Ulazna pjesma
Pogledaj, Gospodine, na Savez svoj, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek.
Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, ne zaboravi vike onih koji te zazivaju. (Ps 74, 20.19.22-23)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio. Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duha pretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje, za život svijeta, govori Gospodin. (Iv 6, 52)
Popričesna molitva
Gospodine, pričestilismo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine. Po Kristu.
Prvo čitanje Mudr 18, 6-9
Čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas pozvavši nas k sebi.
Čitanje Knjige Mudrosti
Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti
tvoji jednako snose i dobra i pogibelji.
I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 33, 1.12.18-20.22
Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!
Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!
……………….
Evo, oko je Gospodnje
nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju
u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
………………..
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama
kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje Heb 11, 1-2.8-19
Iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo:
Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i prido-šlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Mt 24, 42a.44
Bdijte i budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi!
Evanđelje Lk 12, 32-48
I vi budite pripravni!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.«
»Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.«
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!«
»A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«
»No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.«
»I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati. «U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić
Ne boj se, malo stado!
Na prvi pogled Isusova riječ kao da sadrži višestruku nelogičnost. Ako pođemo od općepoznatog iskustva da se ljudi osjećaju sigurnima kad su brojčano nadmoćni i kad su materijalno dobro situirani, moramo se pitati, na čemu Isus temelji svoju riječ ohrabrenja neznatnoj skupini svojih sljedbenika od kojih još k tome traži da prodaju i ono što imaju? Sve manjine, i nacionalne, i vjerske, i kulturne osjećaju se nesigurnima, a često i ugroženima od većine. Zato nerijetko traže saveznike u sličnim skupinama da bi se osjećale jačima. Danas se zrelost neke demokracije mjeri upravo stupnjem sigurnosti koju uživaju njezine manjine. Isus nije mislio na taj oblik sigurnosti i zaštićenosti svoga «malog stada» niti ih je upućivao da traže saveznike s kojima bi se osjećali sigurnijim. Jedini izvor njihove sigurnosti jest u neopozivoj odluci Oca nebeskoga da im dade Kraljevstvo (12,32).
I prije Isusa u Bibliji odzvanja Božja riječ ljudima: Ne boj se! Koga god Bog poziva u svoju službu i namjenjuje mu tešku zadaću, daje mu i obećanje: Ne boj se! Ja ću biti s tobom. S tim obećanjem Bog šalje Mojsija moćnom faraonu da od njega traži oslobođenje za svoj narod (usp. Izl 3,7-12); na isti način hrabri svoga proroka kojemu se čini preteškim poslanje što mu ga je namijenio (usp. Jr 1,4-8). Tu istu riječ ohrabrenja Bog po anđelu upućuje Mariji u trenutku kad ona ne shvaća što se s njom događa (usp. Lk 1,30). Biblijski Bog čovjeka uvijek poziva na slobodu i oslobađa ga svakog nepotrebnog straha. A to je posve suprotno od onog što su zlonamjerni «prosvjetitelji» tvrdili, da religija i strah uvijek idu zajedno.
Zajednica Isusovih učenika bila je «malo stado» u židovstvu koje nije prihvatilo Isusa, ali je ipak neustrašivo svjedočila za nj. Prešavši uskoro granice židovstva, Crkva je bila «malo stado» u moru poganskog svijeta Rimskog carstva sve do cara Konstantina. Danas, kad se Crkva u mnogim dijelovima svijeta od narodne Crkve ponovo pretvara u manje zajednice vjere, ponovo je aktualna Isusova riječ: «Ne boj se, stado malo!» Svoju sigurnost ona ne smije temeljiti na brojnosti i savezništvu s moćnima, već jedino na vjernosti Isusu, trajno se pitajući, je li i u današnjim uvjetima života «sol zemlji» i «svjetlo svijetu» (Mt 5,13s).
Budite pripravni!
Uz Isusovo ohrabrenje «malom stadu» da se ne treba bojati nerazdvojivo ide i poziv na trajnu budnost, što također treba ispravno shvatiti. Nije tu riječ o onoj vrsti budnosti koju u čovjeku rađa nesigurnost i strah pred budućnošću, što danas možemo često promatrati. Nije to budnost koja se hrani prognozama, predviđanjima i horoskopima, već nešto posve drugo. Isusov poziv na budnost zapravo smjera na sadašnjost kršćanskog života. On se opet služi jednom malom, ali u svojoj izražajnosti snažnom prispodobom koja govori o slugama kojima je gospodar povjerio svoje blago da njime upravljaju do njegova povratka. U toj priči on polazi od tadašnjeg društvenog poretka u kojemu je svaka imućnija kuća, uz članove obitelji, imala i svoje vlastite robove. Oni nisu bili samo jeftina radna snaga, već im je često povjeravana i uprava nad dobrima njihova gospodara, dakako uz njihovo znanje i svijest da će u svoje vrijeme polagati račun o svome upravljanju.
Petar kao da sluti da se ta Isusova riječ u prvom redu odnosi na Apostole, ali on želi biti posve siguran pa pita: «Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?» (Lk 12,41). Doista tu riječ moraju posebno ozbiljno uzeti ponajprije današnji biskupi i svećenici kojima je povjereno upravljanje u Crkvi, u njoj se može prepoznati i svaki obični vjernik, jer svatko ima neku odgovornost za druge. Roditeljima je tako povjerena briga za djecu, djeci za roditelje, odgojiteljima za njihove gojence, učiteljima za učenike, liječnicima za bolesnike itd. Svi oni u svojoj službi djeluju po Božjoj volji, a oni koji su vjernici još i po Božjem poslanju. Zato za sve njih vrijedi Isusovo upozorenje da budu budni i pravedni kako bi primili i obećanu nagradu.