Četvrta vazmena nedjelja

tra 22 2021 Miriam

25. travnja 2021.

Ulazna pjesma
Puna je zemlja dobrote Gospodnje, Gospod­njom su riječju nebesa sazdana, aleluja! (Ps 33, 5-6)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika: nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Udijeli nam, molimo, Gospodine, da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima. U njima nas trajno ispravljaš: daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Uskrsnu Pastir dobri koji život svoj položi za svoje ovce, aleluja.

Popričesna molitva
Pastiru dobri, pogledaj svoje stado otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina i vodi ga na svoje vječne pašnjake. Po Kristu.

Prvo čitanje Dj 4, 8-12
Nema ni u kome drugom spasenja.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Reče Petar pun Duha Svetoga: »Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 118, 1.8-9.21-23.26.28-29

Pripjev: Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u mogućnike.

Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Drugo čitanje  1Iv 3, 1-2
Vidjet ćemo Boga kao što jest.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Iv 10, 14
Ja sam pastir dobri, govori Gospodin; ja poznajem svoje ovce, i mene poznaju moje!

Evanđelje  Iv 10, 11-18
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene ­poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Branko Radoš

Dobri Pastir

Svake godine četvrtu uskrsnu nedjelju slavimo kao nedjelju Dobroga pastira. Svojim suvremenicima Isus je najčešće govorio u pričama iz pastirskog i ratarskog života, jer su to u Izraelu bile dvije osnovne djelatnosti od kojih su ljudi živjeli.

Kad danas čujemo riječ pastir onda vjerojatno odmah pomislimo to je pojam koji pripada prošlosti. Pojam koji pripada poljoprivrednoj civilizaciji u kojoj je stočarstvo imalo vidno i bitno mjesto. Ovo suvremeno elektronsko i kompjutersko vrijeme ne zna zapravo što bi s pastirom. U Isusovo vrijeme pastir je bio cijenjena i važna osoba. Bio je imućan i poštovan u društvu. Posjedovao je stado koje je bilo jamac opstanka i izvor stalnih prihoda za život.

Pastir se 24 sata na dan brinuo za stado. Od ranog jutra ga je izvodio na pašu i bio uz njega do zalaska sunca. Po noći bi nerijetko spavao uz stado ili ga svako malo obilazio. Bio je uz stado i zimi i ljeti i po suncu i po kiši. Brinuo se za ispašu, vodu i sigurnost. Ako se koja ovca izgubila išao ju je tražiti. Znao je svaku ovcu po imenu, ali i gotovo sve osobine ovaca. Brinuo se posebno za one slabije i bolesnije. Svaka ovca je po izgledu i glasu poznavala pastira. Čim bi čula njegov glas zaputila bi mu se ususret. Bila je toliko sigurna da je jela iz pastirove ruke. Ako bi se pojavio stranac, čiji glas ne poznaje, uplašena je bježala. Stado je uvijek slijedilo pastira, vjerno je išlo za njim.

Ovu sliku koja je ljudima Palestine bila tako bliska i draga Isus upotrebljava da opiše svoj odnos prema narodu. Isus je Dobri pastir koji okuplja svoje stado, brine se za njega i njegove potrebe. Daje mu mudre zakone koji mu omogućuju sretan život na zemlji, ali i one spasonosne koji omogućuju vječni život. Šalje im učitelje da ih opominju, čuvaju i upravljaju. Sam Pastir dobri dolazeći na zemlju pokazuje nevjerojatnu ljubav prema stadu. Pridiže one slabe, liječi bolesne, ozdravlja hrome, vraća vid slijepima, čisti gubave.

Donoseći nam ovu sliku o Dobrom pastiru Crkva nas danas poziva da ju aktualiziramo i uprisutnimo u ovo vrijeme u kojem živimo. Isus svojim suvremenicima nije pričao priče da ih zabavi nego da im prenese ozbiljnu poruku. I nama je zato danas izvući poruku koju Bog preko ovog pojma “Dobrog pastira” ima za svakoga od nas. Pastirima se danas mogu nazvati oni koji su odlučili slijediti Dobrog pastira u svećeničkom i redovničkom pozivu. Svećenik je čovjek na putu k ljudima s riječju u ustima i s ljubavlju u srcu. On je biće između neba i zemlje. Ljude zagovara kod Boga, a Božju stvar kod ljudi. Poput Dobrog pastira ne odriče se nijedne ovce, bdije nad svakom i svaku želi pridobiti za Boga i dovesti u Božji ovčinjak.

