U nedjelju, 15. lipnja 2025. godine, u samostanskoj crkvi u Širokom Brijegu proslavljena je sveta misa zadušnica za pokojnog fra Danu Karačića. U zajedništvu s mnoštvom braće i vjernika koji su ispunili širokobriješku crkvu i dvorište crkve svetu misu predslavio je provincijal fra Jozo Grbeš. U homiliji Provincijal je istakao kako je mjesec lipanj na određeni način obilježio fra Danin život. U lipnju je rođen i kršten, u lipnju je zaređen za svećenika i u konačnici u lipnju ga je Gospodin pozvao s ovoga svijeta. Provincijal se prisjetio i njegove požrtvovnost i predanost u pastoralnom radu na svim mjestima gdje je djelovao od Širokoga Brijega, Humca, Konjica te ratnih godina u Mostaru. Provincijalobu propovijed prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre, draga braćo ovog samostana, draga braćo svećenici, drage sestre, draga obitelji Karačić!
Danas zahvaljujemo za život našega fra Dane. U tom životu iščitavamo život koji je bio glas, opomena, poduka…
Život u blagdanima
Cijeli mu je život bio blagdan. Kao da mu je ovaj blagdanski lipanj obilježio život. Rodio se 24. lipnja 1944. na blagdan rođenja Sv. Ivana Krstitelja koji naviješta dolazak Radosne vijesti. Kršten u Crnču 29. lipnja na blagdan Sv. Petra i Pavla koji su temelji Crkve. Postao svećenik na 13. lipnja 1970. na blagdan Sv. Ante, sveca svega svijeta, prije točno 55 godina. Otišao Gospodinu na isti dan, na Sv. Antu, 13. lipnja ove godine. Od sveca do sveca, od blagdana do blagdana! Ta fra Danina crta života kao da je obilježena, njima, svetim ljudim u kojima je i on tražio uzor, citirao njihovu mudrost i želio prenijeti njihovu svetost svima koji ga slušaju.
Put od blagdana do blagdana vodio je dijete Crnča u školu, u fratre u svijet. Fra Danin nam život kazuje kako Bog u svakoj duši koja ga hoće slijediti slavi jedincatost svakog života. Ili kako to dobro reče jedan mistik (C.S. Lewis, Mere Christianty): “Kako su monotono slični svi tirani i osvajači, a kako slavno različiti su sveti ljudi!” A to nam, govori kako nitko od nas nije pozvan biti kopija nekog ili nečega, jer nam je Gospodin dodijelio jedinstevnu ulogu. Bog živi i čini kroz našu jedinstvenu narav, kroz nas kao originale. Bog dolazi k nama, pronalazi nas. A fra Dane je bio original, naše zajednice, svih Karačića i ovog Širokog Brijega.
Uvijek prvi
Došao je iz obitelji od dvanaestero djece, preživio siromaštvo u Crnču i Širokom 1940-tih i 1950-tih godina. Otišao u Italiju na studij. Susreo Papu Pavla VI! Bio na kanonozaciji prvog hrvatskog sveca Sv. Nikole Tavelića 1970. Preživio pucnjeve u svojoj sobi u ratu u Mostaru 1990-tih, brinuo se za izbjeglice, udovice, siromašne, samce, obitelji i mlade.
Svi mi imamo svoja sjećanja na fra Danu. Sjećanja koja pamtimo i koja s radošću prenosimo. Sjećam se tako i ja ljeta 1993. Fra Dane je u starom golfu na kojem su bili vidljivi tragovi gelera i metaka putovao skoro 20-ak sati svim mogućim putovima i zaobilaznicama, potonskim mostovima, neizvjesnim područjima tadašnje “ničije zemlje” te došao na moju mladu misu u Slavoniju. Nije mu bilo teško dizati se iz nevolje i pokazati ljubav.
