17. srpnja 2022.
Ulazna pjesma
Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ime tvoje, Gospodine, jer je dobrostivo. (Ps 54, 6.8)
Zborna molitva
Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav, da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, ti si u jedinoj žrtvi svoga Sina ispunio razne žrtve starog Saveza. Primi ovaj naš dar, blagoslovi ga kao i prinos Abelov: što svaki od nas prikazuje tebi na čast nek bude na spasenje svima. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Evo, na vratima stojim i kucam, govori Gospodin: posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom. (Otk 3, 20)
Popričesna molitva
Budi, Gospodine, uza svoj narod. Nahranio si nas nebeskim otajstvima: daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.
Prvo čitanje Post 18, 1-10a
Gospodine, nemoj mimoići svoga sluge!
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin se ukaza Abrahamu kod hrasta u Mamri dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podiže oči, kad gle: tri čovjeka stoje pred njim. Čim ih spazi, potrča im s ulaza šatora u susret. Pade ničice na zemlju pa reče: »Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! Nek se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. Donijet ću krišku kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili.« Oni odgovore: »Dobro, učini kako si rekao!« Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: »Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!« Zatim Abraham otrča govedima, uhvati junca, mlada i ugojena, i dade ga momku da brže zgotovi. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljenog junca pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima pod stablom dok su blagovali. Zapitaju ga: »Gdje ti je žena Sara?« On odgovori: »Eno je pod šatorom.« Nato će mu: »Dogodine u ovo doba vratit ću se k tebi i tvoja će žena Sara imati sina.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 15, 2-4ab.5ab
Pripjev: Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?
Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom.
Koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje.
Koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Drugo čitanje Kol 1, 24-28
Otajstvo pred vjekovima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem riječ Božju – otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja usp. Lk 8, 15
Blago onima koji riječ Božju zadrže u dobru i plemenitu srcu i donose rod u ustrajnosti!
Evanđelje Lk 10, 38-42
Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 21. srpnja 2013.
Marta i Marija
Draga braćo i sestre, dobar dan!
I ove nedjelje nastavlja se čitanja desetog poglavlja Lukinog Evanđelja. Današnji ulomak govori o Marti i Mariji. Tko su te dvije žene? Marta i Marija, Lazarove sestre, su u rodu i vjerne su Gospodinove učenice, koje su živjele u Betaniji. Sveti Luka ih ovako opisuje: Marija sjedeći do Isusovih nogu "slušale riječ njegovu", dok je Marija bila zauzeta mnoštvom poslova (usp. Lk 10, 39-40).
Obje su ukazale gostoprimstvo Gospodinu koji je bio u prolazu, ali to čine na različit način. Marija sjedi do Isusovih nogu i sluša, dok je Marta zaokupljena onim što treba pripremiti i toliko je zabrinuta da se obraća Isusu riječima: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne" (r. 40). A Isus joj odgovara s blagim prijekorom: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno" (r. 41).
Što Isus želi reći? Što je to jedino što nam je potrebno? Prije svega je važno shvatiti da nije riječ o opreci između dvaju ponašanja: slušanja riječi Božje, odnosno kontemplacije, i konkretnog služenja bližnjemu. Ta ponašanja nisu oprečna, nego su, naprotiv, dva aspekta, oba bitna za naš kršćanski život, i ne treba ih odvajati nego ih treba živjeti u dubokom skladu i jedinstvu. A zašto je onda Isus ukorio Martu, premda je to učinio blago? Zato što je ona smatrala bitnim samo ono što je činila, to jest bila je previše zaokupljena i zabrinuta za ono što treba činiti. U Kristovu vjerniku djela služenja i milosrđa nikada nisu odvojena od glavnoga izvora svake naše radnje a to je slušanje Božje riječi, da budemo, poput Marije, uz Isusove noge, kao njegov učenik. I zato je Martu Isus ukorio.
