Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

Zahvalan Bogu za pedeset godina svećeničkoga služenja, u nazočnosti brojnih svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i vjernika, svoju Zlatnu misu je proslavio fra Zoran Senjak, u subotu 30. lipnja 2018., u samostanskoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi. Na svetoj misi  je pjevala 'Klapa Janjevo', a ministrirali su naši bogoslovi. Prigodnu homiliju je izrekao fra Draženko Tomić, a svoje govore na koncu misnog slavlja su uputili provincijski vikar fra Ivan Ševo, Tamara Živković Ivanović - u ime zajednice laringektomiranih, Vlado Begić - u ime Zavičajnog društva Posušje, te Ferdo Širić i Zvonimir Martić.

Nakon svečanog misnog slavlja zajedništvo je nastavljeno uz večeru u samostanskim prostorijama. Fra Zoranu od srca čestitamo, zahvalni Bogu za njegov svećenički jubilej i sve dobro što je dosada učinio! Ujedno mu želimo još puno godina dobroga zdravlja i plodonosnog služenja na Gospodnjoj njivi.

Fra Zoran je rođen 20. kolovoza 1944. U Batinu (župa Posuški Gradac) u Hercegovini. Osnovnu školu je završio u Batinu i Posušju, a klasičnu gimnaziju u Zadru i Dubrovniku. U novicijat Hercegovačke franjevačke provincije stupio je 14. srpnja 1962. Na Humcu, a svečane je zavjete položio 15. srpnja 1967. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Visokom, Sarajevu i Königsteinu (Njemačka), gdje je diplomirao i zaređen za svećenika 29. lipnja 1968. po rukama biskupa Adolfa Kindermanna. 1976. U Freiburgu (Njemačka) je postigao doktorat iz teologije.

Fra Zoran je službovao u nekoliko samostana i župa u Hercegovini, vršeći službe župnoga vikara, župnika i gvardijana, čuvajući se pritom svake površnosti i držeći se one Senekine: „Tko je svugdje, nije nigdje.“ U sjećanje su mu se ponajviše urezale prve godine svećeničkoga života i djelovanja, a osobito ga je oduševljavalo prenošenje vjerskoga znanja mladim naraštajima na satovima vjeronauka.

Nakon dovršetka gradnje samostana hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi u rujnu 1995., imenovan je prvim gvardijanom spomenutoga samostana, a od rujna 2003. služi kao bolnički kapelan u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu. Dakle, posljednjih petnaest godina fra Zoranov život obilježava posebno odgovorna i zahtjevna svećenička služba, a to je pastoralna briga za bolesne i nemoćne u bolnici. Kroz svakodnevne susrete s bolesnima osjeća da svaka bolest ima svoju duhovnu poruku, samo je treba razumjeti i nikada krivo tumačiti. Ne zanosi se time da nekome protumači tajnu bolesti i patnje, ili da dadne odgovor na sva pitanja, nego kao svećenik želi donositi Božju utjehu i biti svjedok Božje blizine onda kada je to najpotrebnije, tj. u patnji i bolesti. Dijeleći svoju svakodnevicu već petnaest godina s bolesnicima, uvjerio se da se u ophođenju s njima ne treba razbacivati praznim riječima. Najčešće je dovoljno da im svojom prisutnošću pokažemo da nisu sami.