I zbog svega toga razumio je ljude. Ljubio ih je. U patnji je naučio živjeti, a u radosti navikao pjevati. “Mnogima je bio strariji otac, brat, prijatelj.”/S. Č./“Propovjednik, gromovnik, čvrsta stava, dosljedan i originalan, razuman, ali i nježan.” (B. M.) Dao život za ono što vrijedi, što ostaje i vječno svijetli. Glas mu je bio jak. Uvjerenje još jače. Pogled mu bijaše oštar, riječ jasna, ali i duša meka. Mnoge generacije su nadahnuće za život vjere i dobra našle u fra Daninim riječima pouke, primjera…Bez obzira je li vam bio župnik ili gvardijan, kapelan ili kateheta, duhovnik ili propovjednik, brat ili kum svi ste mogli od njega dobiti, puno dobiti.
Uvijek prvi. Kao da je želio biti prvi koji uvijek ima nešto reći, navijestiti, podučiti, isčupati iz zaborava. “Uvijek prvi. Uvijek natovaren do ruba izdržljivosti. S onim svojim osmijehom koji nikada nije odavao što muči dušu. “ /A.M./.Posljednji od starije generacije Karačića fratara. A prvi! Podučavao, govorio, ispravljao, korio, pjevao, tumačio, navještao…. To je bio fra Dane! Stari kov fratra, a nov! Uvijek nov. Čovjek zagrnutih rukava, kao da tek počinje, kao da do tada nije ništa radio. Kao da mu je život ponavljao riječi asiškog sveca: “Braćo, započnimo ispočetka, jer smo dosad ništa ili malo napravili.” Uvijek ispočetka. Propovijedao je Evanđelje!
Da, nama je evanđelje propovijedati. Ne sebe, ne drugoga, ne nikoga, nego njega, Krista po Evanđelju. Tražio i stjecao znanje. Načitan i znalac u mnogim područjima. Htio je da ljudi upoznaju Krista, Evanđelje, svete ljude, posebice Asiškog Franju. Kada čovjek upozna, onda lakše i slijedi. Znao je on da je “znanje snaga čak i onda kada boli.”
Stoga je život propovjednika upravo to suprotno: pokazati mu najbolje od sebe, dati najbolje talente, ne ostaviti ništa sebi, a sve dati zbog njega jer njegov je to dar. Tako čovjek postaje plemenit jer plemeniti su oni koji svoj život podređuju dobrobiti plemena i naroda.
Fra Dane je, ja vjerujem bio svjestan upozoravajućih riječi Sv. Petra: “Uvijek budite spremni odgovoriti svakome tko vas upita za razlog nade koju imate!” (1. Pet 3,15) kao i Pavlove kada kaže: “Propovijedaj riječ, uporan budi, bilo to zgodno ili nezgodno — uvjeravaj. prijeti, zapovijedaj pominji sa svom strpljivošću i poukom. (2. Tim 4,2-5). Te riječi kao da su postale fra Danin cijeli život. Bivajući svjestan da treba proći ovom zemljom i vremenom čineći dobro kako nam život ne bi bio pisanje u pepelu. Otišao u fratre prije 66 godina, godine Gospodnje 1959. Osvrćući se na te sve godine kazao mi je prošlog siječnja: "Ja ni jedan zavjet nisam prekšio. Ja sam na to jako ponosan!” Da njegov je stav bio: čuvati. Čuvati narod, čuvati klicu vjere, čuvati obitelji, čuvati principe…Bio je most između Boga i ljudi, most između stvarnog i mogućeg, most između čežnje i običnosti.
Povratak na početak
Naši životi kao da se nalaze u punom krugu, u savršenosti početaka i svršetaka, prvog i posljednjeg. Pa tako dok sam bio s njim u bolnici, večer prije operacije pričao mi je o početcima. Kao da se vratio na izvore, na početak svega i u jednom času kaže: “Kada sam pošao u sjemeniste majka mi je poljubila ruku i tada sam znao da ću zauvijek biti fratar. I gotovo da je nisam više vidio. Umrla je mlada”
Dok je to govorio zagledao se u daljinu. Kao da je opet bio tu na početku, s majkom, sa svima. Kao da je razumio vrijeme, ne kao dužinu nego kao trenutak! 81 godinu kao jedan dan! Kao da je opet sve lijepo, dobro, čisto, nevino, cijelo. Da to je Uskrsnuće!