I u našem kršćanskom životu molitva i rad trebaju biti uvijek duboko povezani. Molitva koja ne potiče na stvarno djelovanje prema siromašnom bratu, bolesnom, potrebitom pomoći, bratu u nevolji, je neplodna i nepotpuna molitva. Ali, isto tako, kad se u crkvenom služenju pažnju posvećuje isključivo onome što se čini, kada se pridaje veću težinu stvarima, obredima, strukturama, i kada se zaboravlja da je u središtu Krist, kada se ne izdvaja vremena za razgovor s Njim tada se javlja opasnost da služimo samima sebi a ne Bogu prisutnom u bratu u potrebi. Sveti je Benedikt način života, koji je preporučivao svojim redovnicima, sažeo u dvije riječi: "ora et labora", moli i radi. Iz kontemplacije, iz čvrstog odnosa prijateljstva s Bogom u nama se rađa sposobnost da živimo i naviještamo ljubav Božju, njegovo milosrđe, njegovu nježnost prema drugima. I naš rad s bratom u potrebi, naš karitativni rad koji se očituje u djelima milosrđa dovodi nas Gospodinu, jer vidimo Gospodina u bratu i sestri u potrebi.
Zamolimo Djevicu Mariju, Majku slušanja i služenja, da nas nauči u svom srcu razmišljati o riječi njezinoga Sina, da vjerno molimo, da budemo sve pozorniji na stvarne potrebe svoje braće.
Nedjelja, 17. srpanj 2016.
Krepost gostoljubivosti
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju evanđelist Luka govori o Isusu koji, putujući prema Jeruzalemu, ulazi u jedno selo u kojoj su ga ugostile dvije sestre: Marta i Marija (usp. Lk 10, 38-42). Obje Gospodinu iskazuju gostoprimstvo, ali to čine na različite načine. Marija je sjela do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ (usp. r. 39). Marta je, naprotiv, bila zauzeta posluživanjem. U jednom trenutku ona kaže Isusu: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne" (r. 40). A Isus joj odgovori: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti" (rr. 41-42).
U svojoj brižljivosti i nastojanima, Marti prijeti opasnost – i u tome i jest problem – da zaboravi najvažniju stvar, to jest nazočnost gosta, u ovom slučaju Isusa. Zaboravlja na gosta. A gosta ne treba samo poslužiti, nahraniti i ugoditi mu na svaki način. Gosta u prvom redu treba poslušati. Upamtite dobro ovu riječ: slušati! Jer gosta treba primiti kao osobu, s njezinom poviješću, njezinim srcem bogatim osjećajima i mislima, kako bi se mogla zaista osjećati kao u vlastitoj obitelji. Ali ako ti primiš gosta u svoju kuću i nastaviš obavljati svoje poslove, posjedneš ga tamo, šuti on šutiš ti, kao da je od kamena: kameni svat. Ne. Gostu treba ukazati gostoprimstvo. Isusov odgovor Mariji – kad joj kaže da je samo jedno potrebno – zasigurno ima puninu značenja u slušanju Isusove riječi, koja prosvjetljava i podupire sve ono što jesmo i što činimo. Ako se idemo pomoliti – na primjer – pred Raspetim, i pričamo, pričamo, pričamo a zatim odemo mi tad ne slušamo Isusa! Ne dopuštamo njemu da govori našem srcu. Slušati: to je ključna riječ. Ne zaboravite to! I ne smijemo zaboraviti da je u Martinoj i Marijinoj kući Isus, prije no Gospodin i Učitelj, hodočasnik i gost. Dakle, ovo je prvo i izravno značenje njegova odgovora: "Marta, Marta, zašto se toliko brineš za gosta da zaboravljaš njegovu prisutnost?" – Kameni svat! – Da bi ga se prihvatilo nije potrebno mnogo; štoviše, potrebno je samo jedno: slušati ga – to je prava riječ: slušati ga –, očitovati mu bratsku pažnju da osjeti kako je u obitelji, a ne u privremenom skloništu.
