6. svibnja 2018.
Ulazna pjesma
Ugodnu vijest oglašujte, neka se čuje, objavljujte do nakraj zemlje: Gospodin izbavi narod svoj, aleluja! (usp. Iz 48, 20)
Zborna molitva
Udijeli nam, svemogući Bože, neoslabljenim zanosom slaviti ove dane u čast uskrslom Gospodinu, da Kristov spomen bude djelatan u našem životu i radu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve vine k tebi i naša molitva. Očisti nas svojom milošću i uskladi nam srce s otajstvima tvoje velike ljubavi. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvajte, govori Gospodin. I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek, aleluja. (Iv 14, 15-16)
Popričesna molitva
Svemogući vječni Bože, ti nas Kristovim uskrsnućem obnavljaš za vječni život. Umnoži u nama plod vazmenog otajstva i ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 10, 25-26.34-35.44-48
I na pogane se izlio dar Duha Svetoga.
Čitanje Djela apostolskih
Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije ususret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.« Dok je Petar još govorio, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja koji dođoše zajedno s Petrom začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 98, 1-4
Pripjev: Pred poganima objavi Gospodin spasenje svoje!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Drugo čitanje 1Iv 4, 7-10
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola Ljubljeni! Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne pozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedino rođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 14, 23
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, govori Gospodin: i Otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći.
Evanđelje Iv 15, 9-17
Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam:da ljubite jedni druge.«
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
Ljubite jedni druge!
Ljubav je jedna od velikih tema Ivanova evanđelja, ali i njegovih poslanica. U devet redaka Ivanova teksta ništa manje već devet puta spomenuta je bilo imenica ljubav bilo glagol ljubiti. Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je u pitanju nepotrebna i suvišna inflacija te riječi, kao što je to slučaj s rječnikom suvremenog čovjeka. Štogod se danas o ljubavi više govori, pjeva ili piše čini se kao da je prave ljubavi sve manje.
Uz Ivanov tekst povezana je još jedna moguća poteškoća. Isus svojim učenicima zapovijeda ljubav: «Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge» (15,17). Iskustvo života nas uči da se ljubav može darovati i primiti, ali nikako zapovjediti. Takva zapovijed jednog čovjeka drugom čovjeku naišla bi u najmanju ruku na čuđenje i nevjericu. Što je onda s Isusovom zapovijedi? Kako ćemo to shvatiti?
Isusovu zapovijed ne možemo uzeti izolirano, kao rečenicu za sebe. Njoj prethodi podsjećanje što je Isus učinio za učenike: «Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas»…»Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio» (15,9.12. Ako se te rečenice uzmu ozbiljno kao što su izrečene, onda se samo uvjetno može govoriti o Isusovoj zapovijedi. To je zapravo samo podsjećanje da je ljubav životna veza Oca i Sina, na jednoj te Sina i onih koje mu je otac dao, na drugoj strani, pa je posve logično da samo ona može jamčiti pravo zajedništvo učenika.
Ivanova poslanica, koja se može smatrati najboljim komentarom njegova evanđelja, temu ljubavi razvija dalje, ističući kako je ljubav božanskog porijekla, jer Bog je sama ljubav. «Ljubljeni! Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav» (1 Iv 4,7-8). Sveto pismo redovito govori o Bogu ističući njegova djela. Uspoređujući ga s čovjekom, ono nam kaže što Bog jest i što nije, ali zasigurno ovdje imamo najkraću i najbolju definiciju Božje biti: «Bog je ljubav». Ali to nije rečeno u sklopu učenja o Bogu, već o čovjeku i njegovu ponašanju. Ako zapovijed ljubavi proizlazi iz same biti Boga koji ljubi čovjeka, onda se «zapovijed» ljubavi ne smije shvatiti kao nekakav dodatak vjeri, već je ona njezin najlogičniji sadržaj.
