U MOSTARU OBILJEŽEN DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA

velj 04 2024 Miriam

2. veljače 2024.

U četvrtak, 1. veljače 2024., godine obilježen je Dan posvećenog života za sve redovnike i redovnice Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Program ovogodišnjeg Dana posvećenog života započeo je u Biskupijskom centru pozdravom mons. Petra Palića. Biskup je pozdravio provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša, provincijalnu poglavaricu Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji u Hercegovini s. Franku Bagarić i sve nazočne redovnike i redovnice. U svom pozdravnom govoru biskup Palić je nazočne podsjetio na pismo Pape Franje u Godini posvećenog života, odnosno tri glavna cilja u redovničkom životu. Prvi je “sa zahvalnošću gledati prošlost” da se živim održi vlastiti identitet i svi vidici karizme. Drugi je “živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju”, živeći Evanđelje u duhu zajedništva, a treći je “s nadom prigrliti budućnost”, unatoč teškoćama koje se susreću u redovništvu, počevši od krize zvanja.
Biskup je zahvalio svim redovnicima i redovnicama na njihovu životnom svjedočenju i služenju u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.
Nakon uvodnog biskupovog pozdrava uslijedio je prigodno razmišljanje fra Ivana Landeke, ml., s temom: „Pravilo i franjevačka duhovnost“. Fra Ivan je podsjetio na nastanak Pravila sv. Franje te osobito istaknuo naglaske o molitvi i postu koje se nalaze u Pravilu. Spomenuo je, također, i 800. obljetnicu Božića u Grecciu sv. Franje Asiškoga, podsjetivši kako su te prve jaslice poslužile kao oltar za slavlje svete mise, za vrijeme koje je sv. Franjo vršio svoju đakonsku službu. Fra Ivan je potaknuo sve nazočne na iskreno i savjesno življenje Evanđelja, odnosno evanđeoskih savjeta siromaštva, poslušnosti i čistoće.

Nakon fra Ivanovog razmišljanja, s. Matija Pačar, redovnica iz Družbe Školskih sestara franjevki, održala je predavanje na temu: „Iz rana u novi život – 800. obljetnica stigmi sv. Franje“. Govoreći o sv. Franji, s. Matija je naglasila kako je sv. Franjo utjelovljenje ljubavi i da se to može vidjeti iz njegovog odnosa prema bližnjemu. „Nerijetko u spisima možemo naći kako ga braća nazivaju majkom. Pomalo neobično ali nam to otkriva njegovu nježnost i brižnost s kojom je susretao čovjeka. Majka je ona koja nosi život u svojoj utrobi, koja se za taj život muči u bolovima, koja taj život oblikuje mnogim suzama i žrtvama a onda ga pušta da bude samostalan. To je sv. Franjo: onaj koji nosi u srcu Riječ, preživa ju. Nakon toga tu Riječ rađa u mukama – neshvaćanja od svojih najbližih. Jer Franjo prolazi kroz tri neuspjeha: neuspjeh životnog projekta, neuspjeh odnosa s ocem i moralni neuspjeh – izgubljena sloboda, naglasila je s. Matija. Govoreći o redovnicima i redovnicama pred otajstvom križa, s. Matija je naglasila da biti pred križem danas znači istinski iskusiti Boga koji nas je pozvao te u tom iskustvu biti zahvalni za rane koje možda nosimo zbog manjkavosti osobne molitve, zbog nekih nutarnjih nezadovoljstava, zbog potrebe da budemo u pravu ili zbog namrgođenih lica kojima ovom svijetu nikako nismo znak Radosti. Stoga su redovnici i redovnice pozvani u žrtvi i križu uvijek iznova otkrivati znak spasenja, jer „križ je mjera ljubavi za svakoga od nas“, kazala je s. Matija.

Nakon predavanja uslijedilo je euharistijsko slavlje u katedrali Marije Majke Crkve. Uz biskupa Petra u koncelebraciji su bili mons. Željko Majić, imenovani banjalučki biskup, fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM te 16 redovnika, franjevaca i karmelićana koji pastoralno djeluju u Hercegovini. Posluživali su franjevački novaci s Humca dok je liturgijsko pjevanje animirao zbor časnih sestara pod ravnanjem don Dragana Filipovića.
U prigodnoj propovijedi biskup Petar je na početku podsjetio nazočne kako je Dan posvećenog života 1997. godine utemeljio sveti papa Ivan Pavao II. kao dan posvećen posvećenim muškarcima i ženama. Blagdan Prikazanja Gospodinova nudi Bogu posvećenim osobama priliku za razmišljanje o njihovu identitetu i poslanju kao posvećenih muškaraca i žena. Čvrsto vjerujem da je u samom srcu krize koju sada doživljavamo kao Crkva, a posebno koju žive redovnici i redovnice, posljedica zbunjenog osjećaja sebe (ili identiteta) i smjera (ili poslanja). Ako je tako, onda se moramo preorijentirati; preispitati svoje živote i svoje zajednice i moliti za milost da budemo hrabri dok činimo potrebne promjene, rekao je biskup Petar.

