ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU B

sij 24 2018 Miriam

Ulazna pjesma
Spasi nas, Gospodine, Bože naš, i saberi nas iz naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. (Ps 106, 47)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu: daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, donosimo na oltar darove u znak svoga služenja i predanja: primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja. Po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma
Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi! Gospodine, ne bilo me stid što te zazvah! (Ps 31, 17-18)

Popričesna molitva
Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život. Molimo da po tom sredstvu spasenja nepre­stano rastemo u vjeri. Po Kristu.

Prvo čitanje   Pnz 18, 15-20
Podignut ću proroka i stavit ću riječi svoje u njegova usta.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ’Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 95, 1-2.6-9

Pripjev:   O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje   1Kor 7, 32-35
Djevica se brine za Gospodnje, da bude sveta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neo­že­njen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesme­tano budete privrženi Gospodinu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Mt 4, 16
Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku, onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

Evanđelje    Mk 1, 21-28
Učio ih je kao onaj koji ima vlast.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Isusov moćan nastup

Za početak prikaza Isusova učenja i djelovanja Marko je izabrao njegov nastup u sinagogi u Kafarnaumu. Namjera mu je bila odmah na početku pokazati koliko se Isus razlikuje od brojnih židovskih pismoznanaca koji nastupaju po njihovim sinagogama. Tek što su čuli njegovu prvu propovijed, ljudi su «zaneseni njegovim naukom», jer odmah su prepoznali da Isus govori «kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci» (Mk 1,22). Dok su židovski pismoznanci samo tumačili pisanu riječ Božju, razilazeći se katkada na sitnim pojedinostima i ostavljajući ljude pod dojmom da ni sami nisu sigurni kako to treba shvatiti, Isus od prvog trenutka nastupa s neviđenom sviješću neposrednog odnosa s Bogom što njegovoj riječi daje snagu uvjerljivosti.

Iako i njega zovu Rabbi, Učitelju, Isusovi slušatelji su od samog početka bili svjesni da je riječ o «novom i silnom nauku» (Mk 1,27). Za tumačenje njegove osobe stajalo im je na raspolaganju davno Božje obećanje što ga je Bog po Mojsiju dao svom narodu: «Proroka, kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! (Pnz 18,15). I doista Isusovi suvremenici u njemu su prvo prepoznali proroka: zadivljena njegovim čudesnim poznavanjem njezina života, Samarijanka kliče: «Gospodine, vidim da si prorok» (Iv 4,19), a dvojica na putu u Emaus zacijelo izražavaju zbunjenost ne samo svoju već mnogih nad Isusovom smrću, jer on «bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom» (Lk 24,19).

Nikakvo čudo da su Isusovi suvremenici u njemu najprije prepoznali proroka, jer je u svemu zastupao samo Boga i njegovo kraljevstvo, kao što su to neustrašivo činili svi proroci. Ne samo da su osjetili razliku između njega i svojih pismoznanaca i bili zaneseni njegovom mudrošću, već su prepoznali da on nastupa s posebnom vlašću koju ovi nemaju. No istodobno osjećali su da ni usporedbom s prorokom ne mogu potpuno izraziti njegovu osobu i njegovo poslanje. Zato ga je cijeloga života pratilo pitanje, izgovoreno ili neizgovoreno: «Tko je ovaj?» (usp. Mk 4,41).

Što li je ovo?

Upravo u tom obliku ljudi su nakon prvog Isusova čuda, ozdravljenja opsjednuta čovjeka, postavili pitanje o njemu i njegovu učenju: «Što li je ovo? Nova i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda i pokoravaju mu se! (Mk 1,27). U tom događaju Isusova moć i vlast tako su snažno došle do izražaja da su prisutni ostali zaprepašteni. A to će ostati jedna od stalnih odrednica Isusova djelovanja, borba protiv sotone i njegova kraljevstva. Njegovu riječ o blizini kraljevstva Božjega često su pratili čudesni znakovi među kojima posebno mjesto pripada egzorcizmima, ozdravljenjima opsjednutih osoba. Tako Isus pokazuje da pred kraljevstvom Božjim mora uzmaknuti protivna, đavolska sila. On tu vlast daje i svojim učenicima kada ih šalje da u njegovo ime idu naviještati (Mk 6,7).

