DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU B

lip 02 2018 Miriam

3. lipnja 2018.

Ulazna pjesma
Pogledaj me i smiluj se meni, Gospodine, jer osamljen sam i nevoljan. Vidi nevolju moju i muku i prosti sve grijehe moje. (Ps 25, 16.18)

Zborna molitva
Tvoj se promisao, Gospodine, u odlukama ne vara: ukloni što nam je štetno, udijeli što pomaže za vremeniti i vječni život. Po Gospodinu.

Darovna molitva
S pouzdanjem i darovima, Gospodine, pristupamo tvom oltaru da služimo tvojim otajstvima. Molimo te, obdari nas milošću i očisti od grijeha. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit: prikloni mi uho i čuj riječi moje. (Ps 17, 6)

Popričesna molitva
Gospodine, ti has hraniš tijelom i krvlju svoga Sina: vodi nas svojim Duhom da te ne priznajemo samo riječju i jezikom, već djelom i istinom te zaslužimo ući u kraljevstvo nebesko. Po Kristu.

Prvo čitanje   Pnz 5, 12-15
Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj!

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Ovo govori Gospodin: »Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti kakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Go­spodin, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 81, 3-8a. 10-11a

Pripjev:   Kliknite Bogu, jakost našoj!

Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!

Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.

»Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio
i ja te izbavih.

Nek ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta.«

Drugo čitanje   2Kor 4, 6-11
Život se Kristov u tijelu našem očituje.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Bog koji reče: »Neka iz tame svjetlost zasine!«, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   usp. Iv 17, 17b.a
Gospodine, tvoja je riječ istina; posveti nas u istini.

Evanđelje   Mk 2, 23 – 3, 6
Sin Čovječji gospodar je i subote.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?« Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sveće­nika; a on dade i svojim pratiocima?« I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!« Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom ­dopušteno ­činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili ­pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelo­šću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Čovjek pred zakonom

Pravo i zakon temelj su svakog zajedničkog života. Tamo gdje se gazi tuđe pravo i krše zakoni nema demokracije i slobode. Tu vlada bezakonje i anarhija. Slično je i u ćudorednom životu. Ako se čovjek drži Božjeg zakona, u njegovu životu vlada mir i sreća. U protivnom vlada nered i nemoral. Zato je vrlo važno poštivati zakone na svim razinama, i ljudske i Božje.

No evanđelje nam uvijek iznova otkriva kako Isus nije imao problema s onima koji su živjeli mimo zakona, već upravo sa strogim čuvarima zakona. Farizeji su ponajprije nastojali u vlastitom životu opsluživati sve propise Mojsijeva zakona, ali su i budno pratili, čine li i ostali tako. S onima koji su bili drukčiji od njih bili su nemilosrdni. I jer se Isus nije obazirao na jedan, očito beznačajan propis, bilo je to dovoljno da se, skupa s herodovcima, dadnu na vijećanje kako da ga pogube. Tako već na početku njegova javnog djelovanja izbija sukob koji će ga stajati života. Pred Pilatom oni će nepopustljivo ponavljati: «Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti» (Iv 19,7).

U čemu je bio nesporazum između Isusa i farizeja? Svojim fanatičnim zauzimanjem za Mojsijev zakon farizeji nisu ni bili svjesni kako ga često izokreću u njegovu suprotnost. Božji zakon, dat po Mojsiju, koji je imao za cilj zaštititi prostor slobode u koji Bog izvodi svoj narod iz egipatskog ropstva, oni su svojim fanatičnim formalizmom pretvarali u besmislen teret koji nije bilo lako nositi. Zato ih Isus mora podsjetiti da je «subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote» (Mk 2,27). Njih koji su bili uvjereni da su svojom vjernošću Zakonu vođe drugima Isus će u jednoj drugoj prigodi, bez imalo uvijanja, nazvati «slijepim vođama» (Mt 15,14).

Ta zaslijepljenost nije nestala s nestankom farizeja. Ona se katkada može vidjeti i u ponašanju nekih kršćana. Naglašavajući da se subotom ne smije ništa raditi farizeji su zaboravljali da je smisao subote u slavljenju Boga, a ne u neradu. Danas su mnogi kršćani nedjelju pretvorili u radni dan, ne zato što im ne bi trebao odmor ili što bi morali raditi svaki dan, već jednostavno zato što su prije toga prestali častiti Boga slaveći u zajednici vjernika euharistiju. Sličnost s farizejima je u tome što ni jednima ni drugima nije na prvom mjestu slava Božja, a razlika u tome što je farizejima Zakon bio sve, a ovima ništa.

