Devetnaesta nedjelja kroz godinu C

kol 04 2022 Miriam

Prvo čitanje:Mudr 18, 6-9
Čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas pozvavši nas k sebi.

Čitanje Knjige Mudrosti
Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:
Ps 33, 1.12.18-20.22

Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!

Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama
kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje: Heb 11, 1-2.8-19
Iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 12, 32-48
I vi budite pripravni!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.

»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!

A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.

No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.

I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 7. kolovoza 2016.

Važnost budnosti u životu

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjem odlomku iz Evanđelja (Lk 12, 32-48), Isus govori svojim učenicima o stavu koji treba zauzeti u pogledu konačnog susreta s njim, i objašnjava kako očekivanje tog susreta mora potaknuti na život bogat dobrim djelima. Između ostalog kaže: "Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače" (r. 33). To je poziv da se milostinju vrjednuje kao djelo milosrđa, da se ne stavlja povjerenje u prolazna dobra, da se stvari koriste bez navezivanja i egoizma, već prema Božjoj logici, logici pažnje prema drugima, logici ljubavi. Možemo biti silno privrženi novcu, posjedovanju mnogih stvari, ali na kraju ih ne možemo ponijeti sa sobom. Imajte na umu da "sudarij nema džepova".

Isusovo se učenje nastavlja s tri kratke prispodobe na temu budnosti. Ovo je važno: budnost, biti pozorni, biti budni u životu. Prva je usporedba o slugama koje čekaju u noći gospodarev povratak. "Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!" (r. 37.): to je blaženstvo čekanja Gospodina s vjerom, spremnosti, u stavu služenja. On se uprisutnjuje svaki dan, kuca na vrata našega srca. I bit će blažen ona koji mu otvori, jer će imati veliku nagradu: naime, sâm Gospodin će biti sluga svojim slugama – lijepe li nagrade – na velikoj gozbi u njegovu Kraljevstvu on sam će im pristupiti i posluživati ih. Zom prispodobom, smještenom u noći, Isus predstavlja život kao bdjenje ispunjeno djelatnim iščekivanjem, koje je uvod u svijetli dan vječnosti. Da bi se imalo tome pristupa treba biti spreman, budan i zauzet u služenju drugima, u utješnoj perspektivi da, "na drugome svijetu", nećemo mi služiti Bogu, već će nas on sam primiti za svoj stol. Kad se malo bolje razmisli, to se već događa svaki put kad susretnemo Gospodina u molitvi, ili u služenju siromašnima, a poglavito u euharistiji, gdje on sprema gozbu da nas hrani svojom Riječju i svojim Tijelom.

Druga prispodoba ima za sliku nepredvidljivi dolazak kradljivca. Ta činjenica zahtijeva budnost; naime, Isus poziva: "I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi" (r. 40). Učenik je onaj koji čeka Gospodina i njegovo Kraljevstvo. Evanđelje pojašnjava tu perspektivu trećom prispodobom o upravitelju kuće koji upravlja njome nakon gospodareva odlaska. U prvoj slici, upravitelj vjerno obavlja svoje dužnosti i prima za to plaću. U drugoj pak slici upravitelj zloupotrebljava svoj autoritet i tuče sluge, zbog čega će, kad se gospodar iznenada vrati, biti kažnjen. Ovaj prizor opisuje čestu situacija i u našim danima: tolike nepravde, nasilja i svakodnevna zla potječu od ideje da se možemo ponašati kao gospodari života drugih ljudi. Imamo samo jednog gospodara koji ne voli da ga se naziva "gospodarom", već "Ocem". Svi mi smo sluge, grešnici i djeca: on je jedini Otac.

Isus nas danas podsjeća da nas iščekivanje vječnog blaženstva ne oslobađa od obaveze da svijet učinimo pravednijim i boljim mjestom za život. Štoviše, upravo nas ta naša nada u posjedovanje Kraljevstva u vječnosti potiče da radimo na poboljšanju uvjetâ života na ovoj zemlji, posebno slabe braću. Neka nam Djevica Marija pomogne da budemo osobe i zajednice koje nisu usidrene u sadašnjosti, ili, još gore, u nostalgičnoj prošlosti, već okrenute prema Božjoj budućnosti, prema susretu s njim, našim životom i našom nadom.

……………

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 8. kolovoza 2010.

Bog mora biti uvijek na prvom mjestu

Draga braćo i sestre!

U evanđeoskom ulomku ove nedjelje nastavlja se Isusov govor učenicima o vrijednosti osobe u Božjim očima i o beskorisnosti zemaljskih briga. Nije riječ o pohvali nezauzetosti. Štoviše, slušajući Isusov umirujući poziv: "Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo" (Lk 12, 32), naše se srce otvara nadi koja prosvjetljuje i nadahnjuje konkretni život: imamo sigurnost da "evanđelje ne samo da obznanjuje stvari kojima čovjek obogaćuje svoje znanje već ono i djeluje na čovjeka i mijenja njegov život. Mračna vrata vremena i budućnosti širom su otvorena" (Enc. Spe salvi, 2). Kako čitamo u ulomku iz Poslanice Efežanima u današnjoj liturgiji, Abraham se pouzdana srca zaputio u nadi koju mu Bog daje: obećanje o zemlji i "brojnom potomstvu" te polazi "ne znajući kamo ide", uzdajući se samo u Boga (usp. 11, 8-12). A Isus u današnjem evanđelju – kroz tri prispodobe – tumači kako iščekivanje ispunjenja "blažene nade", njezin dolazak, mora još više potaknuti na intenzivni život, bogat dobrim djelima: "Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače" (Lk 12, 33). Poziv je to koristiti stvari bez sebičnosti, težnje za posjedovanjem ili vladanjem, već prema Božjoj logici, logici očekivanja drugoga, logici ljubavi…

U vezi s tim, želim skrenuti pozornost na neke svece koje ćemo slaviti u ovome vremenu i koji su živjeli tako da im je Bog uvijek bio na prvome mjestu i koji su uvijek imali pred očima Boga. Ovih dana spominjemo se Dominika Guzmana koji je u 13. stoljeću utemeljio Dominikanski red, koji vrši poslanje poučavanja društva o istinama vjere, pripravljajući se na tu službu studijem i molitvom. U istome razdoblju sveta Klara Asiška, - koje ćemo se spomenuti -, nastavljajući Franjino djelo, utemeljila je drugi red klarisa. Spomenut ćemo se 10. kolovoza svetog đakona Lovre, mučenika iz 3. stoljeća, čije se relikvije časte u Rimu u bazilici Sv. Lovre izvan zidina. Na kraju, spomenut ćemo se drugo dvoje mučenika iz 20. stoljeća koji su dijelili istu sudbinu u Auschwitzu. Dana 9. kolovoza spomenut ćemo se svete karmelićanke Terezije Benedikte od Križa, Edith Stein, a 14. kolovoza svećenika franjevca Maksimilijana Kolbea, utemeljitelja Vojske Bezgrešne. Oboje su prošli mračno doba Drugoga svjetskog rata, nikada ne gubeći iz vida nadu, Boga i ljubav.

Uzdajmo se u majčinsku potporu Djevice Marije, Kraljice svetih koja nas s ljubavlju prati na našem životnom putu! Njoj uputimo svoju molitvu.