Božićna čestitka Generalnog ministra

pro 18 2021 Miriam

Rim, 8. prosinca 2021.

Svoj Manjoj braći Reda
Svim Siromašnim sestrama reda Sv. Klare
Braći i prijateljima našega Reda

Draga braco i sestre, Bog vam dao mir!
Htio bih ući s vama u osjećaje Sv. Franje, kada je onog Božića 1223., poslušao nemirni zov da se uputi među stijene i šume oko sela Greccio. Ne sam, već okružen svojom braćom i jednostavnim i siromašnim seljacima i neznatnim ljudima. Ono što je nagnalo brata Franju da tako proživljava Božić jest nesavladiva želja da svojim očima vidi siromaštvo u kojem se Gospodin Isus želio roditi. I to, da bi povjerovao, da je On - raspeti i uskrsli - prisutan, živ i proslavljen u Duhu Svetom, skriven pod neznatnom prilikom kruha do dana svoga povratka.

Klara će živjeti od istog tog pogleda, začuđenog i zaljubljenog, koji hrani njenu vjeru i usmjerava je na Isusovo siromaštvo, od njegova rođenja, tijekom cijeloga života, sve do križa. Klarin je život zajedno sa svojim sestrama preobražen i u svemu suobličen siromaštvom Raspetoga.

Vidjeti i vjerovati su dva glagola koja su kako središnja za Sv. Franju.

Vidjeti se poziva na tjelesnost Franjine vjere: nije mu dovoljno misliti, već želi vidjeti svojim očima, opipati svojim rukama, pomirisati svojim nosnicama, slušati svojim ušima, kušati svojim jezikom. Svo njegovo biće, njegovi osjećaji, vođeni su željom, onim što ga duboko pokreće. Za njega je vjera jednostavno život.

Pitam se, imam li još uvijek u sebi jaku želju da vidim i dotaknem Gospodina. Možda me nešto drugo puno više koreće. Trebam onda, kao Franjo, izići iz vlastitog prostora ugode i zaputiti se na neko drugo, možda, neprijateljsko mjesto, na koje stijene i šume Greccia aludiraju. Ovdje ponovno mogu čuti onu želju koja je u meni, u jecaju samog stvorenja, naše zajedničke kuće: vidjeti Gospodina u otajstvu njegova siromaštva i slabosti, otvoriti se u Duhu na novi susret s Njime.

Franjo je proživljavao ovaj doživljaj na „fizički“ način: dotiče Gospodinovo tijelo u evanđelju, čitano i slušano svakodnevno; vidi ga u gubavcimam u svojoj braći, u siromašnim svećenicima, u grešnicima, vidi Isusovo siromaštvo u paradoksu ljudske situacije, veličanstvene ali istovremeno osuđene za smrt. Gledao je u oči krhkosti, konačno oslobođen gorčine i straha. Iz susreta s Isusom za njega cvijeta radost vjere, novi pogled uskrslog čovjeka koji vidi Božju nazočnost u svim stvorenjima,
stoga ga slavi i Njemu uzvraća svako dobro.

Vjerovati: vjera se zapalila iz tog susreta koji me taknuo i ostavio je svoj znak u mome životu. Naše individualno vjerovanje nastaje i čuva se iz velikog „da“ vjere Crkve. To je čin koji tvori ono vidjeti, ono dotaknuti i pustiti da budeš taknut. Tražimo odjek toga „da“ i na tajanstvenom putu, koji na različite načine, mnoge osobe poduzimaju prema Otajstvu.

Vidjeti a ne povjerovati moglo bi moju dušu ostaviti u vlasti trenutnih emocija.

Vidjeti a ne povjerovati moglo bi svesti vjeru na običnu ideju, koja se više ni u čemu ne tiče moga života, pada i onda kada se nastavljaju obavljati izvanjski religijski čini. Radost je znak da je naša vjera još živa; tuga i žaljenje su 'plinska komora' vjere, koja postupno odumire, gubi doticaj s tjelesnošću našega bića i života, te postaje samo intelektualna i moralistička. Ili nestaje.

Budimo oprezni, blagoslovljena braćo i sestre, jer se to može dogoditi i nama. Događa se kada: podrazumijevam vjeru i ne njegujem na kreativan način život molitve i tišine u kontemplaciji; gubim doticaj s Božjom riječju; dopustim da mi euharistija postane rutina; ne utječem se radosno sakramentu pomirenja; odvajam vjeru od života; ne opraštam i ne trošim vlastiti život na druge i za druge; odvajam se od siromaha i prilagođavam ugodnom i osiguranom životu.

