Presveto Trojstvo

svibnja 29 2021 Miriam

Papa Franjo
Nedjelja, 26. svibnja 2013.

Bog je ljubav

Draga braćo i sestre!

...Danas je nedjelja Presvetoga Trojstva. Svjetlo uskrsnoga vremena i Pedesetnice obnavlja svake godine u nama vjersko divljenje: priznajemo da Bog nije nešto nejasno, apstraktno, već ima jedno ime: "Bog je ljubav". I to ne neka sentimentalna, emotivna ljubav, već ljubav Oca koji je izvor svakoga života, ljubav Sina koji umire na križu i ustaje na novi život, ljubav Duha Svetoga koji obnavlja čovjeka i svijet.

Presveto Trojstvo nije plod ljudskih umovanja; to je lice kojim se sam Bog objavio, ne s visine neke katedre, već hodajući s čovjekom, u povijesti izraelskog naroda i prije svega u Isusu iz Nazareta. Isus je Sin koji nam je dao spoznati milosrdnog Oca i donio na zemlju svoj "oganj", Duha Svetoga.

Danas veličamo Boga ne zbog nekog određenog otajstva, već zbog njega samog, "zbog njegove beskrajne slave", kao što se kaže u liturgijskom himnu. Veličamo ga i hvalimo jer je ljubav i jer nas poziva da uđemo u zagrljaj njegova zajedništva, koje je vječni život.

Povjerimo tu našu hvalu Djevici Mariji. Ona, najponiznije od svih stvorenja, zahvaljujući Kristu je već prispjela cilju zemaljskog putovanja: ona je već u slavi Presvetog Trojstva. Zbog toga blista za nas kao znak sigurne nade i utjehe i prati nas na putu.

…………………..

Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 11. lipnja 2006.

Remek-djelo Presvetoga Trojstva

Draga braćo i sestre!

Ove nedjelje koja slijedi nakon Duhova slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. Zahvaljujući Duhu Svetome, koji nam pomaže da shvatimo Isusove riječi i koji vodi prema svoj istini (usp. Iv 14,26; 16,13), vjernici mogu, tako reći, upoznati nutrinu samoga Boga, otkrivajući da on nije beskrajna samoća, nego zajedništvo svjetla i ljubavi, život darovan i primljen u vječnom dijalogu Oca i Sina u Duhu Svetomu - Ljubećemu, Ljubljenomu i Ljubavi, da se poslužimo riječima svetog Augustina. Na ovom svijetu nitko ne može vidjeti Boga, no On sam dozvolio je da bude upoznat, te s apostolom Ivanom možemo reći: "Bog je ljubav" (1 Iv 4,8.16), "mi smo prepoznali ljubav što je Bog ima prema nama i povjerovali smo vam" (enciklika Deus caritas est, 1; usp. 1 Iv 4,16). Tko susreće Krista i s njime ulazi u prijateljski odnos, prima ono isto trojstveno zajedništvo u vlastitu dušu, prema Isusovu obećanju učenicima: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv 14,23). Čitav svemir, onome koji ima vjere, govori o Bogu jednome i trojstvenome. Od međuzvjezdanih prostora do mikroskopskih zrnaca, sve što postoji upućuje na jedno Biće koje se otkriva u mnogostrukosti i raznolikosti elemenata, poput neke velebne simfonije. Sve bića uređena su prema harmoničnome dinamizmu što ga možemo po analogiji nazvati "ljubav." No, jedino u ljudskoj osobi, slobodnoj i razumnoj, ovaj dinamizam postaje duhovan, postaje odgovorna ljubav, kao odgovor Bogu i bližnjemu u iskrenom daru sebe sama. U toj ljubavi ljudsko biće nalazi svoju istinu i svoju sreću. Među ranim analogijama neizrecivog otajstva trojedinog Boga što ih vjernici mogu naslutiti, htio bih navesti analogiju obitelji. Ona je pozvana biti zajednicom ljubavi i života, u kojoj različitosti moraju sudjelovati kako bi oblikovale svojevrsnu "parabolu zajedništva".

