Sveta Obitelj

pro 31 2023 Miriam

Papa Franjo

Nedjelja, 27. prosinca 2020.

Obitelj evangelizira primjerom života

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nekoliko dana nakon Božića liturgija nas poziva da upremo svoj pogled u Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Lijepo je razmišljati o činjenici da je Sin Božji želio, kao i sva djeca, imati potrebu za toplinom obiteljskog gnijezda. Upravo zato, jer je to Isusova obitelj, obitelj iz Nazareta je uzorna obitelj u kojoj sve obitelji na svijetu mogu pronaći svoju sigurnu referentnu točku i sigurno nadahnuće. U Nazaretu je niknulo proljeće ljudskog života Sina Božjega, u času u kojem je začet po Duhu Svetom u Marijinu djevičanskom krilu. Unutar gostoljubivih zidova nazaretskog doma, Isusovo djetinjstvo protjecalo je u radosti, okruženo Marijinom majčinskom brižnošću i Josipovom skrbi, u kojem je Isus mogao vidjeti Božju nježnost (usp. Apostolsko pismo Patris corde, 2).

Po uzoru na Svetu Obitelj, pozvani smo ponovno otkriti odgojnu vrijednost obitelji: ona se mora temeljiti na ljubavi koja uvijek iznova rađa odnose otvarajući obzore nade. U obitelji se može iskusiti iskreno zajedništvo kada je to dom molitve, kada su osjećaji koji povezuju članove obitelji ozbiljni, duboki i čisti, kada oproštenje ima prevagu nad neslogama, kada svakodnevna grubost života ublažava uzajamna nježnost i radosno prianjanje uz Božju volju. Na taj se način obitelj otvara radosti koju Bog daruje svima onima koji znaju davati s radošću. Ona, istodobno, pronalazi duhovnu snagu da se otvori prema van, drugima, služenju svojoj braće, suradnji na izgradnji uvijek novog i boljeg svijeta te je sposobna, dakle, biti nositeljicom pozitivnih poticaja; obitelj evangelizira primjerom života. U svakoj obitelji, istina, ima problema, a katkad i prepirke. „Oče, posvađao sam se…“ – ljudi smo, slabi smo i svima nam se ponekad dogodi da se posvađamo u obitelji. Reći ću vam nešto: ako se posvađamo u obitelji, neka dan ne završi, a da se nismo pomirili. „Da, posvađao sam se“, ali prije nego što dan završi, pomiri se. A znaš li zašto? Zato što je hladni rat sljedećeg dana vrlo opasan. Ne pomaže. A zatim, u obitelji postoje tri riječi, tri riječi koje se uvijek moraju čuvati: „molim“, „hvala“, „oprosti“. „Molim“, kako ne bih bio nasrtljiv prema drugima. “Mogu li, molim te, to učiniti? Misliš li da to mogu učiniti?“. „Molim“. Uvijek, ne budi grub i nasrtljiv. „Molim“, to je prva riječ. „Hvala“: tolika pomoć, tolike usluge koje činimo jedni drugima u obitelji. Uvijek zahvaliti. Zahvalnost je krv plemenite duše. „Hvala“. A zatim – to je najteže reći: „Oprosti“. Zato što mi uvijek činimo loše stvari i često se netko zbog toga osjeća uvrijeđeno. „Oprosti mi“, „žao mi je“. Ne zaboravite te tri riječi: „molim“, „hvala“, „oprosti“. Ako u obitelji, u obiteljskom ozračju postoje te tri riječi, obitelj je dobro.

Današnja svetkovina poziva nas na primjer evangelizacije s obitelji, predlažući nam ideal bračne i obiteljske ljubavi, kao što je naglašeno u apostolskoj pobudnici Amoris laetitia, čija će se peta godišnjica proglašenja obilježiti 19. ožujka iduće godine. Bit će to godina razmišljanja o Amoris laetitia i prilika za dublje proučavanje sadržaja toga dokumenta [19. ožujka 2021. – lipanj 2022.].

Ta će razmišljanja biti stavljena na raspolaganje crkvenim zajednicama i obiteljima kako bi ih se pratilo na njihovu putu. Već sada pozivam sve da se pridruže inicijativama koje će se promicati tijekom te Godine i koje će koordinirati Dikasterij za laike, obitelj i život. Ovaj hod obitelji iz čitavoga svijeta povjeravamo Svetoj Nazaretskoj Obitelji, posebno svetom Josipu, suprugu i brižnom ocu

Neka Djevica Marija, kojoj se sada obraćamo molitvom Angelusa, izmoli da obitelji iz čitavoga svijeta budu sve više očarane evanđeoskim idealom Svete Obitelji te tako postanu kvasac novog čovjekoljublja i konkretne i sveopće solidarnosti.

