Ulazna pjesma
Rosite nebesa, odozgor, i oblaci, daždite Pravednika! Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem! Iz 45, 8
Zborna molitva
Gospodine, po anđelovu smo navještenju upoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina. Molimo te: ispuni nas svojom milošću i mukom i križem njegovim privedi nas k slavi uskrsnuća. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, svojim si Duhom u krilu blažene Djevice Marije sazdao čovještvo svoga Sina. Molimo te, tim istim Duhomposveti i darove na našem oltaru. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel – S nama Bog! Iz 7, 14
Popričesna molitva
Svemogući Bože, u ovoj smo pričesti primili jamstvo vječnog otkupljenja. Molimo te: s blizinom božićnih blagdana nek raste i naša spremnost da dostojno slavimo otajstvo rođenja tvoga Sina. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Prvo čitanje Iz 7, 10-14
Evo, djevica će začeti.
Čitanje Knjige proroka Izaije
U one dane: Gospodin opet progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.« Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 24, 1-4b.5-6
Pripjev: Nek uniđe Gospodin: on je Kralj slave!
Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.
……….
Tko će uzići na goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti.
……….
On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Drugo čitanje Rim 1, 1-7
Isus Krist, potomak Davidov, Sin Božji.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje – koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane, među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja
Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će mu ime Emanuel! – S nama Bog!
Evanđelje Mt 1, 18-24
Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
fra Ivan Dugandžić
Vrijeme ispunjenja obećanja
Biblijski tekstovi četvrte nedjelje došašća posebno su snažni i konkretni. Nada u početak ispunjenja starozavjetnih obećanja, koja se pojačava sa svakom nedjeljom došašća, u najavi Isusova rođenja već poprima prepoznatljive i vrlo jasne, zapravo osobne crte. Bog koji je uvijek bio sa svojim narodom u rođenju tog najavljenog djeteta bit će na najneposredniji način Emanuel – Bog s nama. Svi evanđelisti pojavu Isusa Krista nastoje teološki povezati sa Starim zavjetom, prikazati je kao ispunjenje davno danih obećanja, no Matej je u tome najkonkretniji i najsnažniji. Sve glavne događaje iz Isusova života on je popratio opaskom kako se ispunilo nešto što je Bog davno najavio po prorocima. Tako je i ovdje. Nakon što je donio anđelovu riječ Josipu, Matej se na sve to osvrće svojim riječima: „Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Mt 1,22sl).
Taj odnos obećanja i ispunjenja ne smijemo uzeti površno, jer iza toga se krije prava drama povijesti spasenja. Uvijek je posrijedi nesporazum između Boga i čovjeka, jednako prilikom davanja obećanja kao i prilikom njegova ispunjenja. Bog se uvijek pokazuje iznenađujućim i drukčijim. On nije onakav kakvim ga čovjek zamišlja, pa čovjek zato reagira nepovjerenjem u Božju riječ, kao u slučaju kralja Ahaza, ili posvemašnjom zbunjenošću, kao u Josipovu slučaju. No to ne može omesti Božji plan i postignuće cilja koji je on postavio. Zapreka na tom putu nije ni Ahazova nevjera, a još manje Josipova zbunjenost.
Bog konkretne povijesti
Božje djelovanje prema Bibliji uvijek je djelovanje u konkretnoj ljudskoj povijesti. Zato često nije pošteđeno pravih nesporazuma koji katkada ostavljaju privid da je to više povijest čovjekove nevjernosti ili pak Božje odsutnosti, negoli stvarna povijest spasenja. To je tako zorno sadržano u slučaju Božjeg obećanja kralju Ahazu posredstvom proroka Izaije. Kada je Izraelu zaprijetila opasnost od moćnog Asirskoga carstva, Ahaz se uplašio, kao što su se uplašili i susjedni kraljevi Sirije i Samarije. Oni pokušavaju iskoristiti Ahazov strah nagovarajući ga na savez s njima, kako bi se zajednički suprotstavili asirskoj sili. Ako Ahaz ne želi taj savez, oni će ga svrgnuti s prijestolja i zakraljiti njegova protivnika. Prorok Izaija uzalud pokušava ohrabriti kralja i nagovoriti ga da se osloni na Boga i da od njega zaište znak. Kralj se opravdava tobožnjim strahom da njegovo traženje znaka ne bude shvaćeno kao iskušavanje Boga, ali prorok to razotkriva kao kraljevu nevjeru i u Božje ime daje znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog!(Iz 7,14).