Shvaćeno na taj način gostoljubivost, koja je jedna od djela milosrđa, zaista je ljudska i kršćanska vrlina, kojoj prijeti opasnost da bude zapostavljena u današnjem svijetu. Doista, sve je više staračkih domova i gostinjaca, ali u tim sredinama nema uvijek istinske gostoljubivosti. Otvaraju se brojne ustanove u kojima se nastoji doskočiti mnogim vrstama bolesti, samoće, marginaliziranosti, ali se umanjuje mogućnost za stranca, marginaliziranu i isključenu osobu da nađe nekoga tko je spreman saslušati ih, jer je stranac, izbjeglica, migrant, slušati tu bolnu povijest. Čak i u vlastitoj kući, među vlastitim ukućanima, može se dogoditi da je lakše naći usluge i raznovrsne njege negoli slušanje i razumijevanje. Danas smo toliko silno zaokupljeni mnogim problemima – od kojih su neki nevažni – da nismo sposobni slušati. Stalno smo u nekoj žurbi i nemamo vremena za slušanje. A ja vas želim pitati, želim vam postaviti jedno pitanje, neka svatko odgovori u svom srcu: ti, mužu, imaš li vremena da slušaš svoju ženu? A ti, ženo, imaš li vremena da slušaš svoga muža? Vi roditelji, imate li vremena, vremena "za gubljenje", da slušate svoju djecu? Ili vaše djedove i bake, starije osobe? – "Ali djedovi i bake uvijek pričaju iste stvari, tako su dosadni…" – Ali imaju potrebu da ih netko sluša! Slušati. Tražim od vas da naučite slušati i posvetiti im više vremena. U sposobnosti slušanja je korijen mira.
Neka nas Djevica Marija, Majka slušanja i brižnoga služenja, nauči da budemo gostoljubivi prema našoj braći i sestrama!
………………..
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 18. srpnja 2010.
Božja riječ daje smisao našem svakodnevnom radu
Draga braćo i sestre!
Sada smo već usred ljeta, bar što se tiče sjeverne hemisfere. To je vrijeme u kojem su škole zatvorene i u kojem je koncentriran najveći dio praznika. I pastoralne su aktivnosti smanjene, a i ja sam na neko vrijeme prekinuo audijencije. To je dakle pogodan trenutak da se dadne prvo mjesto onome što je stvarno najvažnije u životu, to jest slušanju riječi Gospodnje. Na to nas podsjeća također evanđelje ove nedjelje, s poznatim događajem iz Isusova života koji se zbio u kući Marte i Marije, kojeg je opisao sveti Luka (10, 38-42).
Marta i Marija su dvije sestre; imaju također brata, Lazara, koji se međutim u ovom slučaju ne pojavljuje. Isus prolazi njihovim selom i – kaže tekst – Marta ga prima u kuću (usp. 10, 38). Iz toga se da shvatiti da je Marta starija sestra, ona koja vodi kuću. Naime, nakon što se Isus udobno smjestio, Marija je sjela do njegovih nogu i slušala ga, dok je Marta sva zaokupljena mnogim poslovima, što zacijelo iziskuje prijem takvog jednog velikoga gosta. Čini nam se da vidimo taj prizor: jedna sestra hoda po kući prezaposlena, a druga sjedi i kao očarana Učiteljevom prisutnošću upija svaku njegovu riječ. Nakon nekog vremena Marta, očito rasrđena, nije izdržala i buni se, smatra čak da ima pravo kritizirati Isusa: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne". Marta bi čak htjela poučiti Učitelja! Isus, međutim, sasvim mirno odgovara: "Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti" (10, 41-42). Kristove riječi su veoma jasne: nije posrijedi prezir prema aktivnom životu, a još manje prema velikodušnom gostoprimstvu, već jasno podsjećanje na činjenicu da ono jedino što je bitno jest nešto drugo: slušati Gospodinovu riječ; a Gospodin je u tome trenutku ondje, prisutan u Isusovoj osobi! Sve će ostalo proći i biti nam oduzeto, ali Božja riječ je vječna i daje smisao našem svakodnevnom djelovanju.
Dragi prijatelji, kao što rekoh, ta stranica evanđelja veoma priliči praznicima, jer podsjeća na činjenicu da čovjek mora raditi, raditi poslove vezane uz kućanstvo i vlastito zanimanje, ali treba prije svega Boga, koji je nutarnje svjetlo ljubavi i istine. Bez ljubavi i najvažniji poslovi gube vrijednost i ne daju radost. Bez dubokog značenja, sav se naš rad svodi na besplodni i nesređeni aktivizam. A tko nam drugi daje ljubav i istinu ako ne Isus Krist? Naučimo, dakle, braćo, uzajamno se pomagati, surađivati, ali prije svega zajedno izabrati najbolji dio, koji jest i bit će uvijek naše najveće dobro.