Odjeci katoličkog pokreta u Hercegovini početkom 20. stoljeća
Ruža – Mladost – Ljeporječje, Mostar, 2024., str. 1102. Priredili: Irina Budimir, fra Ivan Lovrić, fra Ante Marić. Nakladnički niz RECIPE, knjiga 32.
Posljedica napada na Crkvu s kraja 19. i početka 20. stoljeća bilo je osnivanje Katoličke akcije ili katoličkog pokreta. Na razini sveopće Crkve iza toga „projekta“ stajao je sam papa, a na razini Crkve u Hrvata biskup Antun Mahnić, krčki biskup, koji je bio duša Hrvatskoga katoličkog pokreta (inače je bio Slovenac – Mahnič, ali se potpuno opredijelio za hrvatske narodne i vjerske interese, kao i za zajednički nastup hrvatskoga i slovenskog katoličkog naroda). Taj je pokret bio veoma šarolik i obuhvaćao je brojne skupine, odraslih i mladih katolika, a veoma je važna djelatnost bilo i izdavanje brojnih knjiga, časopisa, novina i biltena. Dva takva biltena izlazila su i u Hercegovini: jedan su izdavali sjemeništarci koji su pohađali Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu (Ruža), a drugi članovi Marijine kongregacije u Mostaru (Mladost). Zanimljivost je da su oba lista umnožavana šapirografom i pisana rukom – dakle bez pisaćeg stroja i bez tiskarskoga sloga. Oba su bila povezana s franjevcima: na Š. Brijegu s odgojiteljima i profesorima Franjevačke gimnazije, a u Mostaru s franjevačkim samostanom, osobito s duhovnicima Marijine kongregacije. Vremenom su slova počela blijediti, pa se neki dijelovi teksta danas teško čitaju; prepisivali su ih hercegovačkim franjevački bogoslovi u Zagrebu u posljednjim godinama, kako bi konačno mogli biti objavljeni u jednoj (velikoj) knjizi. Na čelu projekta stajao je fra Ante Marić, knjižničar provincijske knjižnice u Mostaru, koja i čuva sve objavljene brojeve Ruže i Mladosti.
Prvi broj Ruže objavljen je 1909. godine, a glavni urednik bio je Jozip Biško – kasnije fra Julijan. Ruža je izlazila do 1913., a onda uoči rata prestala s izlaženjem, da bi opet bila pokrenuta 1928. i izlazila do 1934., kada je zauvijek bila ugašena. U prvom razdoblju godišnje je uglavnom bilo tiskano pet brojeva, uz neke dvobroje, a u drugom razdoblju redovito je tiskan samo jedan broj godišnje; sveukupno 20 brojeva. Važno je naglasiti da su upravo tu svoje prve tekstove, književne i znanstvene pokušaje objavili neki kasniji vrhunski pjesnici i učeni ljudi, primjerice fra Janko Bubalo, fra Lucijan Kordić, fra Rufin Šilić, fra Pio Nuić, fra Bonicije Rupčić, fra Radoslav Vukšić, fra Radoslav Glavaš ml., fra Dionizije Lasić, ili pak poznati književnik Franjo Nevistić i brojni drugi. Zadnji broj, onaj iz 1934., bio je ujedno i prvi, i jedini, tiskan u tiskari (ne više rađen na šapirografu!), ali se eto pokazalo da je to bio i posljednji koji je ugledao svjetlo dana.
Mladost je počela izlaziti dvije godine prije Ruže te je od 1907. do 1909. izišlo sedam brojeva, također na šapirografu. Nakon toga Mladosti nije bilo punih 12 godina, a potom je 1921. izišao još jedan broj – i taj je bio posljednji.
Uredništvo Mladosti izdalo je 1908. Ljeporječje, svojevrsni veoma opširan priručnik kako lijepo i ispravno pisati. Očigledno je da su tekstovi preuzeti iz nekoga udžbenika, ili pak iz više njih, ali je upravo fascinantno koliko se pažnje posvećivalo lijepom stilu pisanja i koliko se još u to vrijeme nastojalo oko lijepoga hrvatskog jezičnog izričaja.
