U srijedu, 18. ožujka 2026., u samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru održana je redovita mjesečna duhovna obnova za braću Hercegovačke franjevačke provincije. Nakon što je pristiglo oko šezdeset braće iz mjesta u kojima djeluju i okrijepilo se u samostanu, zajednički su izmolili molitvu Trećega časa. Potom je sve prisutne pozdravio fra Josip Vlašić, provincijski moderator trajne formacije i pročelnik Vijeća za duhovnost.
Predvoditelj obnove bio je fra Bojan Rizvan, član Franjevačke kustodije sv. Jeronima koji je održao predavanje na temu: Obraćenje: evanđeoski poziv ili pobožna želja?!. Crpeći primjere iz bogate franjevačke duhovne baštine fra Bojan je istakao nekoliko važnih elemenata za današnje obraćenje onih koji nasljeduju život sv. Franje: Obraćenje nije tek pobožna želja, nego temeljni evanđeoski poziv koji zahvaća samu srž franjevačkog identiteta i života. U duhu sv. Franje ono se očituje kao trajni stil življenja u pokori, koja nije kazna nego izraz ljubavi i odgovor na susret s Kristom. Obraćenje znači promjenu srca i uma (metanoju), prepoznavanje vlastite udaljenosti od Boga te spremnost na rast – ne samo od lošega prema dobrom, nego još više od dobrog prema boljem. Iako često mislimo da nam obraćenje više nije potrebno, upravo predrasude, oholost i navezanosti pokazuju suprotno. Istinsko obraćenje započinje osobnim susretom s Kristom, rađa vjeru i konkretno se živi u zajedništvu, gdje pokora postaje borba protiv individualizma i sebičnosti te put prema istinskom bratstvu.
Taj se proces posebno očituje na trima razinama: u riječima, pamćenju i oprostu. Riječi imaju snagu graditi ili razarati, otkrivaju srce i mogu postati sredstvo oživljavanja ili umiranje. Pamćenje, ako se izopači u zlopamćenje, zarobljava čovjeka i priječi rast, dok se čišćenje pamćenja ostvaruje kroz praštanje koje je zahtjevan, ali oslobađajući čin evanđeoske ljubavi. Oprost znači nadvladati logiku osvete i živjeti slobodu djece Božje. Takav život pokore ne vodi u tugu, nego u radost koja svjedoči autentičnost obraćenja i privlači druge. Iako obraćenje ima svoju cijenu kao što su odricanje, poniznost i žrtva, upravo po tome čovjek postaje sličniji Kristu i ostvaruje puninu života u zajednici ispunjenoj radošću, mirom i istinskim bratstvom.
Nakon predavanja bila je mogućnosti za sakrament pomirenja. Potom je u kapelici mostarskoga samostana provincijal fra Jozo Grbeš, u zajedništvu sa svom braćom, predslavio je svetu misu, a propovijedao je fra Bojan. Liturgijsko pjevanje animirali su naši novaci i postulanti. Na završetku misnog slavlja mostarski gvardijan fra Mario Knezović zahvalio je braći na dolasku te ih pozvao da, kao i obično, u duhu franjevačkoga zajedništva, nastave susret bratskim objedom u blagovaonici u Dompesu.
