U Mostaru, 12. rujna 2024. godine u 12 sati objavljena je vijest da je Sverti Otac, papa Franjo imenovao našega brata, defintora naše Provincije fra Mladena Vukšića kotorskim biskupom.
Uz prisustvo mjesnoga biskupa Petra Palića, našega provincijala fra Joze Grbša, konzultore, dekane i braću fratre, nakon molitve Anđeo Gospodnji pročitan je dopis Apostolske Nuncijature Crne Gore o imenovanju fra Mladena kotorskim biskupom.
U svom obraćanju biskup Petar, čestitajući fra Mladenu istaknuo je: Trenutak je ovo da ti kao biskup ovih biskupijâ zahvalim za tvoje vjerno služenje u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, za tvoj jasan i izgrađen osjećaj crkvenosti, za odgovorno vršenje svih službi koje su ti povjeravane i za tvoju otvorenost za izvanrednu suradnju. Želim ti takve suradnike kao što si i ti bio i biskupu Ratku i biskupu Želimiru u Dubrovniku i meni osobno.
Provincijal fra Jozo čestitao je fra Mladenu na imenovanju i na prihvaćanju ove odgovorne službe koju mu je Sveti Otac povjerio, osobito što je prvi član naše Provincije nakon mnogo godina koji je imenovan biskupom. Zahvalio mu na svemu što je činio u službama koje mu je Provincija povjerila te dodao: Svi mi poznajemo fra Mladenov karakter i dobrotu, vjerujem da će ta fra Mladenova dobrota biti prnaesena i u Kotor gdje sada ide služti Crkvi i Božjem narodu.
Govor imenovanog biskupa kotorskoga, fra Mladena, prenosimo u cijelosti.
Preuzvišeni Oče biskupe Petre; generalni vikaru biskupija, don Nikola; mnogopoštovani provincijale, fra Jozo: braćo svećenici ovdje nazočni, kao i svi do kojih ove riječi dopru: mir vam i dobro!
Dok vama želim mir, ne mogu poreći da me ovo imenovanje iznenadilo i pomalo uznemirilo. Donijelo mi je zebnju i tisuću pitanja. Prije svega zato što sam siguran da nikada nisam ni na koji način žudio službu poput ove koja mi je danas povjerena. Siguran sam i sada da je bilo i svetijih i boljih i pripravnijih i učenijih kandidata od mene. Međutim, unatoč zbunjenosti koju osjećam i osjećaju nedostojnosti koji me prati, u pozivu svetog oca, pape Franje, prepoznajem volju Božju koju želim ispuniti prije svega i stoga prihvaćam imenovanje franjevačkoj malenosti kao poziv na služenje Crkvi i narodu Božjem. U tome se ne oslanjam na svoje snage nego na milost koju Gospodin daje onima koji se u njega uzdaju: „Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje“ (Jr 17, 7)
Kad sam pomislio kako trebam dovršiti uređenje župne crkve u Posušju i odredio rokove, Bog me poljuljao u mojoj sigurnosti pozivajući me na Abrahamovsku vjeru. Naše životne prilike i neprilike naša su prigoda i mogućnost za rast u vjeri i odanosti Bogu. Bog je uvijek nov, on uvijek stvara. Stoga njemu slava i hvala za dar života, za dar poziva i za nebrojene milosti i darove kojima me obasipao tijekom mojega života. Računam na Njegovu pomoć i na ovom novom putu koji je preda mnom.
Zahvaljujem Njegovoj svetosti, papi Franji, koji me je, usmjerivši pažnju na mene, imenovano biskupom kotorske biskupije. Upućujem pozdrav administratoru te biskupije, nadbiskupu barskom mons. Rroku Gjonlleshaju, biskupu u miru mons. Iliji Janjiću, svećenicima, redovnicima, redovnicama i svem Božjem puku u „Zaljevu svetaca“. Bratski pozdrav upućujem i mons. Zdenku Križiću, nadbiskupu splitsko-makarskom i mojem metropolitu.
Moj iskreni pozdrav građanskim vlastima u Crnoj Gori i Kotoru i nadam se suradnji na opće dobro kao svoj braći koja pripadaju drugim Crkvama: zajedno prepoznajemo Isusa kao Sina Božjega i Spasitelja svijeta. Bratski pozdrav svima koji ispovijedaju druge vjere i koji s nama dijele želju za upoznavanjem i služenjem Bogu.
Posebna misao u ovom trenutku ide mojim roditeljima, pok. ocu Mići i majci Jagodi, koji su mi dali život i vjeru i svima onima iz moje obitelji koji su mi prenijeli svoju ljubav prema Kristu i Crkvi. Zahvalno sjećanje na sve moje voljene postaje svakodnevna molitva u koju uključujem brata, sestru, rodbinu, prijatelje, mještane sela Otoka i moje župe Vitina.
Hvala mostarsko-duvanjskoj biskupiji, u kojoj sam proveo većinu svog svećeničkog služenja, kao i zagrebačkoj i dubrovačkoj biskupiji u kojima sam kraće boravio. U ovom spomenu nezaobilazni su svi vjernici župa u kojima sam pastoralno djelovao.
Posebnu zahvalu dugujem Franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM u Hercegovini, čiji sam član. Hvala mojoj braći za sve što su učinili za mene. Svima koji su na bilo koji način u mom srcu ostavili ono što me učinilo čovjekom, vjernikom i svećenikom kakav jesam. Zahvaljujem svojim učiteljima, nastavnicima, profesorima, odgojiteljima, župnicima i pastoralnim suradnicima, časnim sestrama i svima koje sam susretao na svom životnom putu.
Danas na spomen Presvetog imena BDM, cijelu svoju službu i općenito svoj život povjeravam njezinu zagovoru kao i zagovoru zaštitnika Kotorske biskupije, sv. Tripuna te ostalih božjih ugodnika: bl. Gracije iz Mula, bl. Ozane, službenice Božje Ane Marije Marović te posebno sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji će me uvijek podsjećati na moje franjevačko podrijetlo, na moje siromaštvo i na neizmjerno Božje milosrđe.
Na sve zazivam Božji blagoslov!
