Ulazna pjesma
Puna je zemlja dobrote Gospodnje, Gospodnjom su riječju nebesa sazdana, aleluja!
(Ps 33, 5-6)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika: nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Udijeli nam, molimo, Gospodine, da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima.
U njima nas trajno ispravljaš: daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Uskrsnu Pastir dobri koji život svoj položi za svoje ovce, aleluja.
Popričesna molitva
Pastiru dobri, pogledaj svoje stado otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina i vodi ga na svoje vječne pašnjake. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 13, 14.43-52
Obraćamo se, evo, poganima.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. I mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za njima,koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: ’Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do na kraj zemlje.’«
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 100, 2.3.5
Pripjev: Njegov smo narod i ovce paše njegove.
Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!
………………
Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
……………..
Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Drugo čitanje Otk 7, 9.14b-17
Jaganjac će biti pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh: eno velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. I reče mi jedan od starješina: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.«
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 10, 14
Ja sam pastir dobri, govori Gospodin, i ja poznajem ovce svoje i mene poznaju moje.
Evanđelje Iv 10, 27-30
Ja ovcama svojim dajem život vječni.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Glas pastira
Ovaj slikovit i ponešto arhaičan govor o odnosu pastira i ovaca možda će modernom čovjeku predstavljati stanovitu poteškoću, jer većina ljudi nema više iskustva ni pastira ni stada, a pogotovo njihova prisnog odnosa (usp. Iv 10,27-30). Zato ta slika ne može danas ni izbliza imati onu snagu koju je imala u Isusovo vrijeme. Suvremeni čovjek koji nikad nije izbliza promatrao stado ne može ništa znati o psihologiji odnosa pastira i njegova stada, kao i o odnosu unutar samog stada. U Isusovo vrijeme to je bilo drukčije.
No nije poteškoća samo u nepoznavanju nekadašnjih uvjeta života. Ne smije se zanemariti ni mišljenje brojnih suvremenika da njima ne treba nikakav pastir, modernim jezikom rečeno, nikakav predvodnik ili vođa, pa njima ova slika nema što reći. U toj težnji za što većom neovisnošću o drugima ljudi nisu ni svjesni u kolikoj su mjeri predmet tuđeg planiranja, testiranja i manipuliranja, a da toga nisu ni svjesni. To već počinje sa sve rafiniranijom reklamom koja doslovce ispunja sav naš dan, potičući u nama nesvjesne želje za kupovanjem, konzumiranjem i uživanjem, pa sve do ideološke i političke propagande koja čovjeka pretvara u broj i dio manipulirane mase. U tom smislu današnji čovjek uopće nije slobodan, već je u mnogočemu uvjetovan.
Nasuprot tome, u današnjem evanđelju pred nas stupa Isus u slici dobroga pastira koji osobno i toplo govori o odnosu prema svojim ovcama. On ih poznaje, a one slušaju njegov glas i idu za njim. On im predstavlja sigurnost i zaštitu i obećava im život vječni. Te riječi su samo manji dio velikog govora u koji je evanđelist ugradio i druge važne motive: sliku dobrog pastira nadopunjuje slika ovčinjaka u kojem ovce nalaze svoju sigurnost, odnosno slika vrata kroz koja slobodno ulaze i izlaze. Nadalje, u istom govoru istaknuta je suprotnost pastir – lopov, odnosno pastir – najamnik kao i motiv međusobnog poznavanja i povjerenja pastira i ovaca.
Crkva kao mjesto sigurnosti
Slika pastira i stada imala je u Isusovo vrijeme svoju dugu tradiciju. Ona je već u Starom zavjetu primjenjivana na odnos Boga i njegova naroda, ali i na odnos naroda i njegovih vođa. Mojsije je prikazan kao «pastir stada svojega» (Iz 63,11), ali očito drugi vođe naroda nisu bili kao Mojsije, pa Bog poručuje preko proroka: «Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!» (Ez 34,11.). Narod je duboko osjećao tu Jahvinu skrb za svoj narod, a psalmist ju je lijepo opjevao:
«Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju» (Ps 23,1-3).
Kant je za ovaj psalam rekao: «Sve knjige koje sam pročitao nisu mi pružile toliko utjehe koliko mi je pružila ova riječ Biblije». To se u još većoj mjeri može reći za Isusovu riječ iza koje on stoji cijelim svojim životom. Evanđelisti ističu kako se znao sažaliti nad narodom, «jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira» (Mt 9,36). Isus sebi ne uzurpira pravo pastira već ga stječe dajući «svoj život za ovce» (Iv 10,11.17).
Današnje vrijeme puno je beskrupuloznih manipulatora ljudima koji ne biraju sredstva u namjeri da zagospodare čitavim čovjekom, a sve pod krinkom velike brige za čovjeka. U šumi njihovih umiljatih i sladunjavih glasova Isusov učenik znade uvijek čuti i razabrati glas svoga Učitelja, Dobrog pastira koji mu jamči pravu sigurnost. S razlogom je napisala poznata ruska disidentkinja Tatjana Goričeva, koja je 1980. morala, zbog svoje vjere, napustiti tadašnji Sovjetski savez: «Crkva je danas jedino mjesto gdje se može naći ljepota, istina i duhovna snaga u beznadnoj pustinji laži». Dakako, Crkva će to biti u onolikoj mjeri koliko se u njoj bude jasno čuo glas Dobrog pastira, a oni kojima je povjerena pastirska uloga budu se ugledali u njega i po uzoru na nj budu spremni založiti i svoj život za povjerene im ovce.