Četvrta korizmena nedjelja kroz godinu A

ožu 17 2023 Miriam

19. ožujka 2023.

Ulazna pjesma
Veseli se Jeruzaleme! Kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove. (Usp. Iz 66,10-11)

Zborna molitva
Bože, ti si nas sa sobom pomirio po Riječi svojoj, Isusu Kristu. Pomozi nam da odanošću i živom vjerom idemo u susret skorim vazmenim blagdanima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, s radošću ti prinosimo ovu žrtvu, koja nam daje lijek protiv smrti. Molimo te da je s vjerom slavimo i dostojno prikažemo za spas svijeta. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Gospodin mi pomaza oči, i odoh, oprah se i progledah. (Usp. Iv 9,11)

Popričesna molitva
Bože, ti prosvjetljuješ svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet; molimo te, izliječi nam sljepoću srca da spoznamo što je pravo i tebe iskreno ljubimo. Po Kristu.

Prvo čitanje 1Sam 16,1b.6-7.10-13a

Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Reče Gospodin Samuelu: »Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.«
Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, ­reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom ­stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin ­reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga ­odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: ­čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u ­srcu.« Tako Jišaj dovede sedam svojih sino­va pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.« Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 23,1- 6
Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati,
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje Ef 5,8-14
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.« Riječ Gospodnja.

Evanđelje Iv 9,1.6-9.13-17.34-38 (kraća verzija)
Ode, umije se pa se vrati gledajući.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda ­čovjeka slijepa od rođenja. I pljune na zemlju te od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloa­mu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, ­umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su ­govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!«
Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.« Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju ­slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« I izbaciše ga.
Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj.
Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 22. ožujak 2020.

Krist je svjetlo koje rasvjetljuje našu tamu

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U središtu liturgije ove Četvrte korizmene nedjelje je tema svjetla. Evanđelje (usp. Iv 9, 1-41) pripovijeda zgodu o čovjeku slijepom od rođenja, kojemu Isus vraća vid. Ovo znamenje je potvrda Isusove tvrdnje koji o sebi kaže: „svjetlost sam svijeta“ (r. 5), svjetlost koja osvjetljava našu tamu. Takav je Isus. On vrši djelo prosvjetljenja na dvije razine: jedna je tjelesna a jedna duhovna: slijepac prvo dobiva očinji vid, a zatim biva priveden vjeri u „Sina Čovječjega“ (r. 35), to jest u Isusa. Sve to je jedan put. Danas bi bilo lijepo kada biste svi uzeli u ruke Ivanovo Evanđelje, deveto poglavlje, i pročitali taj odlomak: tako je lijep i dobro nam ga je pročitati još jednom ili dva puta. Čuda koja Isus čini nisu spektakularne geste, nego imaju za svrhu voditi vjeri putem unutarnjeg preobraženja.

Pismoznanci – koji su bili tamo, jedna skupina – uporno odbijaju priznati čudo i postavljaju ozdravljenom čovjeku podmukla pitanja. Ali on ih uvjerava snagom stvarnosti: „Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim“ (r. 25). Između nepovjerenja i neprijateljstva onih koji ga okružuju i s nevjericom ga ispituju on prolazi put koji ga postupno vodi do otkrivanja identiteta Onoga koji mu je otvorio oči i ispovijedanja vjere u njega. U početku ga smatra prorokom (usp. r. 17); tada ga priznaje onim koji dolazi od Boga (usp. r. 33); naposljetku ga prihvaća kao Mesiju i prostire se pred njim (usp. rr. 36-38). Shvatio je da je Isus, time što mu je dao vid, „očitovao djela Božja“ (usp. r. 3).

O, kad bismo i mi stekli ovo iskustvo! Svjetlom vjere onaj koji je bio slijep otkriva svoj novi identitet. On je već sada „novi stvor“ koji može vidjeti svoj život i svijet koji ga okružuje u novom svjetlu, jer je ušao u zajedništvo s Kristom, ušao je u drugu dimenziju. Više nije prosjak marginaliziran od zajednice; više nije rob sljepoće i predrasude. Njegov put prosvjetljenja metafora je puta oslobođenja od grijeha, na koje smo pozvani. Grijeh je poput tamnog vela koji nam prekriva lice i priječi nas da jasno vidimo sebe i svijet; Gospodinovo oproštenje uklanja taj pokrov sjene i tame i daje nam novo svjetlo. Korizma u kojoj se nalazimo korisno je i dragocjeno vrijeme za približiti se Gospodinu, tražeći njegovo milosrđe, u različitim oblicima koje nam nudi Majka Crkva.

Izliječeni slijepac, koji sada vidi i očima tijela i očima duše, slika je svakog krštenika koji, uronjen u milost, biva istrgnut iz tame i stavljen u svjetlo vjere. Ali nije dovoljno primiti svjetlost, potrebno je postati svjetlost. Svaki je od nas pozvan prihvatiti Božju svjetlost kako bi je očitovao čitavim svojim životom. Prvi kršćani, teolozi iz prvih stoljeća, govorili su da je zajednica kršćana, to jest Crkva, „misterij mjeseca“, jer daje svjetlost, ali to nije njezino vlastito svjetlo, nego svjetlo koje je primila od Krista. I mi moramo biti „misterij mjeseca“: davati svjetlost primljenu od sunca, koje je Krist, Gospodin. Sveti Pavao nas danas na to podsjeća: „kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina“ (Ef 5, 8-9). Sjeme novog života stavljeno u nas na krštenju nalik je iskri ognja, koja prije svega čisti nas spaljujući zlo koje imamo u srcu i omogućava nam da sjajimo i svijetlimo. Svjetlošću Isusovom.