Pastiri su i današnji roditelji. Koliko samo brige, muke i radosti dožive prateći rast svoga malog stada. Na kraju najčešće ostaju sami, ali ipak sretni ako svako djete uspije u životu. Pastiri su i današnji odgojitelji, učitelji, nastavnici i profesori kad s ljubavlju pristupaju svakoj maloj i mladoj ovci uvodeći je u svijet znanja koje će joj omogućiti život dostojan čovjeka. Pastiri su i poglavari država ako se brinu za dobrobit naroda vodeći ga putem mira. Pastiri su i ekonomisti i privrednici ako ugovaraju pašu za stado, ako se brinu da svaka ovca dobije svoj dio, ako omogućuju narodu viši životni standard, ako otklanjaju sukobe i nesporazume, ako se srcem i dušom zalažu za bolje i sigurnije sutra.

Priča kaže kako je jedna časna sestra osjetila misionarski poziv i odlučila poći u Indiju propovijedati Evanđelje. Nakon što je svladala jezik, rekli su joj da će raditi u bolnici kao medicinska sestra. Nevoljko je to prihvatila i u sebi mrmljala: «Što sam uopće došla, ako neću propovijedati Evanđelje? Ovo sam mogla raditi i u svojoj domovini?» No, jednoga dana ona shvati da nije samo obična medicinska sestra, nego pravi glasnik Božji koji rječitije navješćuje Evanđelje nego bilo koji vatreni propovjednik s propovjedaonice. Sinoć sam imala divan susret s jednim bolesnikom na plućnom odjelu – zapisala je. Na kraju je života. Sigurno će za koji dan umrijeti, zato mu posvećujem više brige. Pozvao me bliže k sebi i teškim glasom upitao: „Recite mi imate li Vi majku? Imam – odgovorih mu – hvala Bogu još je živa. A imate li braće i sestara? Da – dvije sestre i dva brata! A vole li oni Vas? Naravno i oni mene i ja njih! Imate onda i rodbine i prijatelja?  Tako je, ali zašto me to pitate? Pa vidite ganut sam – nastavi bolesnik. Promatram Vas kako se brinete za nas i promrmljam u sebi: «Jadna gospođa»... I nije mi jasno: imate majku, braću, sestre, rodbinu, prijatelje. Pametni ste, učeni, lijepi, plemeniti... Život bi Vam mogao biti sretan da ste ostali u svojoj domovini. Zašto ste ostavili sve i došli ovamo da budete nepoznati i mali. Ne znam, ali tu mora biti neka sila…»

Zašto se svećenici i časne sestre odriču vlastite obitelji da bi služili dobru vjernika? Zašto se vi majke i očevi toliko žrtvujete za svoju djecu. Zašto su mnoga djeca tako pažljiva prema svojim roditeljima pa i onda kad ostare i obole, kad postanu i senilni i nestrpljivi? Zašto se još uvijek toliki učitelji, profesori i privrednici - ljudi iz različitih zvanja neumorno trude oko dobra drugih, a da zato uopće nisu adekvatno nagrađeni? Zašto se liječnici i medicinsko osoblje zadnju godinu izlažu tolikim opasnostima da bi pomogli i spasili bolesne? Zašto? Možda je najbolji baš ovaj odgovor: «Tu mora biti neka sila.» Zapravo znamo tu je sila Božja, Sila Duha Svetoga, to je «sila ljubavi.»

Ne prezirimo zato nikada silu ljubavi i ne trnimo nikada duha Božjeg u nama. Odlučimo se i danas srcem, dušom i životom potpuno pripadati izabranom stadu Božjemu čiji je pastir uskrsli Gospodin. Amen.

 

Propovijedi

svibnja 02 2021
tra 04 2021