U nedjelju 16. kolovoza 2026. godine proslavljena je sveta misa zadušnica za pokojnog fra Antu Leku. Euharistijsko slavlje predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, uz koncelebraciju župnika fra Joze Hrkaća i pedesetak svećenika. Uz brojne fratre, časne sestre i rodbinu pokojnog fra Ante, na svetoj misi okupilo se mnoštvo vjernika.
Provincijalovu propovijed prenosimo u cijelosti:
Draga braćo svećenici, redovnici, draga obitelji pokojnog fra Ante!
Opraštamo se od čovjeka, svećenika, franjevca kojeg možda možemo definirati po nekoliko riječi: jednostavnost, točnost, odgovornost. Iz ovih riječi i njegova života i nama je dano učiti i slijediti.
Jednostavan i odgovoran
Fratar vrlo jednostavna života koji se prema onomu što mu bijaše povjereno brinuo svom dušom! Često sa strahom i trepetom bivajući svjestan povjerenoga! Djetinjstvo ga je naučilo životu jednostavnosti, a franjevački život to potvrdio! Rodio se u mučnim vremenima kada su teška vremena stvarala jake ljude. Ta njegova jednostavnost je vidljiva u divljenju. O kako je važno to divljenje u duhovnosti i u svemu životu. Fra Ante se divio jednostavnim stvarima: tako se pitao: kako mrav vidi, a ima tako malene oči? Ili kako vremenska prognoza zna kakvo je vrijeme u Sobču. Divljenje onomu što je veće od nas. Bio je pažljiv, štedljiv i uvijek je čuvao sveto siromaštvo. Živio u jednostavnoj sobi, vozio dotrajalo vozilo koje nije htio promijeniti, oblačio se skromno, želio malo, tražio ništa!
Sakramenti
Uvijek je pristupao sakramentima s doličnim poštovanjem. Čak i sitničav, ali vjerovao je u ono što je slavio. O kako je važno ovo za sve nas: i nas svećenike i svakog kršćanina: vjerovati u ono što slavimo! Bijaše, kažu, dobar vjeroučitelj koji je gradio i dobre ljudske odnose. Kada je stigao u Posušje, predavao je vjeronauk po 20 sati u osnovnoj školi. Do krajnjih mjera poštovanja i savjesno se odnosio prema svetoj misi, ispovijedi i podjeli drugih sakramenata, a isto tako i prema vjernicima bijaše vrlo obazriv i pravedan! Nije mogao proći kraj djeteta da ga nije pozdravio. Prvi bijaše u ispovjedaonici! Revan u brizi za bolesnike za koje je uvijek imao sućuti! Spremao se za propovijedi koje je ručno pisao. Bijahu duboke, a nekada teško razumljive. Pronicao je u dubinu smisla.
Točnost
Točan, kažu, bijaše kao švicarski sat! Iz posuške pošte su govorili da su mogli prema njemu sat navijati. Vjerujem da je točnost odraz discipline, a disciplina majka svega.
Stidljiv
Kada bi čuo nešto što ne bijaše dobro ili moralno krivo, osjećao je stid. Stid što drugi to čine ili kažu, a nije u skladu s kršćanskim imenom/pozivom! Stid, o taj sveti stid koji pomaže čovjeku čuvati moralne visine. O kako je važno njega ne izgubiti. Kada je dvojio, onda je pitao! Drugim riječima: kada ne znaš, pitaj!
Sport i ostalo
Nogomet, Posušje, cigarete, ljudi… bijahu mu dragi. U „Mokri dolac“ išao je na utakmice, sve dok ne pomriješe ili oboliše njegovi poznati posjetitelji stadionske tribine. Kada odu svi koji s nama dijele put, i mi zatvaramo vrata svoga života. Tada, čini mi se, nastaje i čežnja: bolje tražiti vječnost nego ostati u samoći.
Vraćanje na početke
Volio je u kasnim godinama sve ono što mu je djetinjstvo oblikovalo. Valjda se tako i savršeni krug života zatvara! Početak postaje kraj, a kraj početak. Svi smo mi u tom krugu savršenoga gdje vremenito postaje vječno. U poodmaklim godinama rado je šetao i često je viđen sa štapom od jasenovine pa bi mu u šali znali reći da šeta poput Abrahama. Volio je fratre i Crkvu. Ovdje je bio doma. Hvala braći ovdje u Posušju za svu ljubav i brigu njemu iskazanu! Bio je često posljednji, jednostavan, nevidljiv, ali prvi čije tijelo pokapamo iz ove nove, velike posuške crkve. Tako jednostavnost postaje veličina, posljednje mjesto postaje prvo, a vremenito postaje vječno!
Dragi prijatelji! I mi ponesimo sa sobom jednostavne postavke jednostavna života fra Ante: Naučimo se diviti, šutjeti i pitati! Vjerujmo u ono što slavimo! U onoga koji kaza: „Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ (Iv 11,25) „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 13,35). Neka nam stid bude mjera karaktera! Spremajmo se za ono što javno kažemo kako bi ono što tiho mislimo i javno govorimo bilo isto! Točnost je znak poštovanja prema ljudima, vremenima i događajima. Kad dvojimo, pitajmo! Kad ne znamo, tražimo! Posljednja mjesta i nama se mogu isplatiti ako ih slobodno izaberemo!
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Na kraju svete mise župnik fra Jozo pročitao je fra Antin životopis, podsjetivši na njegov životni put, redovničko zvanje i služenje Crkvi i vjernicima te je potom pročitan izraz sućuti mjesnog biskupa mons. Petra Palića.
Po završetku svete mise i posljednje preporuke, fra Antino tijelo ispraćeno je prema groblju Martića križ u pratnji braće i mnoštva vjernika, gdje je održan obred ukopa te je fra Antino tijelo položeno u fratarsku grobnicu.
