ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU C

srp 21 2019 Miriam

Ulazna pjesma 
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred hrama tvojega. Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. (Ps 48, 10-11)

Zborna molitva
Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha: privedi ga uživanju vječnog veselja. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ovaj prinos tvome imenu nek nas očisti i iz dana u dan potiče na izgradnju novoga svijeta. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Dođite k meni svi, izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, govori Gospodin! (Mt 11,28)

Popričesna molitva 
Gospodine, nahranio si nas božanskim darovima. Molimo te, obdari nas spasenjem i ne daj da te ikad prestanemo hvaliti. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 66, 10-14c
Evo mir ću na njih kao rijeku svratiti.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali, da se nadojite i nasitite na dojkama utjehe njegove, da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. Jer ovo govori Gospodin: »Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu.« Kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti ko mlada trava. Očitovat će se ruka Gospodnja na njegovim slugama. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 66, 1-3a.4-7a.16.20

Pripjev:  Kliči Bogu, sva zemljo!

Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!«
…………… 

»Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.

…………… 

On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stoga se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom!

……………. 

Dođite, počujte, svi koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!

Drugo čitanje   Gal 6, 14-18
Ja na svom tijelu nosim biljege Isusove.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe! Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Kol 3, 15a.16a
Mir Kristov neka upravlja srcima vašim. Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!

Evanđelje   Lk 10, 1-9  (kraća verzija)
Počinut će na njemu mir vaš.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta`` vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« Riječ Gospodnja.

HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE

Fra Ivan Dugandžić: POSLANJE

Žetva i radnici

Dok su u prethodnom tekstu bili naznačeni uvjeti nasljedovanja Isusa i naviještanja kraljevstva Božjeg (usp. Lk 9,51-62), u nastavku Lukina teksta imamo govor o konkretnom poslanju učenika i o njihovom ponašanju prema ljudima kojima su poslani. Isus je i ovaj put realan i posve otvoren. On ništa ne uljepšava niti što gradi na jeftinim obećanjima kojima bi pokušao povećati spremnost i odlučnost poslanih. Štoviše, on im ne skriva da će se katkada osjećati kao «janjci među vukovima» (Lk 10,3) i da će biti gradova u kojima neće biti dobrodošli (10,10). No to ipak neće uzdrmati njihovu sigurnost, jer ona nije ni u «kesi ni u torbi» (10,4), već dolazi od onoga tko ih šalje i od navještaja koji im je povjeren.

Opet Luka donosi nešto što nemamo u drugim evanđeljima. Dok svi drugi evanđelisti govore o pozivu i poslanju samo dvanaestorice, želeći na taj način Isusovo djelovanje simbolički prikazati kao eshatološko okupljanje naroda Božjega Izraela, Luka ima pred očima misioniranje pogana i želi naglasiti kako Isus nije poslao samo dvanaestoricu, već i druge učenike. Izbor broja sedamdeset poklapa se s mišljenjem da se Noino potomstvo nakon potopa razvilo u sedamdeset različitih naroda (usp. Post 10). Ako Luka govori o poslanju sedamdesetorice učenika, time želi simbolički reći da je Isus došao kao Spasitelj svega svijeta (usp. Lk 2,11) i da u svoju Crkvu želi okupiti sve narode (24,47).

Narodi potrebni spasenja uspoređeni su s njivom koja je zrela za žetvu (10,2). No budući da je svijet Božja njiva i da je on sijač, i žetva je Božje djelo, pa je potrebno moliti za radnike koji će u Božje ime obaviti taj posao. U Ivanovu evanđelju imamo govor o plaći koju prima žetelac za ono za što se nije trudio, ali se zajedno raduju i sijač i žetelac (usp. Iv 4,35-38). Podsjećajući na svoj vlastiti rad i rad svojih suradnika u službi navještaja, Pavao također ističe da su oni samo suradnici na Božjem djelu: «Niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva» (1 Kor 3,7-9).

Nikoga putem ne pozdravljati!

Na prvi pogled može se učiniti čudnom Isusova riječ: «Nikoga putem ne pozdravljajte!» (10,4). Na to bi se moglo uzvratiti pitanjem: kako su onda učenici uopće mogli stupiti u dodir s ljudima, ako nisu nikoga pozdravljali? Ta riječ nije posve nova. Ona ima usporedbu u Starom zavjetu. Prorok Elizej, šaljući svoga momka Gehazija ženi Šunamki kojoj je umrlo dijete, da na nj položi prorokov štap, govori mu: «Opaši se, uzmi u ruku moj štap, pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka» (2 Kr 4,29). Budući da se radi o životu i smrti, u pitanju je hitnost slučaja i zato Gehazi nema vremena za zadržavanje s ljudima. A to je zapravo predstavljao svaki pozdrav na Istoku. Nije to bila riječ izgovorena u prolazu kao danas. Pozdrav je uključivao susret i razgovor koji je znao i dugo potrajati.

U Isusovoj zabrani pozdravljanja na putu sadržana je poruka o hitnosti i neodgodivosti navještaja kraljevstva Božjeg, slično kao što je prethodno bila sadržana i u zabrani pokapanja umrlog oca ili opraštanja s ukućanima (usp. 9,59s). Zapravo sve je to sadržano u samoj riječi njihova navještaja: «Približilo vam se kraljevstvo Božje» (10,9).

I drugo pomalo neobično upozorenje: «Ne prelazite iz kuće u kuću!» (10,7) ima svoj smisao i svoje opravdanje. Prva kuća koja učenike primi u jednom mjestu treba ostati njihovim trajnim boravištem, jer njihova je glavna briga kako navijestiti poruku, a ne tražiti za sebe udobniji smještaj. U tom smjeru ide i savjet: «jedite što vam se ponudi» (10,8). Učenici koji su poslani bez kese, torbe i obuće (10,4) ne smiju birati ni stan ni hranu. Brige za prolazno ne smiju zasjeniti njihovu brigu za kraljevstvo Božje. Učenici se moraju posve prepustiti providnosti (usp. Mt 6,26-34), a svu svoju brigu usmjeriti samo na svoje poslanje.