PROVINCIJALOVA BOŽIĆNA PORUKA

NASLOVNA
pro 24 2018 Miriam

Starozavjetna proročanstva i slutnja vjere dotakli su vrijeme kao trajanje. I to baš u njegovo središte. Svim nagađanjima kultura i religija Kršćanstvo događajem Božića rađa istinski odgovor svim upitima, nedoumicama. Rađa Otkupitelja koji će spasiti čovjeka i vremenu dati eshatološku mjeru. Događaj Krista, kao dar vječnoga u vrijeme, mijenja samu narav vremena. Bog u Kristu postaje mjera vremena. Dogodila se „punina“ za kojom su čeznula stoljeća „do dolaska našega Gospodina Isusa Krista…“ (1 Tim 6,14). Vrijeme postaje bremenito smislom jer je upisano u plan spasenja – veli sv. Augustin.

Logos, Božja Riječ, Tijelom postade, nastani se među nama i uđe u vrijeme. Susrela je tolike na svome hodu. Očitovala im se otajstveno u svjetlu vječne milosti. Vrijeme i dalje teče, s novim prigodama susreta, noseći obilježja objave vječnosti. To je na putu svoga konačnog obraćenja doživjela i sv. Terezija Avilska, pa svjedoči: „One svijetle noći, koju je obasjala slast Trojstva, drago, maleno i novorođeno dijete Isus je prošetalo kroz noć moje duše...!“. Pa iako je po ovakvim svjedočanstvima Božja Riječ puna privlačne, blažene ljepote, mnogi ostaju onkraj, podaleko, sa strane, izvana. Ostaju zagledani u neka svjetlucava zrcala svijeta, zapleteni nerazmrsivom mrežom šarenih laža – kako bi to znakovito nazvali stari hrvatski pisci, pretvarajući se u čovjeka bez svojstava.

Liturgijska godina protječe kroz vrijeme, a božićnim blagdanima daruje nam se – u svoj širini i duljini, visini i dubini (usp. Ef 3,18). Uz riznicu bogoslužja, nudi nam i vrijeme za pomirenje i praštanje. Vrijeme za pomaganje drugima. Vrijeme za poniznost, nadu, vjeru, veselje. Vrijeme u kojemu ćemo pogledati u čovjeka pored sebe i vidjeti na njemu jednaku bol koja je možda nekada grdila i moje lice i pružiti utjehu njegovu srcu skršenu, darovati iskren osmijeh, blagu riječ, mrvicu ljudske topline. Brinuti za svoje bližnje. I ne brinuti se samo za „izvanjskoga čovjeka“, nego još više za onoga „nutarnjeg“ (usp. 2 Kor 4,16). Jer, ne zaboravimo: „noć je poodmakla, dan je blizu“ (Rim 13, 12). Iz Evanđelja znamo za jednu ovakvu pouku: nekome čovjeku rodila godina dobro, a on smislio plan kako će napraviti nove žitnice pa sjesti i uživati do mile volje. Ali Bog mu reče: Luđače, kakvo uživanje? Još noćas zatražit će ti se natrag duša. Komu će pripasti ono što si skupio? (usp. Lk 12, 16-21) Stigla je brodica koja će te povesti od obale do obale, u nedogled. Siromašna, u posvemašnjoj lišenosti takva užitka. Nema osmijeha na licu, a dolaze suze. Treba se rastajati.

Iako Božja Riječ odjekuje u svim vremenima, nama je ovo vrijeme darovano za susret s Njom. Ne utvarajmo sebi da ima vremena, da je beskrajan i nepresušan izvor vremena za susret s Božjom Riječi. A zapravo svaki trenutak bez Nje je nepopravljiv i nenadomjestiv gubitak. Jer, zašto će nam zaista sve vrijeme ovoga svijeta ako ga ne živimo po Njoj?

Sv. Franjo iz Asiza naučio nas je ovu lekciju. Božićno siromaštvo Djeteta i Njegove Majke, u svoj magli svijeta, izoštrilo je Franjin pogled na Boga, te postalo njegov neophodan uvjet istinske radosti. Svjetlo je došlo u njegovu tamu, kao što je nekoć došlo i u tamnu noć Betlehema. I mi imamo svojih tmina. Imamo tolikih zarobljenosti svjetskom i ovom krajevnom zamaglicom. Gotovo se ponekad osjećamo bespomoćni u rijekama razočaranja koje teku u prolazu našega onkraja, a hladan vjetar što puhne od časa do časa gura u daljinu i tuđinu. Pa i usprkos tomu, i drugim neizmjernim razočaranostima i tužbalicama, mi se hrpimice – a vidljivo je to bilo po Zornicama - vraćamo istinskoj dubini i punini. Božić je ipak vrijeme drugačijega preobilja od onoga za čim obično posežemo! Naime, „bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji!“ (1 Kor 3, 22-23).

Na dobro vam došao Božić i Sveto Porođenje Isusovo! Njegovo svjetlo neka ne prestane pratiti životne korake na svim mijenama nove, 2019. godine, uz zagovor One koja bijaše izabrana roditi Sina Božjega!

Fra Miljenko Šteko

Duhovnost

POTVRĐENO PRAVILO FRANJEVAČKOG REDA

GENERALNE KONSTITUCIJE REDA MANJE BRAĆE

GENERALNI STATUTI REDA MANJE BRAĆE

Bazilije S. Pandžić, HERCEGOVAČKI FRANJEVCI – sedam stoljeća s narodom