Remek-djelo Presvetoga Trojstva, među svim stvorenjima, Djevica je Marija: u njezinu poniznu srcu punom vjere Bog si je pripravio dostojno prebivalište, kako bi dovršio otajstvo spasenja. Božanska ljubav našla je u Njoj savršeno suglasje, te se u njezinoj utrobi utjelovio Jedinorođeni Sin. Sinovskim se povjerenjem obratimo Mariji, kako bismo, njezinom pomoći, mogli napredovati u ljubavi i od svoga života načiniti pjesmu hvale Ocu po Sinu u Duhu Svetome.

................

Simbolika ikone Presvetoga Trojstva

...Rastući pod duhovnim vodstvom i u ozračju monaškog života Andrej Rubljov u ikoni Presvetoga Trojstva uspijeva predstaviti sintezu ovog velikog teološkog misterija te u likovnim simbolima objavljuje niz poticaja za duhovni život jednog vjernika. Ovo jedinstveno remek djelo nije samo izuzetno lijepo nego u sebi nosi i teološku dubinu i bogatstvo simbola. Na jednom koncilu u Rusiji (1551.) ovoj ikoni daju epitet “ikona nad ikonama”.

Pokaži nam svoje lice

...Isus nam objavljuje Oca već u ovom što se predstavlja kao Njegov Sin i živi s Njim u odnosu potpune ljubavi. Iz Isusovog života s Bogom spoznajemo Sina, Oca i Duha, Isus ruši sve naše krive slike Boga kao velikog, dalekog, nepokretnog, gospodara. Živeći kao Sin Isus nam neprestano objavljuje Oca. Bog je Otac koji ljubi Sina, među njima struji Ljubav koja se širi prema svemu stvorenome.

Anđeli – Glasnici

...Prije nego li je poslao svoga Sina Bog šalje svoje anđele. Anđeo znači glasnik. Svaki od njih u svojoj duhovnoj, ali ograničenoj i time maloj naravi nosi veliku poruku iz koje mi ljudi možemo shvatiti: da smo ljubljeni od Boga, da smo središte njegove pažnje, da smo važni u njegovim očima. Preko svojih anđela Bog nam upućuje svoju riječ i preko njih prima naše odgovore i naše molbe.

Lica Anđela

Za Boga godine ne igraju nikakvu ulogu, niti mu se godine mogu brojiti. On je uvijek nov, kao što je uvijek nova prava ljubav. Rubljov obrađuje lica anđela na način kao što se rade mladenačka lica. On uviđa kako upravo mladost daleko više nego li sijeda starost izražava Božju vječnost. Život i sva povijest stoje pred Bogom. Mladost Boga je trajna mladost Ljubavi. Živeći u ljubavi Božjoj čovjek se pomlađuje. 

Imaju li ovi anđeli lice muškarca ili žene? Božji život je ispunjen, nema potrebu za komplementarnošću kao čovjekov život. Život Boga je ljubav punina. U njemu nema razlike koja treba postojati između muškarca i žene. Bog koji daje život je sve, on je otac i majka zajedno. Čovjek koji ljubi Boga, od njega dobiva puninu života koja ispunjava praznine i nedostatke naravi. Životi svetaca nam to neprestano svjedoče.

Tri kaleža

  1. Veliki kalež koji se može ugledati u rubovima likova anđela predstavlja kako Otac i Duh Sveti daju Utjelovljenu Riječ koja stoji u sredini.
  2. Kalež koji se tvori od stolnjaka na kojem se nalazi posuda s mesom, a stolnjak dodiruju koljena anđela slika su Euharistije koja je centar gibanja čitave kružnice.
  3. Kalež naslikan na podu između postolja, predstavlja prostor gdje se može pristupiti i ući u dijalog ljubavi, prepustiti rukama Duha da nas oblikuju, prebivati u Božjoj blizini. Koljena su nam tada postavljena do prednjeg dijela oltara na kojem se nalazi mali prozor. On podsjeća na to da se u svakom su oltaru polažu relikvije mučenika.