Neka nam Presveta Marija pomogne u oponašanju slijepca iz Evanđelja kako bismo bili preplavljeni Kristovom svjetlošću i kročili s njim putom spasenja.

……………

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 3. travnja 2011. 

Dopustimo da nam život obasja svjetlo Kristova otajstva

Draga braćo i sestre!

Korizma koju živimo je posebno vrijeme milosti, tijekom kojeg možemo iskusiti dar Gospodinova dobrohotnosti prema nama. Liturgija ove nedjelje, nazvane „Laetere", poziva nas veseliti se, radovati se, kao što proglašava ulazna antifona euharistijskog slavlja: „Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove" (usp. Iz 66, 10-11). Koji je najdublji razlog te radosti? Kazuje nam to današnje Evanđelje, u kojem Isus ozdravlja nekog čovjeka slijepa od rođenja. Pitanje koje Gospodin Isus upućuje onome koji je bio slijep predstavlja vrhunac opisa: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" (Iv 9. 35). Taj čovjek prepoznaje znak koji je učinio Isus i prelazi sa svjetla očiju na svjetlo vjere: „Vjerujem, Gospodine!" (Iv 9, 38). Ovdje treba istaknuti kako jedna jednostavna i iskrena osoba, postupno, čini put vjere: isprva susreće Isusa kao „čovjeka", zatim ga smatra „prorokom", na kraju se njegove oči otvaraju i proglašava ga „Gospodinom". Kao suprotnost vjeri slijepca je otvrdnuće srca farizeja koji ne žele prihvatiti čudo, jer odbacuju prihvatiti Isusa kao Mesiju. Mnoštvo se, pak, zaustavlja da raspravlja o onome što se dogodilo i ostaje po strani i ravnodušno. Same je roditelje slijepca obuzeo strah od suda drugih ljudi.

A mi, koji mi stav zauzimamo prema Isusu? I mi smo zbog Adamova grijeha rođeni „slijepi", ali smo u krsnoj kupelji prosvijetljeni Kristovom milošću. Grijeh je ranio čovječanstvo namijenivši mu udes tame smrti, ali u Kristu blista novost života i cilj na koji smo pozvani. U Njemu, osnaženi Duhom Svetim, primamo snagu da pobijedimo zlo i činimo dobro. Naime, kršćanski je život stalno suobličavanje Kristu, slici novoga čovjeka, kako bi čovjek prispio punini života s Bogom. Gospodin Isus je „svjetlost svijeta" (Iv 8, 12), da u njemu „zasvijetli spoznanje slave Božje" (2 Kor 4, 6) koji u spletu povijesnih zbivanja nastavlja otkrivati koji je smisao ljudskog života. U obredu krštenja, predaja svijeće, upaljene na velikoj uskrsnoj svijeći, simbolu Krista Uskrsloga, znak je koji pomaže shvatiti ono što se događa u tome sakramentu. Kada dopustimo da nam život obasja svjetlo Kristova otajstva, preplavi nas radost što smo oslobođeni svega onoga što ugrožava njegovo puno ostvarenje. U ovim danima kada se pripremamo za Uskrs oživimo u sebi dar primljen na krštenju, onaj plamen kojem ponekad prijeti opasnost da bude ugašen. Raspaljujmo ga molitvom i ljubavlju prema bližnjemu.

Djevici Mariji, Majci Crkve, povjerimo korizmeni hod, da svi uzmognu susresti Krista, Spasitelja svijeta.

……………

JOHN PAUL II

Fourth Sunday of Lent

10 March 2002

Dear Brothers and Sisters,

1. "Laetare, Jerusalem (Rejoice, Jerusalem)...". With the words of the prophet Isaiah, the Church invites us to rejoice today, at the midpoint of our Lenten penitential journey. Joy and light are the dominant theme of today's liturgy. The Gospel narrates the story of "a man born blind" (Jn 9,1). Seeing him, Jesus made clay with his saliva, spread the clay on his eyes and told him:  "Go, wash in the Pool of Siloam (which means Sent). So he went and washed and came back seeing" (Jn 9,6-7).

The man born blind represents the human person marred by sin, who desires to know the truth about himself and his personal destiny, but is prevented from doing so by congenital illness. Only Jesus can cure him:  He is "the light of the world" (Jn 9,5). Handing himself over to him, every human being who is spiritually blind from birth has the fresh possibility of "coming to the light", namely to supernatural life.

2. Along with the healing of the blind man, the Gospel highlights the unbelief of the Pharisees, who refuse to acknowledge the miracle, since Jesus worked it on the sabbath, in their judgement violating the Mosaic law. Thus, an eloquent paradox emerges, that Christ himself sums up with the words:  "I have come into the world for judgement so that those who do not see might see, and those who do see might become blind" (Jn 9,39).

For the one who meets Christ, there is no other alternative: either he recognizes his need of him and of his light, or he chooses to do without. In the case of doing without Christ, the same presumption prevents both the one who thinks he is just before God and the one who considers himself an atheist, from being open to authentic conversion.

3. Dear brothers and sisters, may no one close his soul to Christ! He gives to the one who accepts him the light of faith, the light that can transform the heart, and, consequently, mentalities, social, political, and economic situations dominated by sin. "... I do believe, Lord!" (Jn 9,38). With the man born blind, may each of us be ready humbly to profess our own attachment to him.

May the Blessed Virgin Mary who is so totally pervaded by the radiance of divine grace obtain the light of Christ for us.

www.vatican.va