4. prosinca 2022.
Ulazna pjesma
Puče sionski, evo, Gospodin dolazi spasiti narode; i zagrmjet će glasom veličajnim na radost vašega srca. (Usp. Iz 30, 19.30)
Zborna molitva
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu daj da nas zemaljske brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom.
Darovna molitva
Gospodine, nek nas ponizne molitve i skromni prinosi pomire s tobom: ne možemo se pouzdati u svoje zasluge, priteci nam u pomoć svojom milošću. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko; vidi radost što ti dolazi od Boga tvoga! (Bar 5, 5; 4, 36)
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom. Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskima težiti. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 11,1-10
Po pravdi će sudit siromasima.
Čitanje Knjige proroka Izaije
U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će suditi ubogima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. Vuk će prebivat s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 72,1-2.7-8.12-13.17
Pripjev: U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka!
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.
Drugo čitanje Rim 15,4-9
Krist spašava sve ljude.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Lk 3,4.6
Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze; svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Evanđelje Mt 3,1-12
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 10. prosinca 2017.
Otvoriti putove nade u pustinji suhih srca
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Prošle smo nedjelje započeli došašće s pozivom da bdijemo; danas druge nedjelje ovog vremena priprave na Božić, liturgija nam predstavlja sadržaje vlastite tom vremenu: to je vrijeme da prepoznamo praznine koje treba ispuniti u našem životu kako bismo ublažili oštrine oholosti i napravili mjesta za Isusa koji dolazi.
Prorok Izaija obraća se narodu najavljujući kraj izgnanstva u Babilonu i povratak u Jeruzalem. On prorokuje: „Glas viče: 'Pripravite Jahvi put kroz pustinju […]. Nek' se povisi svaka dolina" (40, 3-4a). Doline koje treba povisiti predstavljaju sve praznine u našem ponašanju pred Bogom, sve naše grijehe propusta. Praznina u našem životu može biti činjenica da ne molimo ili molimo premalo. Došašće je, dakle, pravi trenutak da snažnije molimo, da odvojimo za duhovni život važno mjesto u našem životu koje mu pripada. Druga praznina mogla bi biti manjak ljubavi prema bližnjemu, posebice prema onima kojima je najpotrebnija pomoć, ne samo materijalna, već i duhovna. Pozvani smo da budemo osjetljiviji na potrebe drugih, onih koji su nam najbliži. Kao Ivan Krstitelj, na taj način možemo otvoriti putove nade u pustinji suhih srca mnogih ljudi.
„Nek' se spusti svaka gora i brežuljak" (r. 4), poziva nadalje Izaija. Gore i brežuljci koje treba spustiti su oholost, obijest i bahatost. Gdje je oholost, gdje je bahatost, gdje je obijest tamo ne može ući Gospodin jer to je srce puno oholosti, bahatosti i obijesti. Zato moramo smanjiti oholost. Moramo usvojiti stavove blagosti i poniznosti, ne istresati se na druge, slušati druge, govoriti blago i na taj način pripremati dolazak našeg Spasitelja, koji je krotka i ponizna srca (usp. Mt 11, 29). Od nas se zatim traži da uklonimo sve prepreke kojima smo onemogućili naše jedinstvo s Gospodinom: „Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. Otkrit će se tada slava Jahvina – kaže Izaija – i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila" (40, 4-5). Ta se djela, međutim, moraju činiti s radošću, jer imaju za cilj pripremiti Isusov dolazak. Kada čekamo kod kuće posjet drage osobe, sve pripremamo pažljivo i s radošću. Na isti se način želimo pripremiti za dolazak Gospodinov: brižno ga svakodnevno čekati kako bi nas on ispunio svojom milošću kada dođe.
Spasitelj kojeg čekamo može preobraziti naš život svojom milošću, snagom Duha Svetoga, snagom ljubavi. Duh Sveti, naime, ulijeva u naša srca Božju ljubav, neiscrpan izvor čišćenja, novoga života i slobode. Djevica je Marija živjela puninu te stvarnosti dopuštajući da bude „krštena" Duhom Svetim koji ju je ispunio svojom snagom. Ona, koja je pripremila Kristov dolazak čitavim svojim bićem, neka nam pomogne slijediti njezin primjer i neka upravlja naše korake ususret Gospodinu koji dolazi.
……………………..
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 5. prosinca 2010.
U došašću smo pozvani slušati Božji glas
Draga braćo i sestre!
Evanđelje ove Druge nedjelje došašća (Mt 3, 1-12) predstavlja nam lik svetog Ivana Krstitelja, koji se, prema poznatom Izaijinom proroštvu (usp. 40, 3), povukao u judejsku pustinju i, svojim propovijedanjem, pozivao narod na obraćenje kako bi se pripravio na skori Mesijin dolazak. Sveti Grgur Veliki komentira da Krstitelj "propovijeda pravu vjeru i dobra djela… kako bi si svjetlo milosti probilo put, svjetlo istine zasjalo, putovi koji vode Bogu se ispravili a u dušama se rodile iskrene misli nakon slušanja Riječi koja vodi k dobru" (Hom. in Evangelia, XX, 3, CCL 141, 155). Isusov preteča, koji se nalazi na razmeđu Staroga i Novoga zavjeta, je poput zvijezde koja prethodi rađanju Sunca, Krista, Onoga, naime, na kojem će – prema drevnom Izaijinom proroštvu – "duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg" (Iz 11, 2).
U vremenu došašća i mi smo pozvani slušati Božji glas, koji se razliježe pustinjom svijeta posredstvom Svetog pisma, osobito kada se ono naviješta snagom Duha Svetoga. Vjera, naime, u čovjeku jača kada dopusti da ga prosvijetli Božja riječ, to jest ono "što je nekoć napisano", kao što nas podsjeća apostol Pavao, nama za pouku "da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu" (Rim 15, 4). Uzor slušanja je Djevica Marija: "promatrajući u Majci Božjoj život potpuno oblikovan Riječju, otkrivamo da smo i mi sami pozvani ući u otajstvo vjere, po kojem Krist dolazi boraviti u našem životu. Svaki kršćanin koji vjeruje, podsjeća nas sveti Ambrozije, u stanovitom smislu shvaća i rađa Božju Riječ" (Posinodska apostolska pobudnica Verbum Domini, 28).
Dragi prijatelji, "naše spasenje počiva na jednom dolasku", pisao je Romano Guardini (La santa notte. Dall'Avvento all'Epifania, Brescia 1994., str. 13). "Spasitelj je došao od Božje slobode… Tako se odluka vjere sastoji… u prihvaćanju Onoga koji nam se približava" (ondje, str. 14). "Otkupitelj", dodaje Guardini, "dolazi svakom čovjeku: u njegove radosti i tjeskobe, u njegova jasna shvaćanja, u njegove kolebljivosti i napasti, u sve ono što sačinjava njegovu narav i njegov život" (ondje, str. 15).
Djevicu Mariju, u čijem je krilu boravio Sin Svevišnjega i čiju u srijedu 8. prosinca slavimo svetkovinu Bezgrješnog Začeća, molimo da nas podupre na tome duhovnom putu, da bismo s vjerom i ljubavlju dočekali Gospodinov dolazak.