U subotu, 12. srpnja 2025. godine, u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru pod večernjom svetom misom u 18 sati petorica kandidata obukla su franjevački habit i započeli godinu kušnje – novicijata. Svetu misu uz koncelebraciju provincijala Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, mostarskog gvardijana fra Danka Perutine, odgojitelja fra Ivana Landeke, ml. i fra Andrije Majića te tridesetak braće, predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš. Liturgijskom asistencijom i liturgijskim pjevanjem ravnali su naši bogoslovi. Provincijal fra Jozo u homiliji je poručio:
Oblačenjem habita oblačimo se u nove ljude, u postojanost, nježnost i snagu. Po njemu možemo postati ljudi svjetla. Habit je odijelo i znak: ogrtač našega tijela i obaveza našeg zavjeta. Habit nam je nova mješina života u koju stavljamo novo srce, dušu spremnu mijenjati. Nova mješina je novi čovjek: nova duha, novog stava, nove misli, nove tišine, novog uha, nove molitve, nove čežnje, novog srca, nove čistoće… Stoga ne bojte se! I samo kaži: evo me, Gospodine! Na mene možeš računati Gospodine! Ja sam tvoj. U knjizi Otkrivenja nam kaže: „Evo, sve činim novo!“. Kršćanska se nada temelji na vjeri u Boga koji uvijek stvara novost u čovjekovu životu, stvara novost u svemiru, stvara novost svaki dan u čovjekovu tijelu. Naš Bog je Bog koji stalno stvara novo. Nama je samo priključiti se njegovu stvaranju novoga. I kako reče mudrac: „I dokle god nisi doživio ovo: umrijeti i tako rasti, ti si samo problematičan gost na mračnoj zemlji.“ (J. W. Goethe). Oblačenje je uvijek skidanje. O kako je važno skidati sa sebe starog čovjeka, stare misli, stare navike, stare grijehe, stare mentalitete. Skidati sa sebe prošlost. Ne nositi terete koji nam uništavaju sadašnji čas. (…)
Ove godine se sjećamo godine 1225.godine, događaja prije 800 ljeta kada je Franjo, sveti čovjek jednostavnosti iz ljubavi pjevao pjesmu stvorenja. Franju je pjesma oslobađala, otvarala njegov duh divljenju, vraćala mu mladost i radost srca. Na koncu, svoj ovozemaljski put završio je u pjesmi. “Pozivao je i sve stvorove da hvale Boga; i riječima što ih je nekoć sastavio pozivao ih je na božansku ljubav.” Franjo je razumio da samo ljubav razumije. Mala ljubav razumije malo, Velika ljubav razumije sve. On je siromaštvom i jednostavnošću došao do Krista. Ljubio ga ja. Mi moramo naći svoj način kako doći do njega. Svako na svoj način! On nam je i primjer kako svakoga oblikuje patnja. Težine su najkraći putovi spoznaje. Franjine stigme služe kao podsjetnik da naša tijela mogu postati znak. Patnje i ljubavi!
Neka milost Božja bude pratilja na vašem putu. Ne bojte se! Ničega se bojte! Strašljive duše ne mogu naprijed. Ljudi ljubavi imaju budućnost. Ona je vaša!
Nakon homilije uslijedio je obred oblačenja habita. Tim činom godinu novicijata započela su sljedeća naša braća:
Za Hercegovačku franjevačku provinciju:
fra Ivan Dedić - Župa sv. Ante Padovanskog - Humac
fra Matija Ćorić - Župa Krista Kralja - Čitluk
fra Patrik Šušak - Župa Uznesenja BDM - Široki Brijeg
Za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu
fra Dominik Šimić - Župa Uznesenja BDM - Jajce
fra Filip Budimir - Župa sv. Ante Padovanskog - Bugojno
Na koncu svete mise novake je pozdravio i čestitao im na novom odvažnom koraku u njihovu životu, provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko te im uputio riječi ohrabrenju za nadolazeću godinu kušnje koju će provesti u samostanu sv. Ante na Humcu.
Našu mladu braću preporučujemo u molitve.
Neka im Gospodin podari mir i ustrajnost!
