Četvrta nedjelja kroz godinu A

sij 24 2023 Miriam

29. siječnja 2023.

Ulazna pjesma
Spasi nas, Gospodine, Bože naš, i saberi nas iz naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. (Ps 106,47)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu: daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, donosimo na oltar darove u znak svoga služenja i predanja: primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Blago siromasima, duhom; njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago krotkima – oni će baštiniti zemlju! (Mt 5,3.5a)

Popričesna molitva
Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život. Molimo da po tom sredstvu spasenja neprestano rastemo u vjeri. Po Kristu.

Prvo čitanje Sef 2,3; 3,12-13
Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod.

Čitanje Knjige proroka Sefanije
Tražite Gospodina, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Gospodnjega. »Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Gospodnjem tražit će okrilje ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pâsti i odmarati se i nitko im neće smetati.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 146,6c-10
Pripjev: Blago siromasima duhom; njihovo je kraljevstvo nebesko!

Gospodin ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje.

Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice.

Sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo čitanje 1Kor 1, 26-31
Slabe svijeta izabra Bog.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lúde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 5,1-12a
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!

Evanđelje Mt 5,1-12a
Blago siromasima duhom!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru.
I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«
Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 29. siječnja 2017.

Siromasi duhom

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Liturgija ove nedjelje poziva nas razmišljati o blaženstvima (usp. Mt 5, 1-12a), koja uvode u veliki govor, poznat i kao Govor na gori, koji je "magna charta" Novoga zavjeta. Isus očituje Božju volju da privede sve ljude k sreći. Ta je poruka bila već prisutna u propovijedanju prorokâ: Bog je blizu siromasima i potlačenima i oslobađa ih od njihovih tlačitelja. Ali u ovoj svojoj propovijedi Isus slijedi poseban put: započinje s riječju „blaženi", što znači „sretni", u nastavku navodi uvjet za postizanje toga a zaključuje s jednim obećanjem. Motiv blaženstva, odnosno sreće, nije u ispunjenosti postavljenog uvjeta – na primjer „biti siromah duhom" ili „biti ponižen" ili „progonjen" – nego u obećanju koje slijedi, a koje treba prihvatiti s vjerom kao Božji dar. Polazi se od stanja neke nevolje kako bi se osoba otvorila Bogu i ušla u novi svijet, "kraljevstvo" koje je navijestio Isus. To nije neki automatski mehanizam, već životni put u znaku nasljedovanja Gospodina, pri čemu se stvarnost nevoljnosti i potištenosti promatra u novoj perspektivi i kroz prizmu obraćenju koje se dogodilo. Ne može se biti blaženim bez obraćenja, bez sposobnosti da cijenimo i živimo Božje darove.

Zadržat ću se na prvome blaženstvu: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" (r. 4). Siromašan u duhu je onaj tko je prigrlio osjećaje i poprimio ponašanje onih siromaha koji se u svojem položaju ne bune, nego znaju biti ponizni, poučljivi, otvoreni su Božjoj milosti. Sreća siromašnih – siromašnih duhom – je dvojaka: s obzirom na dobra i s obzirom na Boga. U pogledu materijalnih dobara to siromaštvo se ogleda u umjerenosti: to nije nužno odricanje nego sposobnost uživanja u onome bitnom, u dijeljenju s drugima; to je sposobnost da se svaki dan obnovi čuđenje zbog dobra koje se vidi u stvarima, ne dopuštajući da nam srce pritišće teret nezasitne potrošnje – što više imam to više hoću; to je nezasitna potrošnja. To je ono što ubija dušu i takav muškarac ili žena koji to čine, koji imaju taj stav "što više imam to više želim", nisu sretni i neće postići sreću. S obzirom, pak, na Boga to je hvala i prepoznavanje da je sav svijet blagoslov i da svoj izvor ima u Očevoj stvaralačkoj ljubavi. Ali to je također otvorenost njemu i poučljivost njegovu gospodstvu. On je Gospodin, on je Velik, a nisam velik ja zato što posjedujem toliko toga! On je taj koji je htio svijet za ljude i htio ga je zato da ljudi budu sretni.

