10. rujna 2023.
Ulazna pjesma
Pravedan si, Gospodine, i pravi su sudovi tvoji: učini sluzi svom po svojoj dobroti. (Ps 119,137.124)
Zborna molitva
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju. Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, izvore pobožnosti i mira. Molimo te, da ovom žrtvom tebe iskreno štujemo, a pričešću tvoga otajstva postignemo međusobnu vjernost i jedinstvo. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne za tobom; žedna mi je duša Boga, Boga živoga. (Ps 42,2-3)
Popričesna molitva
Gospodine, svojom riječju i svojim jelom daješ nam hranu i život. Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim darovima te zaslužimo vječno zajedništvo s tvojim Sinom, Isusom Kristom. Koji živi.
Prvo čitanje Ez 33, 7-9
Ako bezbožnika ne opomeneš, krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin: »Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezbožniku: ’Bezbožniče,umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 95, 1-2.6-9
Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
Drugo čitanje Rim 13, 8-10
Ispunjenje Zakona jest ljubav.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja 2Kor 5,19
Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio i položio u nas riječ pomirenja.
Evanđelje Mt 18,15-20
Ako te posluša, stekao si brata.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 6. rujan 2020.
Ogovaranje je kuga gora od pandemije
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove nedjelje (usp. Mt 18, 15-20) preuzeto je iz četvrtog Isusova govora u Matejevu Evanđelju, poznatog kao „govor o zajednici“ ili „govor o Crkvi“. Današnji odlomak govori o bratskom ispravljanju i poziva nas razmišljati o dvostrukoj dimenziji kršćanskog postojanja: zajedničarskoj, koja zahtijeva očuvanje zajedništva, te osobnoj, koja nalaže pažnju i poštivanje svake pojedine savjesti.
Da bismo ispravili brata koji je pogriješio, Isus predlaže pedagogiju oporavka. Isusova je pedagogija uvijek pedagogija oporavka; On uvijek nastoji oporaviti, spasiti. I ta je pedagogija podijeljenu u tri koraka. Najprije kaže: „idi i pokaraj ga nasamo“ (r. 15), to jest, ne iznosi javno njegov grijeh. To znači poći k bratu obzirno, ne da bi ga se osudilo, nego da bi mu se pomoglo shvatiti što je učinio. Koliko smo samo puta imali to iskustvo: netko dođe i kaže nam: „Čuj, ti si u tome pogriješio. Trebao bi se malo u tome promijeniti“. Možda ćemo se isprva rasrditi, ali ćemo kasnije zahvaliti, jer je to gesta bratstva, zajedništva, pomoći, oporavka.
To Isusovo učenje nije lako provesti u djelo i to iz više razloga. Postoji strah da će brat ili sestra loše reagirati; katkad nedostaje dovoljno povjerenje u njega ili nju… a ima i drugih razloga. Ali svaki put kad smo to učinili osjetili smo da je upravo to Gospodinov put.
Može se, međutim, dogoditi da, usprkos mojim dobrim namjerama, prvi pokušaj ne uspije. U tom je slučaju dobro ne odustati i reći: „Ma nek’ sam to rješava, dižem ruke od toga“. Ne, to nije kršćanski. Ne smijemo odustati, nego moramo podržati brata ili sestru. Isus kaže: „Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja“ (r. 16). To je propis Mojsijeva zakona (usp. Pnz 19, 15). Premda se čini da je protiv optuženog, zapravo ga štiti od lažnih optužitelja. Ali, Isus ide i dalje od toga: traži se dvojicu svjedoka, ne da bi optužili i osudili, nego pomogli. „Idemo se ti i ja dogovoriti da porazgovaramo s ovim, s onom koji griješe, koji čini nešto loše. Idemo kao braća s njim razgovarati“. To je stav oporavka koji Isus želi od nas. Isus, naime, uzima u obzir i mogućnost da i taj drugi pristup sa svjedocima propadne, za razliku od Mojsijeva zakona, prema kojem je svjedočanstvo dvojice ili trojice bilo dovoljno za osudu.
Čak i ljubav dvojice ili trojice braće može biti nedovoljna, jer su on ili ona tvrdoglavi. U tom slučaju – dodaje Isus – „reci Crkvi“ (r. 17), to jest zajednici. U nekim se situacijama uključuje čitavu zajednicu. Postoje stvari koje drugu braću ne mogu ostaviti ravnodušnima: potrebna je veća ljubav da se brat oporavi. No, ponekad možda čak ni to nije dovoljno. Isus kaže: „Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik“ (ibid.). Ovaj nas, naizgled tako prezriv, izraz zapravo poziva da svog brata vratimo u Božje ruke: samo će Otac moći iskazati ljubav veću od one koju imaju sva braća zajedno. Ovo nam je Isusovo učenje od velike pomoći, jer – sjetimo se tek jednog primjera – kad vidimo neku pogrešku, manu ili da su brat ili sestre posrnuli, obično prvo što činimo jest to da idemo o tome drugima govoriti, ogovarati. A ogovaranja zatvaraju srce zajednici, zatvaraju se jedinstvu Crkve. Veliko ogovaralo je đavao koji uvijek govori ružno o drugima, jer je on lažac koji nastoji razjediniti Crkvu, udaljiti braću od Crkve i unijeti razdor u zajednicu. Molim vas, braćo i sestre, učinimo taj napor da ne ogovaramo. Ogovaranje je kuga gora od Covida! Učinimo taj napor: nemojmo ogovarati. To je Isusova ljubav, koji prihvaća i carinike i pogane, sablažnjavajući umne ljude onog vremena. Stoga nije riječ o osudi bez prava priziva, nego o priznanju da naši ljudski pokušaji ponekad mogu propasti te da samo onda kad se nađe sâm pred Bogom, brat može stati pred vlastitu savjest i odgovornost za svoja djela. Ako ne ide drukčije utecimo se šutnji i molitvi za brata i sestru koji griješe, ali nemojmo nikada ogovarati.
Neka nam Djevica Marija pomogne da bratsko ispravljanje postane zdrava navika, tako da u našim zajednicama uvijek možemo uspostavljati nove bratske odnose, utemeljene na uzajamnom opraštanju i, prije svega, na nepobjedivoj snazi Božjeg milosrđa.