavim svojim životom.

…………………….

Nedjelja, 23. studenoga 2008.

Kristovo Kraljevstvo privodi punini sve što postoji

Draga braćo i sestre!

Danas, posljednje nedjelje liturgijske godine, slavimo svetkovinu Našega Gospodina Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Znamo iz evanđelja da Isus branio da ga se oslovljava kao kralja kada se pod time mislilo na vladara u političkom smislu, na "narodnog vladara" (usp. Mt 20,24). Međutim, tijekom svoje muke, on je branio svoje jedinstveno kraljevstvo pred Pilatom, koji ga je izričito upitao: "Ti si dakle kralj?" a Isus mu odgovara: "Ti kažeš: ja sam kralj" (Iv 18,37); malo prije toga je izjavio: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta" (Iv 18,36). Kristovo kraljevstvo je, naime, objava i ostvarenje Kraljevstva Boga Oca, koji vlada svime s ljubavlju i pravednošću. Otac je povjerio Sinu poslanje da donese ljudima vječni život ljubeći ih do te mjere da je žrtvovao za njih vlastiti život i istodobno mu je podao moć da ih sudi, jer je postao Sin čovječji, u svemu sličan nama (usp. Iv 5,21-22.26-27).

Današnje evanđelje ustraje upravo na sveopćem kraljevstvu Krista suca, s divnom usporedbom o Posljednjem sudu, koji je sveti Matej stavio neposredno prije izviješća o muci (25,31-46). Slike su jednostavne, jezik je pučki, ali je poruka krajnje važna: to je istina o našem krajnjem određenju i mjerilu po kojem ćemo biti suđeni. "Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me" (Mt 25,35) i tako dalje. Ima li tko da nije čuo za tu stranicu? Ona je sastavni dio naše civilizacije. Ostavila je duboki trag na povijest naroda kršćanske kulture: ljestvicu vrijednosti, institucije, bezbrojna dobrotvorna djela i socijalne pothvate. Kristovo Kraljevstvo, istina, nije od ovoga svijeta, ali, zahvaljujući Bogu, privodi punini sve ono što postoji u ljudi i u povijesti. Prema evanđelju, ako ljubav prema našim bližnjima provodimo u djelo, tada otvaramo prostor Božjoj vladavini i njegovo se kraljevstvo ostvaruje u našoj sredini. Ako, međutim, svatko misli samo na sebe i vlastitu korist, svijet neumitno srlja u propast.

Dragi prijatelji, Božje kraljevstvo nije pitanje časti i privida, već, kao što piše sveti Pavao, "pravednost, mir i radost u Duhu Svetome" (Rim 14,17). Gospodinu je na srcu naše dobro, to jest da svaki čovjek ima život i da navlastito njegova "najmanja" djeca mogu pristupiti gozbi koju je za sve pripravio. Stoga se moramo kloniti dvoličnosti i govoriti "Gospodine, Gospodine" a potom zanemarivati njegove zapovijedi (usp. Mt 7,21). U svoje vječno kraljevstvo Bog prihvaća sve one koji se iz dana u dan trude provoditi u djelo njegovu riječ. Zato je Djevica Marija, najponiznija od svih stvorenja, najveća u njegovim očima i sjedi kao kraljica s desna Kristu kralju. Njezinu se nebeskom zagovoru želimo još jednom povjeriti sinovskim pouzdanjem, kako bismo mogli ostvariti svoje kršćansko poslanje u svijetu.

 

Duhovnost

MOLITVENIK FRA ANĐELA NUIĆA

SPISI SVETOGA FRANJE I SVETE KLARE

POTVRĐENO PRAVILO FRANJEVAČKOG REDA

GENERALNE KONSTITUCIJE REDA MANJE BRAĆE