…………………

U središtu svake obitelji treba biti Isus

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu prvu nedjelju nakon Božića, dok smo još uvijek uronjeni u radosno ozračje te svetkovine, Crkva nas poziva razmišljati o Svetoj obitelji iz Nazareta. Današnje Evanđelje predstavlja nam Mariju i svetog Josipa u trenutku u kojem, četrdeset dana nakon Isusova rođenja, pohode jeruzalemski hram. Oni to čine u vjernoj poslušnosti Mojsijevu Zakonu, koji propisuje da se Gospodinu prinese prvorođenca (Lk 2, 22-24).

Možemo zamisliti ovu malu obitelj, usred tolikih ljudi, u prostranom hramu. Ni po čemu se ne ističe, ne razlikuje se od ostalih... No neće proći nezapaženo! Dvoje staraca, Šimun i Ana, potaknuti Duhom Svetim, pristupaju i počinju hvaliti Boga za to Dijete, u kojem prepoznaju Mesiju, svjetlo narodâ i spasenje Izraela (usp. Lk 2, 22-38). To je jednostavan trenutak, ali bogat proroštvom: susret mladog para punog radosti i vjere zbog Gospodinovih milosti; i dvoje staraca također punih radosti i vjere u Duhu. Tko ih spaja? Isus. Isus ih spaja: mlade i stare. Isus je onaj koji približava generacije. On je izvor ljubavi koja ujedinjuje obitelji i ljude, pobjeđuju svako nepovjerenje, svaku izolaciju, svako udaljavanje. To nas potiče na razmišljanje također o djedovima i bakama: koliko je samo važna njihova prisutnost, prisutnost djedova i baka! Kako je dragocjena njihova uloga u obiteljima i društvu! Dobar odnos između mladih i starijih osoba od ključne je važnosti za napredak građanske i crkvene zajednice. A gledajući to dvoje staraca, djeda i baku - Šimuna i Anu - pozdravljamo odavde, pljeskom, sve djedove i bake na svijetu.

Poruka koju daje Sveta obitelj je prije svega poruka vjere. U obiteljskom životu Marije i Josipa, Bog je doista u središtu, i to u Isusovoj osobi. Zbog toga je Nazaretska obitelj sveta. Zašto? Zato što je u njezinu središtu Isus.

Kad roditelji i djeca zajedno dišu to ozračje vjere, posjeduju energiju koja im omogućuje hvatati se u koštac sa svim pa i najtežim iskušenjima, kao što to pokazuje iskustvo Svete obitelji, na primjer u događaju dramatičnog bijega u Egipat: bila je to teška kušnja.

Dijete Isus sa svojom Majkom Marijom i svetim Josipom su jednostavna, ali veoma svijetla slika obitelji. Svjetlo kojom ona zrači je svjetlo milosti i spasenja za cijeli svijet, svjetlo istine za svakog čovjeka, za ljudsku obitelj i za pojedine obitelji. To svjetlo koje dolazi od Svete obitelji potiče nas pružiti ljudsku toplinu u onim obiteljskim situacijama u kojima, iz različitih razloga, nema mira, nema sklada, i nema oprosta. Neka naša konkretna solidarnost ne uzmanjka pogotovo obiteljima koje se suočavaju s najtežim situacijama zbog bolestî, nezaposlenosti, diskriminacijâ, emigracije iz nužde... Zaustavimo se sada nakratko i u tišini se pomolimo za sve ove obitelji u teškoćama, bilo da je riječ o bolesti, nezaposlenosti, diskriminaciji, emigraciji iz nužde, bilo pak da je riječ o teškoćama u međusobnom nerazumijevanju pa čak i nejedinstvu. U tišini se pomolimo za sve te obitelji... (Zdravo Marijo...).

Povjerimo Mariji, Kraljici i majci obitelji, sve obitelji na svijetu da mogu živjeti u vjeri, u slozi, u uzajamnom pomaganju, i zbog toga zazivam na njih majčinsku zaštitu One koja je bila majka i kći svoga Sina.

………………..

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 30. prosinca 2007.

Molimo za dobro obitelji i za sve obitelji svijeta

Draga braćo i sestre!