To obećanje ima dakle svoju povijesnu dimenziju i u isto je vrijeme daleko nadilazi. U povijesnom smislu ono je ponajprije Božje jamstvo da će Davidova kraljevska loza, unatoč svemu što će se dogoditi, nastaviti i dalje živjeti, a u izrazima „djevica“ i „Emanuel – S nama Bog“ to obećanje je otvoreno prema neslućenom i iznenađujućem ispunjenju u budućnosti. Kad je 586. g. pr. Kr. propalo Južno kraljevstvo i kad je razoren Jeruzalem, a narod odveden u babilonsko sužanjstvo, to obećanje ostalo je doista jedino jamstvo da Bog nije ostavio svoj narod, podržavajući živu nadu, uvijek iznova podgrijavanu po prorocima, da će ga Bog jednom ispuniti.
Josipove poteškoće
Opisujući najavu Isusova rođenja kao ispunjenje Izaijina obećanja, Matej ne skriva da su to ispunjenje pratile slične poteškoće kao i u času njegova davanja. I ovdje se potvrđuje kako je Božji dolazak u ovaj svijet od početka povezan s nesporazumima i poteškoćama. Ono što će kasnije doživjeti Isusov preteča Ivan Krstitelj promatrajući način Isusova djelovanja, doživljava Josip već prilikom najave Isusova rođenja. On je zaručen s Marijom koja je još u kući svojih roditelja. Preostao je drugi dio židovske ženidbene ceremonije, da ju Josip dovede u svoj dom. No prije toga Josip zapaža da je njegova zaručnica trudna. Kao „pravednik“, Josip ne može uzeti k sebi takvu ženu, ali ju ne želi ni izvrgnuti ruglu pa smišlja kako da se najlakše rastane od nje. U tom trenutku Josip je zaboravio da Božja svemogućnost ne poznaje granica. Zaboravio je kako je Bog u povijesti njegova naroda često darivao život ženama nerotkinjama u njihovoj starosti, a za najnovije čudo s Elizabetom, majkom Ivana Krstitelja još nije ni znao. No sve je to ipak bio samo blijedi znak Božje svemogućnosti koja će se očitovati u Marijinu djevičanskom začeću.
Za razliku od kralja Ahaza, Josip je „pravednik“ i on se dade u snu poučiti od anđela Gospodnjeg, da je to „što je u njoj začeto, doista od Duha Svetoga“ (1,20) i da se zato ne boji Mariju uzeti k sebi. Njegovo nesnalaženje ne samo da nije kažnjeno, kao što je primjerice kažnjena nevjera Zaharije, oca Ivanova, već je štoviše nagrađeno time što Josip smije dati ime djetetu koje će Marija roditi. A ime Isus u hebrejskome znači „Bog spašava“. Time je od proroka najavljeno ime „Emanuel, S nama Bog“ ne samo potvrđeno već i nadmašeno. Isus se ne rađa da obnovi propalo Davidovo kraljevstvo, već puno više da „spasi narod svoj od grijeha njegovih“ (1,21).
Molitva vjernika
Braćo i sestre, Bog nam šalje svoga Sina da bude zauvijek Emanuel – S nama Bog. Molitvom se utecimo nebeskomu Ocu da nas učini dostojnima Kristova spasenjskoga dolaska.
- Pohodi nas, Gospodine, svojim spasenjem. Prati svojim Duhom hod svoje Crkve da uvijek bude otvorena Kristu, tvojoj Riječi, te svim ljudima bude blagovjesnica tvoga spasenja, molimo te.
- Rasvijetli svojom mudrošću pastire Crkve da umiju čitati znakove vremena te putem evanđelja vode sve koji su povjereni njihovoj brizi, molimo te.
- Pohodi u svojoj ljubavi braću i sestre koji trpe u osamljenosti, siromaštvu ili bolesti: obnovi u njima snagu pouzdanja u tvoju dobrotu, a kršćane nadahni da im djelatnom ljubavlju posvjedoče tvoju blizinu, molimo te.
- Obnovi u svima nama žar vjere; oslobodi nas straha koji priječi životno predanje tebi i daj nam hrabrosti
prihvatiti sve što nam pružaš, molimo te. - Ispuni naše živote i naše obitelji istinskom molitvom da bismo u otvorenosti tvome Duhu mogli iskusiti zbiljnost Kristova dolaska k nama, molimo te.
Svemogući Bože, u svojoj neizmjernoj ljubavi šalješ nam svoga Sina da nas izbavi iz tame grijeha i povede putem spasenja. Okrijepi nas svojom milošću da ga dočekamo otvorena srca te prihvatimo kao put svoga života. Po Kristu Gospodinu našemu.