Druga korizmena nedjelja kroz godinu C

velj 16 2022 Miriam

13. ožujka 2022.

Ulazna pjesma
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!« Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. (Ps 27, 8-9)

Zborna molitva
Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenoga Sina. Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha, da se radujemo s gledanja tvoje slave. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Molimo te, Gospodine, da ova žrtva izbriše naše krivice te nam dušu i tijelo posveti za slavlje vazmenih blagdana. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. (Mt 17, 5)

Popričesna molitva 
Gospodine, primili smo otajstva proslave tvoga Sina. Primi našu hvalu što nam već na zemlji daješ dijela s nebesnicima. Po Kristu.

Prvo čitanje  Post 15, 5-12.17-18
Bog sklapa savez s vjernim Abramom.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu se u pravednost. I reče mu Gospodin: »Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« Abram upita: »Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.« Sve mu to Abram donese i rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticâ nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san i obuze ga jeza, mrak velik. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam  Ps 27, 1.7-9.13-14

Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: 
koga da se bojim? 
Gospodin je štit života moga: 
pred kime da strepim?

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, 
milostiv mi budi, usliši me! 
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«

Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. 
Ne skrivaj lica svoga od mene! 
Ne odbij u gnjevu slugu svoga! 
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. 
U Gospodina se uzdaj, ojunači se, 
čvrsto nek bude srce tvoje: 
u Gospodina se uzdaj!

Drugo čitanje  Fil 3, 17 – 4, 1
Krist će nas suobličiti tijelu svomu slavnomu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i ­plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svrše­tak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve ­sebi ­podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja
Iz sjajnog oblaka začu se Očev glas: Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!

Evanđelje  Lk 9, 28b-36
Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: ­jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 17. ožujak 2019.

Vječnom životu se prispijeva Isusovim putem

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu Drugu korizmenu nedjelju, liturgija nam nudi na razmatranje događaj Preobraženja, u kojem Isus daje učenicima Petru, Jakovu i Ivanu predokus slave uskrsnuća: komad neba na zemlji. Evanđelist Luka (usp. 9, 28-36) pokazuje nam Isusa preobraženog na gori, koje je mjesto svjetla, očaravajući simbol jedinstvenog iskustva pridržanog za trojicu učenika. Oni uzlaze s Učiteljem na goru, vide ga kako uranja u molitvu i u jednom trenutku „izgled mu se lica izmijeni“ (r. 29). Naviknuti gledati ga svakodnevno u jednostavnom obličju njegove ljudskosti, pred tim novim sjajem, koji također obavija cijelu njegovu osobu, ostaju zadivljeni. Uz Isusa se pojavljuju Mojsije i Ilija, koji s njim razgovaraju o njegovu predstojećem „izlasku“, to jest njegovu Pashi smrti i uskrsnuća. To je predokus Uskrsa. Tada Petar uzviknu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti“ (r. 33). On bi volio da taj milosni trenutak nikada ne prestane!

Preobraženje se događa u točno određenom trenutku Kristova poslanja, to jest, nakon što se povjerio učenicima da mora da „mnogo pretrpi… da bude ubijen i treći dan da uskrsne“ (r. 21). Isus zna da oni ne prihvaćaju ovu stvarnost – stvarnost križa, stvarnost Isusove smrti – i zato ih želi pripremiti da podnesu sablazan muke i smrti na križu, da znaju da je to je put kojim će nebeski Otac privesti svoga Sina k slavi, uskrisavajući ga od mrtvih. I to će biti i put učenika: nitko ne prispijeva vječnom životu drukčije osim Isusovim stopama, noseći svoj križ u zemaljskom životu. Svaki od nas ima svoj križ. Gospodin nam pokazuje cilj ovog putovanja a to je uskrsnuće, ljepota, noseći vlastiti križ.

Stoga nam Kristovo preobraženje pokazuje kršćansku perspektivu patnje.

Patnja nije sadomazohizam: ona je nužan, ali prolazan prijelaz.

Cilj na koji smo pozvani jednako je blistav kao i preobraženo Kristovo lice: u Njemu je spasenje, blaženstvo, svjetlost, beskrajna Božja ljubav. Pokazujući tako svoju slavu, Isus nas uvjerava da križ, kušnje, teškoće s kojima se hrvamo imaju svoj konačni ishod i svoje uzdignuće u Uskrsu.

