Ulazna pjesma
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!« Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. (Ps 27, 8-9)
Zborna molitva
Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenoga Sina. Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha, da se radujemo s gledanja tvoje slave. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Molimo te, Gospodine, da ova žrtva izbriše naše krivice te nam dušu i tijelo posveti za slavlje vazmenih blagdana. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. (Mt 17, 5)
Popričesna molitva
Gospodine, primili smo otajstva proslave tvoga Sina. Primi našu hvalu što nam već na zemlji daješ dijela s nebesnicima. Po Kristu.
Prvo čitanje Post 15, 5-12.17-18
Bog sklapa savez s vjernim Abrahamom.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu se u pravednost.
I reče mu Gospodin: »Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« Abram upita: »Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.« Sve mu to Abram donese i rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticâ nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san i obuze ga jeza, mrak velik. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 27, 1.7-9.13-14
Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
…………..
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«
………….
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!
………….
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Drugo čitanje Fil 3, 17 – 4, 1
Krist će nas suobličiti tijelu svomu slavnomu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja
Iz sjajnog oblaka začu se Očev glas: Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!
Evanđelje Lk 9, 28b-36
Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane:
Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj.
I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Fra Ivan Dugandžić:
Brdo preobraženja
Kakva suprotnost u odnosu na evanđelje od prošle nedjelje! Umjesto Isusa izvrgnuta drskom napastovanju đavla, danas ga promatramo uronjena u svjetlo Očeve blizine. I kao što je izvješće o kušnji bilo puno simbolike i dubokih teoloških poruka, isto vrijedi i za izvješće o Isusovu preobraženju. To vrijedi za brdo koje je u Starom zavjetu mjesto Božje objave i njegove blizine čovjeku (Izl 19,17-20), za svjetlo koje je u Bibliji mjesto Božjeg boravka (1 Tim 6,16), kojim se on «zaogrće kao plaštem» (usp. Ps 104,2), ali i za svjedoke tog čudesnog prizora, Mojsija i Iliju koji kao svjedoci objave igraju veliku ulogu i u Novom zavjetu.
Stefan Zweig je napisao autobiografsku knjigu pod zanimljivim naslovom «Zvjezdani trenuci čovječanstva». U povijesti čovječanstva koja je u velikoj mjeri obilježena stradanjem, ratovima i različitim katastrofama pisac otkriva i zvjezdane trenutke, vremenska razdoblja u kojima je vladao mir i kad su ljudi uživali blagostanje, kad je svijet bio obilježen nadom. U takve trenutke on posebno ubraja pojavu Isusa Krista, njegov život i njegovo učenje koji su svijetu podarili više svjetla i nade nego sve drugo zajedno.
Polazeći od današnjeg evanđelja, mogli bismo reći da je i sam Isus imao zvjezdani trenutak svoga života. On ide u Jeruzalem, ali zasigurno sa strahom, jer tamo ga čeka prezir, odbačenje i osuda. Zato za trenutak prekida svoje putovanje i povlači se u molitvu kako bi svoj strah povjerio Ocu. Evanđelist Luka, koji je u svom evanđelju puno jače od drugih evanđelista naglasio važnost molitve u Isusovu životu, i ovdje povezuje molitvu s njegovim preobraženjem na gori. Za vrijeme svoje molitve Isus doživljava duboko iskustvo Očeve blizine, oboružava se novom snagom i nastavlja odlučno svoj put.
U molitvi
Isus nije planirao nikakvo preobraženje, niti se zato odvojio od ostalih učenika. On se na brdo povlači iz jednog jedinog razloga, da se moli. To je činio uvijek kad se nalazio pred nekom važnom odlukom. A ovo je bila odluka njegova života: hoće li ustrajati na putu, unatoč tome što ni učenici ne razumiju taj put i pokušavaju ga od njega odvratiti? Mojsije i Ilija, koji se pojavljuju kao svjedoci Isusova preobraženja, također su prošli slične kušnje i imali snažno iskustvo Božje blizine i obećanje njegove vjernosti, pa zato i mogu biti vjerodostojni svjedoci.
Poruka Isusova preobraženja za nas je u tome da i mi rješenje svih svojih nevolja i poteškoća života tražimo u susretu s Bogom u molitvi. Kad ne vidimo izlaza, kad nam ne mogu pomoći ni najdraži ljudi, to još ne znači da smo sami. Bog čeka da njemu povjerimo svoj životni put i svoje nevolje. Ne da grčevito tražimo da bude kako smo mi isplanirali, nego – po Isusovu primjeru – spremno osluškujući što je njegova volja s nama.
Može nam biti poučan primjer koji u svojoj knjizi donosi jedan njemački liječnik, uvjereni katolik. U bolnicu je hitno dopremljena žena u stanju visoke trudnoće, majka četvero djece. Nastale su komplikacije koje ugrožavaju i njezin život i život djeteta. Liječnici su poduzeli sve što je u njihovoj moći, ali još uvijek nije sigurno da će sve dobro završiti. Njezin muž se oprašta od nje i vraća djeci koja ga čekaju kod kuće. Ona mu kaže da pozdravi djecu i da ih u njezino ime blagoslovi, a on joj uzvraća pitanjem: «Možeš li u svemu tome još razumjeti Boga? Kako je mogao sve to dopustiti?» Ona mu smireno i odlučno odgovara: «Ne mogu razumjeti, ali mogu prihvatiti!»
To je odgovor vjere koji nije došao iznenada i odjednom, već je zasigurno izrastao iz brojnih prijašnjih susreta te žene s Bogom u molitvi. I njoj je, slično kao i Isusu, Bog darovao trenutke svoje blizine i svjetla kako bi mogla izdržati i teške kušnje života. Ovakav slijed evanđelja prvih dviju korizmenih nedjelja želi nam reći da se naš život trajno odvija između kušnje i preobraženja. Nema života bez kušnje, ali nema ni kušnje u kojoj ne bi bilo moguće doživjeti Božju blizinu i iskusiti njegovu ruku pomoćnicu.