Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu B

ruj 10 2021 Miriam

12. rujna 2021.

Ulazna pjesma
Daj mir, Gospodine, onima što se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. Uslišaj molitve slugu svojih, Izraela, puka svoga. (usp. Sir 36, 18)

Zborna molitva
Bože, Stvoritelju i Svedržitelju. Daj da ti služimo svim srcem te iskusimo darove tvoje ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, usliši nam prošnje i primi darove. Što svaki od nas prikazuje tebi na čast, nek bude na spasenje svima, po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma
Kako li je dragocjena, Bože, tvoja dobrota, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju. (Ps 36, 8)

Popričesna molitva
Gospodine, nek nam ova pričest pronikne duh i tijelo, da u nama ne prevagne tjelesna sklonost nego djelovanje tvoje moći. Po Kristu.

Prvo čitanje Iz 50, 5-9a
Leđa podmetnuh onima što me udarahu.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Go­spodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će na sud sa mnom? Nek se suoči sa mnom! Tko je protivnik moj u parnici? Nek mi se približi! Gle, Gospodin Bog mi pomaže, tko će me osuditi? Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 116, 1-6.8-9

Pripjev: Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.

Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje: 
uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke podzemlja, 
snašla me muka i tjeskoba. Tada zazvah ime Gospodnje: 
»Gospodine, spasi život moj!«

Dobrostiv je Gospodin i pravedan, pun je sućuti Bog naš. 
Gospodin čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.

Drugo čitanje Jak 2, 14-18
Vjera, ako nema djelâ, mrtva je.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi.  Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.« Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Gal 6, 14
Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.

Evanđelje Mk 8, 27-35
Ti si Pomazanik-Krist! ... Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Josip Serđo Ćavar

Nosi se ako nisi spreman učiti

Najteže se lekcije moraju uvijek iznova učiti, reče mislitelj. I u pravu je. Ovo osobito vrijedi onda kada treba naučiti lekcije o poniznosti, služenju i malenosti. Teško je vladati svojim egom, jer taj nikad ne miruje i uvijek traži načina da se „isprsi“. Mnogi ljudi imaju s tim teškoće, osobito mi muškarci. I tu je vrlo poučna lekcija koju dobivamo u liku svetoga Josipa ove godine. „Muškarci i njihov ranjeni ego“. Tema za višednevni međunarodni seminar. Ostanimo ovdje ipak u okviru današnjeg evanđelja. Isusu je vrlo važno da iza sebe ima apostole koji su spremni učiti. Učitelj želi da učenici spremno zatome svoje ideje i želje o kraljevstvu, moći i vlasti. Ovo što danas slušamo je možda prelomni trenutak u Markovom evanđelju. Isus se nalazi na pola svoga puta, u Cezareji Filipovoj. Učitelj nema problema sa svojim identitetom. On dobro zna tko je on i koji je njegov put. Međutim, jesu li toga svjesni njegovi učenici? Po Petrovoj reakciji reklo bi se da nisu naučili ništa. Vjerojatno ključno pitanje našega duhovnoga puta glasi: „Tko je Isus za mene?“ I uz to pitanje ide odmah potpitanje: „Imam li iskustvo Isusa u svome životu?“ – jer ako nemam onda ću uvijek govoriti neka tuđa mišljenja o Isusu. Možda će to biti ono što sam naučio na pamet za krizmu ili prvu pričest, ili ono što smo mi teolozi naučili na kristologiji ili nekom drugom kolegiju. Isus ovdje traži konkretno životno iskustvo, ne neke naučene formule, spekulacije ili prežvakavano i prerečeno iskustvo drugih. Mnogi Isusa zatvaraju u umornu i ponavljajuću vjeru. Zato što nemaju vlastitoga iskustva s Isusom. Naša vjera je ili osobna, ili uopće ne postoji.

Petrova reakcija najprije je maestralna. „Ti si Pomazanik – Krist“. Bravo Petre! Hvala ti za ovu vjeroispovijest! To je istinsko priznanje koje je proizašlo iz osobnog iskustva, učenja uz Isusa, slušanja i služenja. Prvu lekciju u Isusovoj školi Petar je položio s izvrsnim. Ali... slijedi još dosta ispita. Idemo odmah na sljedeći. Ako je Isus Krist, on će biti onakav kakvog ga je navjestio prorok Izaija u svojoj pjesmi o Sluzi Jahvinu, u prvom čitanju. Čupat će ga za bradu, udarati i pljuvati. Morat će puno trpjeti. Bit će to sramotna bijeda ljudske slabosti. Isus je toga duboko svjestan i ne uzmiče. On već pripravlja svoj obraz da bude poput kremena,  tvrdog, kriptokristalnog stijena staklenog izgleda. Kremen može štošta podnijeti i istrpjeti.

Petar sluša ovu lekciju učiteljevu, ali ne shvaća. Ego ga koči. Ima svoja očekivanja i nadanja od Isusa. Svima nama je (osobito redovnicima i svećenicima) p(r)oći Petrovim putem učenja, kako bi ego splasnuo i porasla spremnost na žrtvu. Isus Petra zbog svojih očekivanja povlači na stranu. I tu je najveća greška Petrova. On odvlači Isusa od njegova puta. Umjesto da nasljeduje Učitelja poslušno i vjerno, on smišlja svoj put slave i ponosa. „Sjedi Petre! Dobio si 1“ kao da glasi Isusov odgovor. Takva ideja je đavolska, neprijateljska, sotonska. S takvim će istim prijedlogom bijega od križa, Isus prići Zli u Getsemaniju. A biti pobjednik ne može se bez križa. To je laž i prodavanje magle. I zato sljedi još jedna Isusova lekcija, ovaj put za sve učenike: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe (ega), neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Netko je zgodno primjetio kako Učitelj ovdje pokazuje da se ljubav ne sastoji u tome da nekomu želim sve najbolje po svojim procjenama i idejama. To je Petar htio kada je Isusa odvraćao. Ljubav je na vrhuncu kada drugom želim da se na njemu ispuni Božji plan. Tu ego mora umrijeti. Ali zato sloboda višestruko raste. Ako želimo biti Isusovi učenici onda više nema mojih planova, a pogotovo ne hirova. Ovu lekciju Petar je konačno svladao godinama kasnije, umirući mučenički kao i Učitelj. Trebalo mu je dosta vremena, uspona i padova, ali je na kraju ipak položio ispit. I tu vidimo kako Isus računa s njim i s procesom njegova rasta. Računa i s nama. Definitivno. Pa i s našim padovima. Važno je u konačnici prihvatiti tu logiku križa kojoj se počesto sve u nama opire. Na križu umiru osobne ambicije, a počinje ostvarenje Očeva kraljevstva.

Gospodine, daruj mi više želje za učeništvom i nasljedovanjem. Daj da razapnem sebe (ego) na križ. Znam da ćeš mi ti pomoći. Amen.