Stoga u ovoj korizmi i mi uziđimo na goru s Isusom! Ali kako? Molitvom. Uspnimo se na goru molitvom: tihom molitvom, molitvom srca, molitvom koja uvijek traži Gospodina. Ostanimo nekoliko trenutaka u sabranosti, svaki dan malo, upravimo svoj nutarnji pogled na njegovo lice i dopustimo da nas njegovo svjetlo prožme i zrači u našem životu.

Naime, evanđelist Luka inzistira na tome da je Isus preobražen „dok se molio“ (r. 29). Uronio je u prisni razgovor s Ocem, u kojem su odzvanjali također Zakon i Proroci – Mojsije i Ilija –, i dok je prianjao čitavim svojim bićem uz Očevu spasotvornu volju, uključujući i križ, Božja slava ga je obuzela pokazujući se također izvana.

Upravo tako, braćo i sestre: molitva u Kristu i u Duhu Svetom preobražava osobu iznutra i kadra je obasjati druge i okolni svijet. Koliko puta smo susreli ljude iz kojih izbija sjaj, iz čijih očiju zrači svjetlo, koji imaju taj sjaj u očima! Oni mole, a molitva to čini: daje da širimo oko sebe svjetlo Duha Svetoga!

Nastavimo radosno naš korizmeni hod. Dajmo prostor molitvi i Riječi Božjoj, koju nam liturgija u izobilju nudi ovih dana. Neka nas Djevica Marija nauči da ostanemo s Isusom i kad ga ne razumijemo i ne shvaćamo. Jer jedino ako ostanemo s Njim vidjet ćemo njegovu slavu.

……………………

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 28. veljače 2010.

Ohrabrenje u nasljedovanju Isusa

Na ovu drugu korizmenu nedjelju prevladavajući ton liturgiji daje prizor preobraženja, koji u evanđelju po sv. Luki slijedi neposredno nakon Učiteljeva poziva: "Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom!" (Lk, 23). Taj izvanredni događaj predstavlja ohrabrenje u nasljedovanju Isusa.

Luka ne govori o preobraženju, nego opisuje što se dogodilo pomoću dvaju elemenata: Isusova lica koje se promijenilo i njegove odjeće koja postaje bijela i sjajna, u nazočnosti Mojsija i Ilije koji simboliziraju Zakon i Proroke. Trojicu učenika koji nazoče prizoru muči san. To ukazuje na stav onoga koji ne razumije, premda je promatrač čudesnih božanskih djela. Tek borba protiv tromosti koja ih spopada omogućuje Petru, Jakovu i Ivanu da "vide" Isusovu slavu. Tada se ritam ubrzava. Dok se Mojsije i Ilija odvajaju od Učitelja, Petar govori i, dok još govori, oblak prekriva njega i druge učenike svojom sjenom. Taj oblak, dok prekriva, istodobno objavljuje Božju slavu, kao što se dogodilo narodu dok je hodočastio pustinjom. Oči više ne mogu vidjeti, ali uši mogu čuti glas koji izlazi iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" (r. 35).

Pred učenicima više nije preobraženo lice, niti sjajna odjeća, niti oblak koji otkriva Božju prisutnost. Pred njihovim očima ostaje "Isus sam" (r. 36). Isus je sam pred svojim Ocem dok moli, ali je ujedno "Isus sam" sve što je dano učenicima i Crkvi za sva vremena. I to treba biti dovoljno na putu. On je jedini glas koji valja slušati, jedini kojega valja nasljedovati, on koji uzlazi u Jeruzalem darovat će život i jednoga će dana "preobraziti naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu" (Fil 3, 21).

"Učitelju, dobro nam je ovdje biti" (Lk 9, 33). Taj ekstatički Petrov izraz često nalikuje našoj želji za Gospodnjom utjehom. No, preobraženje nas podsjeća da radosti koje Bog sije u našemu životu nisu ciljevi, nego tek svjetla koja nam on daje na zemaljskome hodočašću, kako bi "Isus sam" bio naš Zakon, a njegova Riječ mjerilo prema kojemu se ravna naš život.

U ovom korizmenom vremenu pozivam sve na ustrajno razmatranje evanđelja. Želim, osim toga, da... Pastiri "budu istinski prožeti Božjom riječju, da je uistinu upoznaju, da je toliko ljube da im ona uzmogne dati život i oblikovati njihovu misao" (Homilija na Misi posvete ulja, 9. travnja 2009.). Neka nam Djevica Marija pomogne da snažno proživljavamo naše trenutke susreta s Gospodinom, kako bismo ga svaki dan mogli radosno nasljedovati. Njoj uzdižemo svoj pogled zazivajući je molitvom Anđeoskog pozdravljenja.