Siromah duhom je onaj kršćanin koji se ne pouzdaje u sebe samog, u svoja materijalna bogatstva, ne oslanja se na vlastito mišljenje, nego s poštovanjem sluša i rado se priklanja odlukama drugih. Da u našim zajednicama ima više siromaha duhom, manje bi bilo podjela, suprotstavljanja i polemika! Poniznost, kao i ljubav, je bitna krepost za suživot u kršćanskim zajednicama. Siromasi, u ovom evanđeoskom smislu, su oni koji čuvaju budnim cilj Kraljevstva nebeskog i daju nazrijeti da se njegov predokus može osjetiti u bratskoj zajednici, u kojoj se daje prednost dijeljenju pred posjedovanjem. To sam želio istaknuti: dati prednost dijeljenju pred posjedovanjem. Uvijek imati otvoreno srce i ruke (čini gestu), a ne zatvorene (čini gestu). Kad je srce zatvoreno (čini gestu) to je uskogrudno srce: ni ne zna kako ljubiti. Kad je srce otvoreno (čini gestu) tada ide putom ljubavi.

Neka nam Djevica Marija, kao uzor i prvina siromahâ duhom, jer je potpuno poučljiva Gospodinovoj volji, pomogne da se prepustimo Bogu, bogatom milosrđem, da nas ispuni svojim darovima, a posebno obiljem svog oproštenja.

……………..

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 30. siječnja 2011.

Blaženstva su Božji dar

Draga braćo i sestre!

Na ovu Četvrtu nedjelju kroz godinu, Evanđelje donosi prvi veliki govor kojeg Isus upućuje narodu, na ljupkim brežuljcima oko Galilejskog jezera: "Ugledavši mnoštvo – piše sveti Matej –, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati" (Mt 5, 1-2). Isus, novi Mojsije, "zauzima mjesto za 'katedrom' gore" (Gesù di Nazaret, Milano 2007., str. 88). Nije riječ o nekoj novoj ideologiji, već o nauku koji dolazi odozgo i tiče se čovjekova stanja, upravo onoga kojeg je Gospodin, utjelovivši se, htio preuzet na sebe, da ga spasi. Zato, "Govor na gori je upućen čitavom svijetu, sadašnjem i budućem… i može se shvatiti i živjeti samo u nasljedovanju Isusa, u koračanju s Njim" (Gesù di Nazaret, Milano 2007., str. 88). Blaženstva su novi program života, koji ima za cilj da se čovjek oslobodi lažnih vrijednosti svijeta i otvori se istinskim dobrima, kako sadašnjim tako i budućim. Kada, naime, Bog tješi, taži glad za pravednošću, tare suze nevoljnih, to znači da, osim što svima na opipljiv način daje naknadu, ujedno im otvara vrata Kraljevstva nebeskog: "Blaženstva su transpozicija križa i uskrsnuća u životu učenikâ" (isto, str. 97). Ona su odraz života Sina Božjega koji dopušta da bude progonjen, prezren sve do osude na smrt, kako bi se ljudima dalo spasenje.

Drevni pustinjak kaže: "Blaženstva su Božji dar, i moramo mnogo zahvaljivati za njih i za nagrade koje nam od njih dolaze, to jest buduće Kraljevstvo nebesko, utjeha ovdje, punina svakog dobra i milosrđa od Boga… jednom kada postanemo Kristova slika na zemlji" (Petar Damaščanski, u Filocalia, vol. 3, Torino 1985., str. 79). Evanđelje blaženstava tumači se samom poviješću Crkve, poviješću kršćanske svetosti, jer – kao što piše sveti Pavao – "slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest" (1 Kor 1, 27-28). Zato se Crkva ne boji siromaštva, prezira, progona u društvu koje je često privučeno materijalnim dobrima i svjetovnom moći. Sveti Augustin nas podsjeća da "ne koristi podnositi ta zla, već podnositi ih za Isusovo ime, i to ne samo mirno, već i s radošću" (De sermone Domini in monte, I, 5,13: CCL 35, 13).
Draga braćo i sestre, zazovimo Djevicu Mariju, blaženu u pravom smislu riječi, moleći od nje snage da tražimo Gospodina (usp. Sof 2, 3) i da ga slijedimo uvijek, s radošću, na putu blaženstava.

www.vatican.va