U ovoj knjizi u nakladničkom nizu RECIPE objavljeni su (ponovno) svi tekstovi iz navedena dva lista, kao i čitavo Ljeporječje – dakako u prijepisu, a doneseni su i neki preslici ilustracija ili čitavih stranica iz Ruže ili Mladosti, kako bi se moglo vidjeti kako je to sve izgledalo u izvorniku. Najviše prostora pripalo je dakako Ruži, koju je izdavala Literarna sekcija udruge Polet Franjevačke klasične gimnazije na Š. Brijegu (osim Literarne Polet je imao i Glazbenu sekciju, koja je svojim pjevanjem i sviranjem redovito nastupala na brojnim priredbama i proslavama): str. 13-633; potom slijede prijepisi tekstova iz Mladosti, str. 635-878; te konačno Ljeporječje, str. 881-957.
Uz navedene prijepise u knjizi se nalaze i tri popratna teksta:
1. Fra Ante Marić, „Listajući širokobriješki Ružu, mostarsku Mladost i skriptu Ljeporječje“, str. 959-1013, u kojem je autor opisao osnutak gimnazije na Š. Brijegu, rad Poleta, „prve izvanškolske organizacije gimnazijalaca na Širokom Brijegu, osnovane u školskoj 1919./10. godini“ te je nastojao razriješiti brojne pseudonime, pod kojima su autori objavljivali svoje tekstove. Nije isključeno da je među njima bio i Antun Branko Šimić, ali za to nema sigurna dokaza. Autor detaljno obrađuje sve pojedine brojeve Ruže i Mladosti i daje osnovne informacije o njima. „Ruža je priča poletne djece, gladne djece, ona je priča poletnih profesora odgojitelja, koji su s europskih učilišta došli natrag u svoj siroti i zapušteni, ugnjeteni zavičaj da ga zagrle svojom ljubavlju, da mu kažu put dostojanstva i blagostanja“ (str. 986).
2. Dr. sc. Irina Budimir, „Jezik hercegovačke srednjoškolske periodike 20. st.“, str. 1015-1083. Mladost i Ruža, učenički listovi koji izlaze u Hercegovini i „dokaz (su) jednoga vremena, jedne mladosti koja djeluje u stvarateljskom zanosu bez obzira kako bismo danas vrjednovali objavljivane tekstove kroz literarni, pjesnički ili kakav drugi kritički pristup“ (str. 1015). Autorica naglašava da je vrijeme u kojem su listovi izlazili predstavljalo „procvat nakladništva diljem Europe posebno u razvoju književnih časopisa čiji je broj izrazito velik“, a slično je bilo i u Bosni i Hercegovini. „'Za vjeru i dom', bilo je geslo tadašnjih katoličkih srednjoškolskih listova, a tiskaju se već tada prevladanom tehnikom za umnažanje rukopisnih tekstova tzv. šapirografom ili hektografom“ (str. 1016). Potom slijedi detaljan prikaz Ruže, Mladosti i Ljeporječja, osobito njihova jezika.
3. Akad. Mehmed A. Akšamija u tekstu „Hektografija“ (str. 1085-1098) detaljno opisuje izum hektografije ili šapirografa te način umnažanja tekstova navedenom tehnikom.
Ova iznimno obimna knjiga spomenik je neumornome radu srednjoškolaca i njihovih učitelja, profesora i odgojitelja franjevaca na početku 20. stoljeća. Moglo bi se s pravom reći da je bio posljednji trenutak da se njihovi radovi objavljeni u Ruži i Mladosti sačuvaju od propadanja, jer se izvorni tekstovi već sada teško čitaju stoga što su dobrano izblijedili, a u skoroj budućnosti neće se uopće moći čitati.
Treba zahvaliti na iznimnome trudu prije svega fra Anti Mariću, ali i dr. Irini Budimir i fra Ivanu Lovriću, koji je načinio prijelom knjige, kao i svima onima koji su sudjelovali u prijepisu tekstove iz rukopisa, to jest franjevačkim bogoslovima u Zagrebu.
dr. fra Robert Jolić