Ulazna pjesma
Ti, Gospodine, ljubiš sva bića, i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće, jer ti si Bog naš. (Mudr 11,24–25.27)
Zborna molitva
Gospodine, započinjemo korizmu posta, molitve i bratske ljubavi. Udijeli nam jakost protiv navala duha zloće i ustrajnost u dobrim djelima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, na početku korizme prinosimo ti ovu žrtvu. Molimo te da nam djela pokore i ljubavi ukrote zle požude te čisti od grijeha proslavimo muku tvoga Sina. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Onaj što o Zakonu Gospodnjem misli dan i noć u svoje vrijeme plod donosi. (Ps, 1,2-3)
Popričesna molitva
Gospodine, primljena otajstva nek nam pomognu u korizmenom zalaganju da naši postovi budu tebi mili a nama ljekoviti. Po Kristu.
Prvo čitanje (Jl 2,12-18)
Razderite srca, a ne halje svoje!
Čitanje Knjige proroka Joela
»Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć.«
Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Gospodinu, Bogu našemu! Trubite u trublju na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe, a nevjesta iz odaje. Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Gospodnje. Neka mole: »Smiluj se, Gospodine, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?« Tad Gospodin, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam (Ps 51,3-6a.12-14 i 17)
Pripjev: Smiluj se, Gospodine, jer sagriješismo!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
……………
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom!
……………
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Drugo čitanje (2Kor 5,20–6,2)
Pomirite se s Bogom… Evo, sad je vrijeme spasa!
Čitanje Druge poslanice svetog Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Kristovi smo poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. Kao suradnici opominjemo vas da ne primite zaludu milosti Božje. Jer on veli: »U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti«. Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa!
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja (Ez 33,11)
Nije meni do smrti bezbožnikove, govori Gospodin, nego da se obrati i živi.
Evanđelje (Mt 6,1-6.16-18)
Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.
Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.
I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Fra Ivan Dugandžić: ČISTA SRIJEDA
Snaga riječi i simbola
Svojim jednostavnim obredom pepeljenja Čista srijeda vrlo znakovito i vrlo snažno uvodi u smisao korizmenoga vremena kao vjerničke priprave na blagdan Uskrsa. Posipanje glave pepelom već je u Starom zavjetu označavalo čin čovjekove duboke poniznosti pred Bogom i spremnosti posve se osloniti na njega. Na glas kako asirski vojskovođa Holoferno kani napasti Jeruzalem, «svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše ničice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda» (Jdt 4,11;usp. Jš 7,6; Jdt 9,1; Est 4,1.17).
Koreći nevjeru galilejskih gradova i uspoređujući ih s pokvarenim gradovima Sodomom i Gomorom, Isus također govori o kostrijeti i pepelu kao znakovima čovjekove spremnosti na pokoru i obraćenje (usp. Lk 10,13; Mt 11,21). Tu simboliku pepeljenja prati jasna Isusova riječ s obzirom na pravi stav Isusova učenika pred Bogom. On se očituje u novom načinu dijeljenja milostinje, u drukčijem prakticiranju propisanih molitava i u novom shvaćanju posta. U čemu je ta novost? Ponajprije u tome da Isusov učenik prizna Božju svetost i da sve to čini iz najčistijih pobuda, da se samo Bogu svidi i da samo od njega očekuje priznaje, a ne i od ljudi. Na to cilja i poziv kojim je Isus završio svoju pouku u antitezama: «Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!» (Mt 5,48).
Dakle, pred Isusovim učenikom kao ideal stoji sam Bog i njegovo ponašanje. Zato je on pozvan da se u prakticiranju najvažnijih vjerskih dužnosti, davanja milostinje, molitve i posta uzdrži od svake sebičnosti i potrebe da se svidi ne samo Bogu već i ljudima. U protivnom imat će samo plaću u varljivom priznanju ljudi, ali ne i kod Boga (usp. Mt 6, 1.4.6.18). To je dobro imati na umu kroz Korizmu kako bi sva naša djela pokore bila Bogu ugodna.
Biti dosljedan
Isusova pouka o pravoj milostinji, molitvi i o pravom načinu posta, dala bi se sažeti u kratku riječ: treba biti dosljedan! Upravo na to cilja Isusovo upozorenje: «Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima, da vas oni vide. Inače nema vam plaće kod vašeg Oca koji je na nebesima» (Mt 6,1). Ne smijemo pogrešno shvatiti tu riječ. Isus zasigurno ne želi da se odvojimo i izoliramo od ljudi, njegov naglasak je na drugom dijelu rečenice: «da vas oni vide». Naša namjera mora biti da nas vidi samo Bog i da zbog njega sve činimo. Nije ništa negativno u tome, ako nas možda i ljudi zapaze, već u našem nastojanju da nas svakako zapaze i da nam odaju priznaje.
Dostojevski u svom poznatom romanu «Bijesovi» ovako razmišlja o čovjeku: «Sav zakon ljudskog života sastoji se u tome, da se čovjek uvijek može prignuti pred nečim neizmjerno Velikim…To neizmjerno Veliko i Beskrajno čovjeku je potrebno kao i ovaj mali planet na kojem živi…Čak i najgluplji čovjek ima potrebu za nečim Velikim». Upravo zato svaki čovjek osjeća potrebu za molitvom, da u sabranosti stane pred raspelo u crkvi ili pokraj puta, ili možda da klekne pred tabernakul u prepunoj crkvi i otvori svoje srce Bogu. Ne treba od toga bježati, već samo paziti da se to ne čini zbog prolaznika i onih nazočnih u crkvi. Važno je pritom misliti na Boga a ne na njih.
Post je jedan od najboljih načina da se čovjek svidi i Bogu i da onim što je uštedio posteći pomogne potrebnima. Isus upozorava samo na to da te potrebe i dobre namjere ne budu zasjenjenje isto tako u čovjeku trajno prisutnom potrebom svidjeti se i ljudima i dobiti priznanje od njih. Zato treba učiniti sve da svoju milostinju uvijek dajemo tako «da ne zna ljevica što čini desnica» (Mt 6,3), da naša molitva ne bude puko blebetanje, kao što je bio slučaj u pogana (6,7) i da ljudi ne moraju znati kako teško postimo (6,18).