Isus pravi čovjek

U centru se nalazi anđeo odjeven u haljinu snažnih boja koje privlače pogled. Sav njegov lik nije vidljiv. Niži dio i noge su mu skrivene bijelim stolom koji dijeli i sjedinjuje sve tri osobe. To nas podsjeća da Sina Božjega njegovi suvremenici zapravo nisu nikada u potpunosti uspjeli vidjeti – shvatit. Njegova tunika je široka svečana. Tamo crvene je boje koja podsjeća na prolivenu krv. Zlatna štola označava Kristovo kraljevsko svećenstvo. Štola nam govori da je On primio svu vlast od Oca. On je Božanska osoba i to nam potvrđuje boja plašta.

Ovaj nam anđeo kaže kako je jedna od Božanskih Osoba čovjek, i to pravi čovjek od krvi i mesa, čovjek kao mi, koji može umrijeti poput nas. Tamno crvena boja nam govori o smrti čovjeka koji umire za ljubav. Pogledamo li glavu ovog anđela vidimo da je sva naklonjena prema drugome i to nas prosvjetljuje o samoj osobi Oca. Sin voli Oca, to se vidi po njegovoj otvorenoj spremnosti prema Ocu. Sin poklanja potpunu pažnju riječi koju mu Otac upućuje.

Otac

Anđeo prema kojem Sin gleda s poniznim poštovanjem, s predanjem potpunim i punim ljubavi pomaže nam kontemplirati Oca. Tunika ovog anđela je plava i skoro sakrivena. Boga Oca nitko nikada nije vidio. Za uzvrat ima plašt u kojem se prelijevaju različite boje. Plašt zakriva intimnost njegove osobe i objavljuje slavu. Plašt predstavlja svo Božje djelo. Predstavlja cjelokupno i veličanstveno stvorenje. “I nebesa slavu Božju objavljuju” Svako Božje djelo pokazuje njegovu prisutnost, njegovu mudrost, njegovu ljubav i njegova nevidljiva savršenstva.

U ovom liku anđela imamo Oca koji zna stvarati, no više od svega on zna podržavati sve stvoreno svojom ljubavlju. U ovom liku možemo vidjeti s kojom pažnjom i poniznošću on vrši ulogu Oca. On je izvor života, njegov prvi pokret je ljubav kojom blagoslivlja zemlju. Njegova se ruka blago uzdiže prema stolu koji predstavlja zemlju i blagoslivlja je. Njegova ruka je usmjerena prema i Sinu, koji je pažljiv i spreman. Sav lik Sina govori – “Evo me dolazim”. Promatrajući ga, kao da se čuje vječni Amen prema Volji Božjoj. I Sin blagoslivlja, on radi ono što vidi da Otac radi, jer “tko vidi Sina vidi i Oca”.

Duh Sveti

Treći anđeo prihvaća, priznaje i nastavlja pokrete ljubavi prva dva anđela. Plava tunika se dobro vidi, jer je uloga Duha Svetoga pokazivati i poticati na vjeru u Boga, poučavati i podsjećati na Riječ (Iv 14,26), a njegov zeleni plašt govori da je Duh Sveti onaj koji daje život. Boja njegovog plašta se širi prema podu. Time se pokazuje da njegova svjetlost i njegova toplina ovijaju sve, obnavljaju sve na neprestanu slavu Božju. Duh Sveti nas ovija i prožima kada se poput Sina potpuno predamo Ocu, kada poput Oca dajemo svoju ljubav ljudima. Treća Osoba kako nam pokazuje njen pokret prihvaća Volju ljubavi koju Otac upućuje Sinu, a koju Sin čini svojom. Ruka anđela života je položena na stol – oltar i vodi prema blagoslovu dvojice drugih anđela, vodi prema odredištu. Duh Sveti je onaj koji daje ljudima sposobnost primijetiti ljubav kojom su ljubljeni. Njegova svjetlost daje otvoriti ljudima oči da u Bogu vide tatu koji ih ljubi. Njegova snaga ispunja ljudska srca da mogu drugima prenijeti ono što su vidjeli.