Karakteristična je reakcija opsjednutog čovjeka na Isusovu nazočnost: «Što ti imaš s nama; Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? (Mk 1,24). Isus nije tajio da je upravo zato došao, da uništi moć i vlast sotone nad ljudima, ali je i sam morao osjetiti koliko je on moćan i kako je spreman upotrijebiti sve da to izbjegne. Prvo ga pokušava za vrijeme njegova četrdesetodnevnog posta odvratiti od njegova namjeravanog puta, zatim mu pruža otpor, kao u ovom slučaju, da sve do pokušaja da ga pred ljudima diskreditira tvrdeći preko pismoznanaca da on zapravo uz pomoć Belzebula izgoni zle duhove (Mk 3,22-30).

Svoju taktiku đavao nije ni do danas promijenio. On uvijek čovjeku pristupa s ljepše strane, kušajući ga, kao i Isusa, uvjeriti kako zapravo i nema grijeha i kako je sve dopušteno. I danas čovjeku godi sve ono čime je đavao htio zavesti Isusa. Godi mu lagodan život bez žrtve, godi mu slava i popularnost pod svaku cijenu, godi mu vlast nad drugima. I mnogi su uvijek iznova žrtve te sotonske kušnje. U svom drskom nastojanju da uništi čovjeka on ide tako daleko da ljude pridobiva za savez sa sobom i traži da se samo njemu klanjaju. Sotonizam je jedna od najcrnjih strana suvremenog i takozvanog naprednog svijeta. Tisuće njegovih sljedbenika po velikim europskim gradovima čine sve da prošire njegovo kraljevstvo.

Tako da i danas, kao i u Isusovo vrijeme, kraljevstvo Božje i kraljevstvo sotone stoje nepomirljivo jedno nasuprot drugom. Poznati poljski filozof Lešek Kolakowski upozorava na opasnost nijekanja njegova postojanja, jer on nije nimalo ljubomoran na to prizna li mu netko postojanje ili ne. Njemu je jedino važno da njegovo djelo ide dalje, a to je uništenja čovjeka i svijeta. U borbi s njime prolazi samo Isusova taktika odlučnog nastupa, bez pogađanja i cjenjkanja: «Umukni i iziđi iz njega!» (Mk 1,25). No prije nego se susretnemo s tako drastičnim ali ipak ne tako čestim slučajevima opsjednuća, potrebno je energično mu zapovjediti da napusti naše misli, planove i naš rječnik.

Molitva vjernika

S vjerom i pouzdanjem uputimo nebeskomu Ocu svoje prošnje, povjeravajući njegovoj dobroti svoje potrebe i život Crkve.

  1. Rasvijetli, Gospodine, put svoje Crkve: daj da u snazi tvoga Duha bude uvijek zanesena naukom evanđelja i s radosnom ljubavlju zauzeta u služenju svim potrebitima, molimo te. 
     
  2. Vodi, Gospodine, svojom mudrošću papu našega Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve da proročkom hrabrošću naviještaju Istinu spasenja te svojim služenjem uvijek očituju evanđeosko lice tvoje Crkve, molimo te.
     
  3. Okrijepi svojom milošću sve bolesne i sve koji trpe, a u svima nama probudi dosjetljivu i djelatnu ljubav prema svim potrebitima, molimo te. 
     
  4. Pohodi, Gospodine, svojom milošću braću i sestre koje je obuzela snaga zla: potakni ih da spremno odgovore tvome pozivu na obraćenje i u srcu osjete radost života u vjeri, molimo te. 
     
  5. Nas, u tvome Duhu ovdje sabrane ispuni odvažnošću koja je plod vjere i pomozi nam da se riječju i svjedočanskim životom zauzimamo za vrjednote evanđelja te tako evanđeljem preobražavamo društvo u kojemu živimo, molimo te. 

Primi Gospodine naše smjerne prošnje. Ono što nam danas zboriš snagom svoje riječi neka bude naš život, u radosnom svjedočenju tvoje dobrote i ljubavi prema svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.