U nastavku je biskup ukazao na potrebnu obnovu i promjenu redovničkog života kroz četiri koraka: prihvaćanje radikalnog i potpunog predanja Bogu, prepoznavanje i prihvaćanje vlastite neznatnosti, otkrivanje starog – novog načina biti učenik i zagrliti i naviještati Isusa s radošću.
Redovnici su pozvani posvetiti se samo Bogu i to nepodijeljena srca. Oni trebaju tražiti samo i iznad svega ostalog Boga. Redovnički život, prema nauku Crkve, ne dopušta povremenu posvećenost ili posvećenost nekim aspektima mog života i/ili kada to želim, naglasio je biskup Petar.
Biskup je, također, istaknuo kako smo ponekad izloženi kušnji vjerovati i čak se ponašati kao da smo važni, a zapravo je redovnički poziv povezan sa služenjem. „Isus želi da služimo, pa i ako smo pozvani na vodstvo, i to bez tereta koji dolazi od predrasuda i unaprijed stvorenih ideja. On želi da sada, kao sestre ili braća u jednoj zajednici, zagrlimo jedni druge istinski i bezuvjetno“, kazao j biskup.

Osvrćući se na evanđeoski odlomak o slanju dvanaestorice, biskup je rekao kako je način na koji Isus šalje svoje učenike trebao promijeniti najprije njih same, a ne ljude kojima su poslani.
Isus je rekao svojim učenicima tada i govori svima nama sada da ostanemo u kućama ljudi i jedemo što nam se ponudi. Da ne ostajemo u svojim kućama i pozivamo ih unutra, gdje ćemo mi biti gospodari ili gazde. Isus poziva sve nas da budemo ranjivi evangelizatori spremni prihvatiti ljude kojima smo poslani, a ne da budemo poput sveznajućih i samoreferentnih osoba. Bog nas je po Kristu u Duhu Svetome pozvao s jednim jedinim poslanjem: očitovati Božju prisutnost svima s kojima se susrećemo. Molimo da nas Marija, Majka Crkve, sveti Franjo, sveta Klara, sv. Vinko Paulski, sv. Ilija zagovaraju da budemo vjerni i radosni svećenici, redovnici i redovnice“ zaključio je biskup.

Po završetku misnog slavlja zajedništvo i druženje nastavljeno je u katedralnoj dvorani.

Homilija biskupa Petra Palića

Godine 1997. sveti papa Ivan Pavao II. ustanovio je 2. veljače, blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, kao dan posvećen posvećenim ženama i muškarcima. Blagdan Prikazanja Gospodinova slavi susret Isusa kao Krista i Spasitelja sa svojim narodom. Označava trenutak kada su Isusa upoznali i prepoznali Šimun i Ana koji su predstavljali sve one koji su čeznuli za dolaskom Mesije. Ovo dvoje starijih vjernika prepoznalo je Isusa Krista i s radošću ga proglasilo Svjetlom naroda i Otkupiteljem Božjeg naroda.
Blagdan Prikazanja nudi Bogu posvećenim osobama priliku za razmišljanje o njihovu identitetu i poslanju kao posvećenih muškaraca i žena. Čvrsto vjerujem da je u samom srcu krize koju sada doživljavamo kao Crkva, a posebno koju žive redovnici i redovnice, posljedica zbunjenog osjećaja sebe (ili identiteta) i smjera (ili poslanja). Ako je tako, onda se moramo preorijentirati; preispitati svoje živote i svoje zajednice i moliti za milost da budemo hrabri dok činimo potrebne promjene.
Kako ćemo to učiniti? Sam Dana posvećenog života i Božja riječ, te razni poticaji svetih utemeljitelja i utemeljiteljica redova pokazuju nam smjer i korake.

1. Prihvaćanje radikalnog i potpunog predanja Bogu
Crkveni nas dokumenti uvijek iznova pozivaju na radikalno posvećenje koje zahvaća cijelu osobu i koje je poziva na apsolutno i potpuno predanje Bogu. Iako su svi krštenici po krštenju posvećeni i pozvani da se potpuno posvete Bogu, ipak, poziv posvećenih muškaraca i žena ima svoju vlastitu radikalnu prirodu.
U biti, redovnici su pozvani posvetiti se samo Bogu i to nepodijeljenog srca. Oni trebaju tražiti samo Boga i iznad svega ostalog. Posvećena osoba prilikom polaganja zavjeta obvezuje se živjeti kako je Krist živio u svim područjima svoga života: to jest u pogledu imovine (zavjet siromaštva), osjećaja (zavjet čistoće) i autonomije (zavjet poslušnosti). Svi ovi elementi i više lijepo su sažeti u kanonu 573 Zakonika kanonskoga prava o naravi posvećenog života. Redovnički život, prema nauku Crkve, ne dopušta povremenu posvećenost ili posvećenost nekim aspektima mog života i/ili kada to želim.
Bog od nas traži sve ili ništa.