Donositi rod u ljubavi
Isus nije bio nikakav površni sanjar, niti ga je evanđelist zanesenjački shvatio i protumačio. Isus znade da se ljubav ne dokazuje trenutačnim izlijevanjem osjećaja već proživljenom vjernošću ljubljenoj osobi. U slučaju učenika to je njihova vjernost njegovim zapovijedima i spremnost vršiti te zapovijedi. Opet je istaknut dublji razlog koji opravdava to očekivanje. Te zapovijedi nisu nikakav hir ili diktat, kao što je slučaj u odnosu gospodara prema robu. Taj odnos daleko je nadmašen u povezanosti Isusa i njegovih učenika, jer to je odnos prijateljstva: «vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga» (Iv 15,15).
Iz iskustva znademo da njegovanje prijateljstva nije nimalo lako: svako prijateljstvo obvezuje. Za prijatelja se uvijek mora imati vremena, pažnje i razumijevanja. Upravo to Isus očekuje od svojih, a to će donijeti svoj rod po kojem će svijet učenike prepoznavati kao Isusove. Ta spoznaja da je Isus prije ljubio njih i da ih je nazvao svojim prijateljima jest pokretačka snaga učenicima da se ne boje svojih ljudskih granica i slabosti, jer Isus je i «pomirnica za grijehe naše» (1 Iv 4,10).
Već je puno prije Isusa grčki mislilac Platon pokušao protumačiti tu suprotnost veličine Božje i siromaštva ljudske ljubavi. Ljubav, po Platonu, potječe iz povezanosti boga Porosa koji je bog bogatstva, i božice Penije koja je utjelovljenje siromaštva. Zato ljubav poznaje i obilje i manjkavost, ispunjenje kao i neispunjenu čežnju, radost i patnju, cijeli raspon između čovjekove ushićenosti do neba i njegove posvemašnje potištenosti. Ljubav cvijeta, ali i vene, ona je besmrtna i prolazna u isto vrijeme. Ona se utjelovljuje u jednom jedinom trenutku životne sreće, da bi se opet nakon toga pojavila u svem svojem nemiru.
Sve se to događa u životu Isusova vjernika koji je kadar oduševiti se njegovom zapovijedi ljubavi i tu ljubav učiniti mišlju vodiljom u svom djelovanju. I onda kad mu se učini da je u posjedu Isusova prijateljstva zbog radosti koja prati vršenje njegovih zapovjedi, on je još uvijek samo na početku, jer ostaje trajnim dužnikom Isusove ljubavi prema njemu. Isusovu zapovijed ljubavi ne možemo staviti na istu razinu s drugim zapovijedima, za koje možemo reći da smo ih u određenim prilikama života vršili ili nismo vršili. Ljubav se ne može pretvoriti u djela koja od vremena do vremena činimo, već kao životni stav Isusova učenika mora prožimati sva njegova djela.
Molitva vjernika
Braćo i sestre, nebeskomu Ocu, koji nas je u Kristu do kraja ljubio, izrecimo svoje prošnje, sjedinjene u jedan vapaj Crkve:
Obnovi nas u ljubavi svojoj, Gospodine.
- Za Crkvu u svijetu: daj da uvijek bude otvorena vodstvu tvoga Duha te uvijek bude jasan znak Kristove blizine svakomu čovjeku, molimo te.
- Za sve kršćane: da nasljedovanjem Kristove ljubavi nadvladaju sve podjele među ljudima te budu graditelji novoga svijeta, ispunjena Božjim mirom i pravednošću, molimo te.
- Za našu djecu i mlade koji se s tobom tješnje združuju po sakramentima potvrde i euharistije: da uvijek vjerno čuvaju dar vjere i trajno rastu u predanju tebi, molimo te.
- Za nas ovdje sabrane: daj da mjera svega našega djelovanja bude ljubav, nesebična kao što si nas sâm beskrajno ljubio, molimo te.
- Za preminulu našu braću i sestre: po snazi svoje ljubavi nagradi ih vječnim zajedništvom s tobom, molimo te.
Svemogući Bože, daj nam spoznati ljubav u kojoj nas ne prestaješ ljubiti i pomozi da ti vjerni ostanemo ljubeći ljude koje stavljaš na naš životni put. Po Kristu Gospodinu našemu.