Ljubav je ispred zakona

Ključ za razrješenje nesporazuma između farizeja i Isusa nalazi se u njegovu pitanju: «Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?» (Mk 3,4). Isusovo načelo «činiti dobro» u konkretnom slučaju znači pomoći čovjeku s usahlom rukom, a «činiti zlo» znači ostati ravnodušan na njegovu nevolju, što farizejima očito nije bio problem. Njima je jedini problem bio vjernost zapovijedi da se subotom ne smije ništa raditi, pa ni liječiti. Kad je riječ o kršćanskoj nedjelji, opet je u pitanju život, ali onaj još važniji od tjelesnog, život duše. Taj život kršćanin crpe u euharistijskom slavlju i zato za nj nije važno samo nedjeljom ne raditi već, zajedno s drugima slaviti.

Tu dotičemo jedno novu, za kršćanski život bitnu dimenziju, naime ljubav. Nije dosta samo vjernost zapovijedima, makar se radilo i o onim najvažnijim koje uređuju naš odnos prema Bogu i prema drugom čovjeku, već je potrebno da to bude iz ljubavi. Evanđelje se ne može svesti na zakone i zapovijedi. Ono je uvijek ponuda i poziv, a temelj mu je Božja neizmjerna ljubav prema čovjeku na koju čovjek može odgovoriti samo ljubavlju. Tu onda nema mjesta nikakvom formalizmu i minimalizmu. Tu se ne postavlja pitanje: što još smijem propustiti ili učiniti, a da ne sagriješim? Kršćanin uvijek treba biti okrenut prema evanđeoskom idealu i nastojati mu se što više približiti. A taj ideal nije nitko drugi već Isus Krist.

Kršćanstvo je često besplodno upravo zato što je i previše svedeno na zapovijedi i zabrane, na opću etičnost, po čemu je kršćanin jednak čestitom nevjerniku. A Evanđelje je puno više od opće etičnosti. Ono čovjeka želi suočiti s Bogom dobrote i ljubavi i u njemu samom stvoriti prostor za dobrotu i ljubav koje neće biti zapovjeđene. Kršćanstvo ne smije biti samo bojažljivo čuvanje od grijeha, već trajni proces rasta u dobru. Sloboda za koju nas je Krist oslobodio (usp. Gal 5,1s) jest mogućnost trajnog opredjeljenja za ono što je Božje i što koristi drugom čovjeku.

Isus naglašava da je ljubav duša svega Zakona (usp. Mt 22,34-40), a Pavao kaže da je ona veća i od vjere i od nade (usp. 1 Kor 13). A ljubav se ne da zapovjediti. Za nju se čovjek može samo slobodno opredijeliti, dakako ako je prethodno svjestan koliko Bog ljubi njega. Zato ona u kršćanstvu mora uvijek biti ispred i iznad svakog zakona.

Molitva vjernika

Slaveći Dan Gospodnji izručimo nebeskomu Ocu svoje živote i svoje vrijeme i zamolimo ga da nam bude svjetlo na putu kroz svijet. 

  1. Okrijepi mudrošću svoga Duha Crkvu koja hodočasti prema nebeskoj domovini: daj da uvijek bude vjerna istini evanđelja te svjedočanstvom života objavljuje tvoju dobrotu svim ljudima, molimo te.
     
  2. Budi svjetlo papi našemu Franji i svim pastirima Crkve: okrijepi u njima duh vodstva u službi upravljanja, naučavanja i posvećivanja, kako bi sav tvoj narod rastao u vjeri i u ljubavi koja obnavlja svijet, molimo te.
     
  3. Obnovi vjeru u našemu narodu: daj da kao vjernici prepoznamo vrijednost Dana Gospodnjega i čuvamo njegovu svetost, kako bi iz zajedništva s tobom raslo svako naše zajedništvo i svako djelo obnove, molimo te. 
     
  4. Nadahni svojom ljubavlju roditelje u zadaći koju im povjeravaš: ohrabri ih za radost služenja i za odgovornost pred darom života, kako bi obitelji bile oslonac budućnosti našega naroda, molimo te.
     
  5. Budi milostiv našoj pokojnoj braći i sestrama: oslobodi ih od krivnje grijeha i daj da budu dionici tvoje vječnosti, molimo te.

Usliši nebeski Oče molitve svoje zajednice. Rasvijetli nas svojim Duhom da uvijek spoznajemo ono što je dobro i istinito te budemo nositelji ljubavi prema svakom čovjeku.  Po Kristu Gospodinu našemu.