Slavimo danas blagdan Svete obitelji. Slijedeći evanđelja po Mateju i po Luki, naš pogled počiva na Isusu, Mariji i Josipu, a mi štujemo otajstvo Boga koji se htio roditi od jedne žene, svete Djevice, i ući u ovaj svijet na isti način kao i svi ljudi. Čineći to, posvetio je stvarnost obitelji, ispunivši je božanskom milošću i u punini otkrivajući njezin poziv i poslanje. Obitelji je veliku pozornost posvetio II. vatikanski sabor. Supružnici - ističe Sabor - jedno su drugome i svojoj djeci svjedoci vjere i Kristove ljubavi (usp. LG 35). Kršćanska obitelj sudjeluje tako na proročkom pozivu Crkve: svojim načinom života ona "glasno proglašuje i sadašnje kreposti Kraljevstva Božjega i nadu u blaženi život" (ibid). Kao što je potom neumorno ponavljao moj časni prethodnik Ivan Pavao II., dobro osobe i društva usko je povezano sa "sretnim stanjem" u obitelji (usp. GS 47). Stoga se Crkva zauzima u širenju i promiče "izvorno dostojanstvo braka i njegovu uzvišenu i svetu vrijednost" (ibid.), riječi su Koncila...

…Razmatrajući otajstvo Sina Božjega koji je došao na svijet okružen Marijinom i Josipovom ljubavlju, pozivam kršćanske obitelji da iskuse ljubavlju ispunjenu prisutnost Gospodinovu u svojim životima. Isto tako, potičem ih da, nadahnjujući se na Kristovoj ljubavi prema ljudima, pred svijetom posvjedoče ljepotu ljudske ljubavi, braka i obitelji. Ona, utemeljena na nerazdvojnom zajedništvu muškarca i žene, predstavlja povlašteni prostor u kojem ljudski život nalazi sklonište i zaštitu, od svog začetka pa do prirodnog kraja. Stoga roditelji imaju temeljno pravo i dužnost odgajati svoju djecu u vjeri i u vrednotama koje daju dostojanstvo ljudskom postojanju. Isplati se raditi u korist obitelji i braka jer se isplati raditi u korist ljudskoga bića, toga najdragocjenijeg bića što ga je Bog stvorio. Obraćam se na poseban način djeci da ljube svoje roditelje i braću; mladima, da potaknuti ljubavlju svojih roditelja, velikodušno slijede svoj bračni, svećenički ili redovnički poziv; starijima i nemoćnima, da im bude pružena neophodna pomoć i razumijevanje. I vama, dragi biskupi, da, računajući uvijek na Božju milost, vaša ljubav bude sve plodnija i vjernija. U ruke Marije, koja je svojim "da" otvorila vrata našega svijeta Bogu (enciklika Spe salvi, 49), stavljam plodove ovoga slavlja. Velika vam hvala i sretne blagdane!

Obratimo se sada Blaženoj Djevici Mariji, moleći je za dobro obitelji i za sve obitelji svijeta.

………………………….

Bog se htio roditi i rasti u ljudskoj obitelji

Ove posljednje nedjelje u godini slavimo blagdan Svete nazaretske obitelji. S radošću upućujem pozdrav svim obiteljima svijeta, želeći im mir i ljubav što ih je Isus darovao, došavši na Božić među nas. U Evanđelju ne nalazimo rasprave o obitelji, nego događaj koji vrijedi više od bilo koje riječi: Bog se htio roditi i rasti u ljudskoj obitelji. Na taj ju je način posvetio kao prvi i redoviti način svoga susreta s čovječanstvom. Kroz život proveden u Nazaretu, Isus je počastio Djevicu Mariju i pravednika Josipa, ostajući podložan njihovoj skrbi u sve vrijeme svoga djetinjstva i dječaštva (usp. Lk 2,51-52). Tako je naglasio prvotnu vrijednost obitelji u odgoju osobe. Marija i Josip uveli su Isusa u vjerničku zajednicu, pohađajući nazaretsku sinagogu. S njima je naučio hodočastiti u Jeruzalem, kao što to pripovijeda evanđeoski odlomak što nam ga današnje bogoslužje predlaže za razmatranje. Kad je imao dvanaest godina, ostao je u Hramu, a njegovim su roditeljima bila potrebna tri dana da ga nađu. Tom je gestom dao naslutiti da "mu je biti u onome što je Oca njegova", to jest da se mora brinuti oko poslanja što mu ga je namijenio Bog (usp. Lk 2,41-52).