Vidjeti i vjerovati, evo nekoliko Franjinih koraka koji razoružavaju u svojoj jednostavnosti i dubini. Živimo li još uvijek i ovog Božića 2021., u iščekivanju Gospodina koji hrani vjeru? On je nazočan u tami i svjetlu ovoga vremena, koji traži slušanje, razlučivanje i odluke:

- strah od pandemije. Izgleda kao da nema kraja, pandemija koja nas mijenja, uključujući znanost i tehniku, kao i sve ostalo;
- solidarnost koju su mnogi pokazali u ovoj situaciji koju nismo očekivali;
- gomilanje izbjeglica i migranata na mnogim granicama, s osjećajem nemoći zbog toga;
- konkretni znakovi prihvaćanja i otvorenosti, plaćajući osobno;
- patnja naše majke zemlje, obilježena patnjom mnogih žena, muškaraca i djece ranjenih u svome fizičkom i moralnom dostojanstvu;
- znakovi otpora i odgovornosti za budućnost zajedničke kuće, poglavito mladih;
- žarišta rata, terora i progona razasutih po svijetu, tako da više i nisu novost;
- tihi rad mnogih koji su na razne načine mirotvorci i posrednici pravde i mira.

Ovaj popis bi se mogao nastaviti. Pozvani smo slaviti Božić s očima koje su u stanju vidjeti ovu stvarnost u nama i oko nas. Polazeći svatko od sebe, zakoračimo prema šumi Greccia, među kamenjem, da vidimo dijete koje se rađa upravo u toj siromašnoj stvarnosti.

Vjerujem da smo ovog Božića pozvani vidjeti i vjerovati na jedan novi način.

To traži od nas vrijeme u kojem živimo i koje ugrožava svaku sigurnost, i onu religioznu.
To traži od nas sama dinamika vjere, koja je put, potraga, uvijek novo pristajanje.
To traži od nas naš redovnički život, koji danas zahtijeva duboku obnovu u različitim ambijentima u kojima živimo u svijetu.
To traži i strah od Boga kojeg možda još uvijek osjećamo; prisjetimo se da nam On sve daruje i ne oduzima nam ništa; daruje nam samog sebe kao otac djeci; otkriva nam svoje lice milosrđa i milosti, želeći i obećavajući da naše čovještvo živi.
To traži činjenica da danas vjera za mnoge gubi smisao, često to vrijedi i za nas koji smo izabrali nasljedovati Krista.

Franjo nas kao uvijek iznenađuje i pokazuje nam put do Greccia, tj, do pustih mjesta daleko od glavnih putova, da upravo tamo otkrijemo nove mogućnosti vjere. On nas i danas bogati životom i budućnošću koju tražimo kao putnici u noći.

Moje želje za onaj Sveti Božić 2021., su sve ovdje: da mognemo otvoriti oči u Duhu Svetome i vjerovati u otajstvo siromaštva Isusa i njegove svete majke. "Duhovnim očima" dopustiti da se ponovno zapali plamičak vjere. Ražareni žarom Duha Svetoga postat ćemo sve sjajniji, protiv svake tvrdoće srca. Postat ćemo takvi u raznim krajevima svijeta u kojima živimo. Bit ćemo onaj proročki znak koji smo po našem pozivu pozvani biti: nazočnost Krista raspetog i uskrslog za svakog brata i sestru koje nam Bog stavi na put.

Evo proročkog znaka što su Franjo i Klara bili u žaru svoje vjere, koja je bila ponizna potraga, a ne njeno posjedovanje u prisutnost Živoga u svim stvorenjima.

Evo znaka koji možemo biti uvijek kada se bojimo vidjeti i vjerovati.

Sretan Božic braćo i sestre, i preporučimo jedni druge Gospodinu koji dolazi.

Vaš brat i sluga
Fra Massimo Fusarelli OFM
Generalni ministar

Propovijedi

Duhovnost

FRANJEVAČKI IZVORI

MOLITVENIK FRA ANĐELA NUIĆA

SPISI SVETOGA FRANJE I SVETE KLARE

POTVRĐENO PRAVILO FRANJEVAČKOG REDA