Postoji još jedno tumačenje dijaloga ove trojice anđela prema kojem je Rubljov htio pokazati kako Otac svečano sjedi na svome prijestolju i poziva Sina pokazujući mu rukom posudu na stolu u kojoj se nalazi meso koje podsjeća na žrtvovanog jaganjca. Čovječanstvu je potrebno Božje otkupljenje. Sin zna da se mora učiniti hranom i pićem nama ljudima. Zato on naklanja glavu i blagoslivlja kalež. Jer je njegova “hrana vršiti Volju Oca”. I traži pomoć Duha Tješitelja. Duh to prihvaća, što se vidi po nježno položenoj ruci na stolu. Duh sveti prihvaća Božju Volju za Sina i sa svojim naklonom upućuje našu pažnju prema Sinu i Ocu, Duh Sveti želi nas, poslušne, stavit pred Sina. “Nitko ne može reći Isus je Gospodin nego po djelovanju Duha Svetoga”. A u predanju i povjerenju nas želi staviti pred Oca, jer je Duh Sveti onaj koji u našim srcima vapi Ocu neizrecivim uzdasima.

Zrcalo

Iz Svetoga pisma znamo da Sin Božji sjedi s desne Očeve. Kako to da ga Rubljov ovdje postavlja s lijeve? Nije previd ili greška, jer ovdje Rubljov slijedi sv. Pavla koji kaže da mi Božansku stvarnost vidimo kao u zrcalu, a u zrcalu se vidi na obrnut način.

Izvan kruga

Izvan kruga i trokuta, ali u savršenoj harmoniji s njima primjećujemo likove koji imaju ulogu dodati nešto ovoj poruci. Sve stvoreno koje proizlazi iz Božjih ruku pokazuje i trag je koji upućuje na njegovu ljepotu, veličinu i ljubav. Iza glave Duha Svetoga vidimo nešto nedefinirano. Je li planina, plamen, ili zamah vjetra.

Može biti planina, jer u tišini planine Duh govori i djeluje. Može biti i plamen jer je Duh Sveti poput vatre. On je kao plamen koji silazi na glave apostola. On je vatra koja osvjetljava nutrinu onih koji je prime dok ne ugledaju ljubav i njen smjer. On čisti i obnavlja. Može biti i udar vjetra, jer je Duh Sveti poput vjetra, ne može ga se uhvatiti, te se pohvaliti, ja imam Duha. Duh je zamah vjetra ljubavi, koji nosi. Ako se ja zaustavim kako bi se divio sebi, izlazim iz dinamizma udara ljubavi. Ovaj vjetar puše prema Sinu, jer je on dostojan pažnje. On je meta našeg razmatranja i kontemplacije. Duh uvijek nosi da gledamo Sina.

Iza Sina se nalazi zeleno drvo, njegova je krošnja pokrenuta Božanskim vjetrom. Abraham anđele postavlja pod hrast. Osim što ovaj hrast simbolizira drvo križa, ono ovdje postaje drvo života iz Raja, koje proizvodi plodove života, a njegovi listovi su lijek za svaku bolest. Plod toga stabla je Isus Krist, a listovi su sakramenti. Vjetar Duha svetoga gura krošnju prema kući i tako usmjeruje naš pogled prema prebivalištu koje je Otac pripremio. On otvara prozore i vrata kako bi nas prihvatio. Kuća prima svu ljudsku djecu koja su postala Isusova braća i sestre i dobivaju ljubav Očevu. U njoj su sjedinjeni kako bi slavili i postali dionici vječnih otajstava. Kuća nije samo djelo Božje kao što su to vjetar i stablo, ona se izgrađuje i ljudskim trudom. Tako je Crkva građevina koja je već gotova, ali je još uvijek u dorađivanju i izgradnji. I svatko od nas je jedan živi kamen...

Izvor: svfilipneri.hr

Duhovnost

MOLITVENIK FRA ANĐELA NUIĆA

SPISI SVETOGA FRANJE I SVETE KLARE

POTVRĐENO PRAVILO FRANJEVAČKOG REDA

GENERALNE KONSTITUCIJE REDA MANJE BRAĆE