Ovaj evanđeoski odlomak otkriva onaj istinski i najdublji poziv obitelji, poziv da prati svakog svoga člana na putu nalaženja Boga i nauma što ga Bog ima o njemu. Marija i Josip odgajali su Isusa ponajprije svojim primjerom: u svojim je roditeljima upoznao svu ljepotu vjere, ljubavi prema Bogu i prema njegovu Zakonu, kao i potrebu pravde, koja nalazi svoje puno ostvarenje u ljubavi (usp. Rim 13,10). Od njih je naučio da u prvom redu valja vršiti volju Božju, te da je duhovna veza snažnija od one krvne. Sveta obitelj iz Nazareta doista je "prototip" svake kršćanske obitelji koja je, sjedinjena u sakramentu ženidbe i hranjena Riječju i Euharistijom, pozvana ostvariti predivno zvanje i poslanje da bude živa stanica, ne samo društva, nego i Crkve, znak i oruđe jedinstva čitavog ljudskog roda

Zazovimo sada zajedno zaštitu Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa na svaku obitelj, osobito na obitelji u teškoćama. Neka ih podrže kako bi se znale oduprijeti poticajima određenog smjera suvremene kulture koji navode na rastavljanje te veze, te prijete samim temeljima obitelji. Neka pomognu kršćanskim obiteljima da budu, u svakom kraju svijeta, živa slika Božje ljubavi.

…………………

Papa Benedikt XVI. o važnosti obitelji

….Draga braćo i sestre! Vrlo sam rado prihvatio poziv što su mi ga uputili hrvatski biskupi da posjetim ovu zemlju prigodom prvoga Nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Želim izraziti koliko visoko cijenim tu osjetljivost i zauzetost za obitelj, ne samo zbog toga što se ta temeljna ljudska stvarnost danas, u vašoj zemlji kao i drugdje, mora suočiti s teškoćama i prijetnjama, pa stoga ima i posebnu potrebu da se evangelizira i podrži, nego i stoga što su kršćanske obitelji temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajedništva i za njezinu misionarsku nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama. Znam za velikodušnost i predanje s kojima vi, dragi Pastiri, služite Gospodinu i Crkvi. Vaš svakodnevni rad odgajanja u vjeri novih naraštaja, kao i priprave na brak i praćenje obitelji, glavni je put obnove Crkve, kojim se također oživljava društveno tkivo zemlje. Nastavite s tom raspoloživošću ovu vašu dragocjenu pastirsku zauzetost!

Svakomu je dobro poznato kako je kršćanska obitelj posebni znak Kristove nazočnosti i ljubavi i kako je ona pozvana dati posebni i nenadomjestivi doprinos evangelizaciji. Blaženi je Ivan Pavao II., koji je čak tri puta posjetio ovu plemenitu zemlju, tvrdio da je „kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem biti i djelovati, kao intimno zajedništvo života i ljubavi“ (Familiaris consortio, 50). Kršćanska je obitelj uvijek bila primarni put prenošenja vjere te i danas posjeduje velike mogućnosti za evangelizaciju u mnogovrsnim okruženjima.

Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih Sakramentima, osobito Euharistiji jer ove godine slavite 600 godina „ludbreškog euharistijskog čuda“; uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva!

Danas, Bogu hvala, mnoge kršćanske obitelji stječu sve više svijest o svojem misijskom pozivu te se ozbiljno zauzimaju u svjedočenju za Krista Gospodina. Blaženi Ivan Pavao II govorio je: „Prava obitelj, utemeljena na braku, sama je po sebi dobra vijest za svijet“. I dodaje: „U naše vrijeme sve su brojnije obitelji koje aktivno sudjeluju u evangelizaciji… U Crkvi je dozreo trenutak obitelji, a to je također trenutak misionarske obitelji“ (Angelus, 21. listopada 2001.).

U današnjem je društvu više no ikad žurno potrebna nazočnost uzornih kršćanskih obitelji. Moramo na žalost ustanoviti, da se, posebno u Europi, širi sekularizacija koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i njeguje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu. Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu! Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskoga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece.

Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve. Želio bih istaknuti ono što sam tvrdio prije: „Izgradnja svake pojedine kršćanske obitelji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kućne crkve“ (Discorso di apertura del Convegno ecclesiale diocesana di Roma, 6. lipnja 2005: Insegnamenti di Benedetto XVI, I, 2005, p. 205). Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj!

Drage hrvatske obitelji, živeći u zajedništvu vjere i ljubavi, budite što očitiji svjedoci obećanja koje je Gospodin, uzašavši na nebo dao svakomu od nas: „…ja sam s vama sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Dragi hrvatski kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje riječi: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19). Djevica Marija, Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu. Amen! Hvaljen Isus i Marija!

www.vatican.va

 

Duhovnost

ŽIVOTOPIS SV. FRANJE ASIŠKOG

FRANJEVAČKI IZVORI

MOLITVENIK FRA ANĐELA NUIĆA

SPISI SVETOGA FRANJE I SVETE KLARE