2. Prepoznavanje i prihvaćanje vlastite neznatnosti
Priznajmo, ponekad smo izloženi kušnji vjerovati i čak se ponašati kao da smo važni, vrlo važni! Ali nismo. Važan je Onaj tko nas je pozvao i tko nas šalje. Ljudi kojima smo pozvani služiti su važni.
Vjerujem da su mnogi problemi koje imamo u redovničkim zajednicama s određenim članovima posljedica činjenice da te osobe vjeruju da su važne. Jedan američki pisac franjevac rekao je jednom: „Ako ne možemo vjerovati da imamo vječni identitet u Bogu, onda smo opterećeni stvaranjem vlastite osobne važnosti iz dana u dan. Ili nas je stvorio drugi ili moramo biti sami stvoreni ili živimo u dvorani ogledala slike svih drugih o nama. Tada se natječemo jedni s drugima za dostojanstvo i važnost…Gubimo se u usporedbi, zavisti, natjecanju i ovisnosti” (Fra Richard Rohr, 22. travnja 2014.).

3. Otkrivanje starog – novog načina biti učenik/misionar
Čuli smo Markovo Evanđelje o poslanju dvanaestorice (Mk 6, 7-13). Isus ih šalje dva po dva.
Nakon slušanja ovoga Evanđelja, uvijek ostaje pitanje: Jesmo li ikada istinski razumjeli Isusovu poruku ili nauk u ovom odlomku iz Evanđelja? Ove Isusove riječi s pravom najprije razumijemo kao poziv na radikalnost i jednostavnost. To je točno. Učenici moraju ići i služiti u sandalama, bez dvije haljine, bez novčanika i šalju se kao janjci među vukove. Ali više od jednostavnosti, Isus od njih traži ranjivost. Način na koji ih je poslao trebao je promijeniti najprije njih same, a ne ljude kojima su poslani.
Isus želi da služimo, ako smo pozvani na vodstvo, i to bez tereta koji dolazi od predrasuda i unaprijed stvorenih ideja. On želi da sada, kao sestre ili braća u jednoj zajednici, zagrlimo jedni druge istinski i bezuvjetno. Isus je rekao svojim učenicima tada i govori svima nama sada da ostanemo u kućama ljudi i jedemo što nam se ponudi. Da ne ostajemo u svojim kućama i pozivamo ih unutra, gdje ćemo mi biti gospodari ili gazde. Isus poziva sve nas da budemo ranjivi evangelizatori spremni prihvatiti ljude kojima smo poslani, a ne da budemo poput sveznajućih i samoreferentnih osoba. Sigurno neću reći ništa novo, ali želim naglasiti i poziv pape Franje u mnogim prigodama da smo svi mi pozvani utjeloviti misionarsku ljubav Crkve koja treba biti djelotvorna njegujući evanđeoske osjećaje prema ljudima koje muče mnoga zla. Svećenici, đakoni, Bogu posvećene osobe i vjernici laici pozvani su osjećati evanđeosku samilost i postati apostoli milosrđa, naglašava papa Franjo (Papa Franjo na Siciliji, 15. rujna 2018.)

4. Zagrliti i naviještati Isusa s radošću
Evanđelje blagdana Prikazanja nam kaže da je Šimun uzeo dijete u naručje i blagoslovio Boga: “Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje…” I Ana je zahvalila Bogu kad je susrela dijete Isusa. Poput Šimuna i Ane i mi imamo priliku svakodnevno susresti Krista: kroz molitvu, u Euharistiji i u onima koje susrećemo. Jesmo li ga spremni s radošću zagrliti i slaviti Boga za ovaj veliki dar koji smo primili? Neka danas bude dan kada ćemo odlučiti biti radosna i životvorna prisutnost Kristova u svijetu. Ako sam postao mrzovoljan, nezahvalan, “glavni prigovarač” u svojoj zajednici, danas imam priliku preokrenuti svoj život i biti milostiv, ljubazan, redovnik i redovnica pun ljubavi i opraštanja. Nitko od nas ne bi volio čuti još jedan opis subraće ili sestara koji glasi: “Bio je križ sebi i drugima!”

Braćo i sestre!
Bog nas je po Kristu u Duhu Svetome pozvao s jednim jedinim poslanjem: očitovati Božju prisutnost svima s kojima se susrećemo. Molimo da nas Marija, Majka Crkve, sveti Franjo, sveta Klara, sv. Vinko Paulski, sv. Ilija zagovaraju da budemo vjerni i radosni svećenici, redovnici i redovnice. Amen.

 

https://biskupija-mostar.ba/u-mostaru-obiljezen-dan-posvecenog-zivota/

Duhovnost

POTVRĐENO PRAVILO FRANJEVAČKOG REDA

GENERALNE KONSTITUCIJE REDA MANJE BRAĆE

GENERALNI STATUTI REDA MANJE BRAĆE

Bazilije S. Pandžić, HERCEGOVAČKI FRANJEVCI – sedam stoljeća s narodom