“Ja volim svoju Hercegovinu, svoju Provinciju i najviše svoj Široki Brijeg.” kao da je u tim riječima nedavno izgovorenim satkan sav njegov Credo, njegov trokut bivovanja, njegovo trojstvo odanosti, njegovo troje u jednom koje poče i završi s franjevačkim znakom, karizmom, zavjetom. O bratu Franji je često govorio. O sinovima Sv. Franje često podučavao, o ubijenoj braći, slugama Božjim širio riječ istine. Ponos nalazio u trećarima i svemu što franjevački diše. Da znao je on, dobro je znao: "Rijeke ne piju svoju vodu; drveće ne jede svoje plodove; oblaci ne gutaju svoju kišu. Sve što je veliko uvijek je u korist drugih." (narodna poslovica) Ta veliki ljudi žive tako da druge čine velikima. Fra Dane je mnoge podučio, spasio, upravio na pravi put, učinio njihove živote velikima. Sa ponosom je tisuće puta izgovorio: “On je bio moj đak. Ona je bila moja učenica.” Povesti ljude na put velikoga Biti pastir je upravo to.
Možda ga je nekada bilo teško razumjeti. Njegove riječi i čine. Da, uostalom “teško je razumjeti svećenika. Pripada Nebu, a hoda po zemlji. Izvlasti sebe iz svega, jedini mu je ustav Evanđelje. Ljubav traži i želi više od zakona. Zato je fratru bliža ljubav nego zakon. “ (fra B. M.) Da, zaista ni Široki brijeg više neće biti isti bez fra Dane. Vjerujem da ćete uvijek moći biti ponosni na dobru fratarsku dušu ovog originalnog fratra. I dolično je da se opraštamo do fra Dane u nedjelju u kojoj je najčešće navještao Riječ, zagrtao rukave i jasno prenosio poruku koja nije njegova, nije u njegovo ime nego je vječna, Gospodinova.
Nama ostaje vjerovati, vjeru živjeti, i zbog fra Dane čuvati ovaj Brijeg i znati da u ruci Božjoj i naše ime živi, trajno živi, da i na nas računa. Nadahnuti fra Daninim životom ne bojimo se naviještati riječ, posebice svojim životom u svojim obiteljima i gdje god nas posla isti Gospodin. Ne bojmo se novoga. Niti izazova niti poslanja. Valja i nama znati i biti učvršćeni u vjeri da sve što umire opet živi. Ta Krist je život svega živoga. On sam je život i stoga moj život, tvoj život, fra Danin život. On je život i “svjetlo budućega vijeka.” (Rim 14, 17)
Neka mu Gospodin dušu pridruži svojim svetima i vjernima, zajedno s našim dobrim provincijalom fra Rufinom Šilićem koji je umro na današnji dan prije 40 godina.
Pokoj vječni daruj im Gospodine!
Na koncu svete mise u ime nacionalnog, područnog i mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda od fra Dane se oprostila nacionalna ministra Mirela Barbarić ističući fra Daninu ljubav i neumoran trud u bratstvu. U ime fratara rodom iz širokobriješkog kraja riječi oproštaja izrekao je fra Ivan Penavić prisjećajući se fra Danina široka humanističkog znanja i požrtvovnosti pri poučavanju mladih.
Širokobriješki gvardijan fra Ivan Marić oprostio se od fra Dane u ime samostanskog bratstva te pročitao izraze sućuti mjesnog biskupa msgr. Petra Palića i provincijalke s. Franke Bagarić. Gvardijan je pročitao fra Danin životopis i zahvalio svima koji su pomogli u danima fra Danine bolesti.
Nakon svete mise uslijedili su sprovodni obredi te je fra Danino tijelo sahranjeno u fratarsku grobnicu na groblju Mekovcu.
