Druga nedjelja došašća - godina A

pro 06 2019 Miriam

8. prosinca 2019.

Ulazna pjesma
Puče sionski, evo, Gospodin dolazi spasiti narode; i zagrmjet će glasom veličajnim na radost vašega srca. (Usp. Iz 30, 19.30)

Zborna molitva
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu daj da nas zemaljske brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, nek nas ponizne molitve i skromni prinosi pomire s tobom: ne možemo se pouzdati u svoje zasluge, priteci nam u pomoć svojom milošću. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko; vidi radost što ti dolazi od Boga tvoga! (Bar 5, 5; 4, 36)

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom. Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskima težiti. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 11, 1-10
Po pravdi će sudit siromasima.

Čitanje Knjige proroka Izaije
U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će suditi ubogima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. Vuk će prebivat s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku ­zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam     Ps 72, 1-2.7-8.12-13.17

Pripjev:  U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka!

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Drugo čitanje   Rim 15, 4-9
Krist spašava sve ljude.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Lk 3, 4.6
Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze; svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Evanđelje    Mt 3, 1-12
Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propo­-vije­dajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; ­hranom mu bijahu ska­kavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordan­ska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ­ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, sije­če se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Jozo Grbeš

U ovo adventsko vrijeme slušamo izvješća iz evanđelja po Luki. Luka je smjestio Kristov dolazak u povijesni kontekst. On spominje imena gradova, sela, ljudi, političara. Luka donosi činjenice koje može provjeriti opća povijest ljudskog hoda. Luka tako kaže: U 15. godini vladavine cara Tiberija, Poncije Pilat je bio prokurator ili upravitelj Judeje, Herod je bio Tetrarh Galileje. To su civilni vladari. On zatim spominje Anu i Kajfu kao velike svećenike. Kajfa je postao veliki svećenik u 18. godini po redu i bio je na toj poziciji punih 18 godina.  Ana je otišao u mirovinu, ali je ostao vođa Saducejima.

Luka bez sumnje donosi činjenice koje su povijesne. I među tim važnim ljudima Luka spominje Ivana koji je bio nevažan. Na scenu stupa nepoznat čovjek. Ivan je postao važan ne zbog imena ili roda, pozicije ili titule, nego zato što su ljudi išli za njim. Da živi u naše vrijeme rekli bi da je luđak, budala, otkačen tip. Obukao se u devinu dlaku, neku čudnu kožu stavio na sebe, opasao se čudnim pojasom i najavljivao ljudima neki čudni dolazak. I zanimljivo vjerovali su mu! Samo zato što je živio ono što je govorio. I govorio ono što je živio!

Ivan je došao iz pustinje. Bio je nitko. Pustinja ga je učinila velikim jer ga je tu pohodila riječ Božja. Pustinja se izjednačava s tišinom i samoćom. Tišina i samoća mijenjaju čovjeka! Tjeraju ga misliti. Tjeraju ga tražiti. Tjeraju ga ispitivati i susretati Boga živoga!

Ivan je počeo propovijedati o tome kako će Bog ući u ljudsku povijest i stoga je njegov poziv jednostavan ali radikalan: pripremite put Njegovu dolasku! Ivan tako jednostavno kaže:  Poravnite staze. Ono što je iskrivljeno izravnajte. Odnose svoje promijenite. Poravnati staze znače skratiti sve putove koji vode od nas do drugih. Srca omekšajte. Grijehe ispovjedite, terete skidajte, jer evo netko važan dolazi. Jer i za smrt se priprema živeći čestito, a ona uopće nije “strašna ako joj prethodi čestit život” (Sv. Augustin).

Ivanova poetska slika ravnanja staza utemeljena je u iskustvu naroda. Naime kada je judejski kralj, odnosi rimski namjesnik odlazio u obilazak nekog grada ili sela, prije nego što je kralj pošao negdje, bila bi poslana veća skupina radnika koji su popravljali ceste, izravnavali udubine, učinili kraljev dolazak lagodnim, jednostavnim. Ivan govori takvim govorom, jer on je vjesnik velikoga Kralja. On govori o ljudima, o odnosima , o pripravi susreta s Bogom. Susret s drugim je težak i traži od nas mudrost, veličinu duha i snagu koja se u pustinji života stječe.

Ivan je dobio prezime po onome što je činio. Krštavao je! Nazvali su ga krstitelj! Dobivamo status, ime, zvanje po onome što činimo. Ovaj pustinjak bijaše glas, samo glas. Glas je bio njegov život! O kako glas istine je u svim vremenima važan! Kako nedostaju proroci koji snagom riječi i života navješćuju veličinu!

Adventski stav, Ivanov stav, je stav ponizna čovjeka. “Nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući!“ Ja nisam on! Poniznost je vrlina onih koji su susreli Njega. Oni ne traže ništa za sebe. Njih priznanja ne zanimaju. Oni su samo sluge dobrote. Oholi pak ljudi, sebični ljudi, ljudi čiji je ego veći od njihove zamisli, ne dolaze do srca ljudi. Njihova zaljubljenost u svoju sliku priječi ih vidjeti daleko ili visoko! Oni ne iščekuju nikoga. Ali i njima dolazi Kralj svijeta. I njima smo mi poslani navijestiti dolazak, pomoći im poravniti staze. I njima! I svima!  

Propovijedi